Teški potresi pokraj Indonezije možda ne bi odnijeli toliko žrtava da su bili unaprijed prognozirani. No, prognoziranje potresa još uvijek je vrlo neegzaktna znanost, premda se znanstvenici trude poboljšati točnost prognoza.
Za razliku od lošeg vremena, potresi još uvijek uspijevaju ljude iznenaditi. Kada se primiče uragan, meteorolozi uspijevaju upozoriti stanovništvo određenog područja da se evakuira. Seizmolozi, međutim, ne mogu pružiti takva upozorenja.
"Mi jednostavno ne raspolažemo dovoljnim znanjem da bismo mogli ljudima uputiti upozorenja u kratkom roku," kaže James Dewey, stručnjak Američke nacionalne geološke službe, dodajući da je najbolje što geolozi mogu pružiti statistička vjerojatnost većeg potresa tla, temeljeno na ranijim takvim događajima, kao i pojavi manjih potresa u određenom području, koji bi mogli prethoditi velikom potresu.
"Mi pripremamo karte koje pokazuju gdje je najveća vjerojatnost potresa s obzirom na zemljopisnu, kao i vremensku učestalost," kaže Dewey.
Premda takve prognoze vjerojatnosti ne mogu spasiti živote u slučaju velikog potresa, one nisu beskorisne. Na Sveučilištu Kalifornije, u Davisu, seizmolog John Rundle kaže da su dugoročne prognoze važne za graditelje, kao i planere hitnih situacija u područjima sklonim potresima. "Uz takve 'vruće' točke možemo smjestiti zalihe potrepština. Možemo izgraditi putove i drugu infrastrukturu … možemo učiniti mnogo toga što bi umanjilo patnje i štete, a što ne bismo stigli napraviti s kratkoročnim upozorenjima," objašnjava profesor Rundle.
Premda kratkoročne prognoze potresa nisu moguće, znanstvenici rade na tome da ih omoguće. Direktor Centra za potrese južne Kalifornije, u Los Angelesu, Thomas Jordan kaže da je najveći izazov u kratkoročnom prognoziranju složenost zbivanja, djelomično prouzročena i pukotinama u zemljinoj kori, koje razdvajaju plutajuće kontinentalne mase. Sudaranja plutajućih masa ne zbivaju se samo na jednoj pukotini, nego istodobno u čitavoj mreži pukotina, koju znanstvenici za sada niti ne poznaju u cijelosti.
"Moramo razumjeti kako ustvari funkcioniraju ti složeni sustavi raspuklina. Do sada smo već u tome postigli velik napredak, posebice u razumijevanju kako pukotine djeluju uzajajmno jedne na druge, kako se jedan potres očituje na sile koje djeluju u drugim raspuklinama i kako mijenja dinamiku u određenoj drugoj pukotini," kaže naš sugovornik.
Prema riječima ovog geofizičara, sve bolji instrumenti se koriste ispod zemlje, kao i na dnu mora i oceana kako bi očitali obrasce u pomicanju dijelova zemljine kore. Sateliti u svemiru također se koriste za mjerenje malih pomicanja tla ili deformacija u raspuklinama kako bi s eustanovilo kakve se deformacije mogu smatrati prekursorima potresa. Takva istraživanja, međutim, kako upozoravaju znanstvenici, zahtijevaju mnogo vremena i stanovnicima seizmološki aktivnih područja ne obećavaju brze prognoze potresa u skorijoj budućnosti.
