Znakovi sve veće kineske industrijske moći ovih se dana vide diljem Sjedinjenih Država. Kina danas izvozi gotovo sve – od odjeće i namještaja, do automobila i elektronike. U međuvremenu, mediji su puni vijesti o kompanijama koje prebacuju svoje pogone u Kinu. Financijski stručnjak Ted Fishman istražuje uzroke ovog trenda u svojoj novoj knjizi "China, Inc.", s podnaslovom "Kako pojavljivanje sljedeće supersile predstavlja izazov Americi i svijetu".
Nova knjiga Teda Fishmana puna je primjera dobitnika i gubitnika u ekonomskoj transformaciji Kine. Među gubitnicima je uposlenik u jednoj američkoj posredničkoj agenciji za upošljavanje medicinskih sestara. On je, naime, morao iseliti s Filipina nakon što je kompanija za koju je radio zatvorena, jer se nije mogla natjecati s kineskom konkurencijom. Među dobitnicima je obitelj Li, koja je iz ruralnog dijela Kine doselila u Šangaj i počela prodavati suvenire na ulici.
"Nakon što ih je policija dvije godine tjerala s jednog mjesta na drugo, jednog dana su ih vlasti pozvale da počnu prodavati svoju robu na novoj tržnici antikviteta. Morali su posuditi novac za svoj novi pothvat, ali danas prodaju tisuće proizvoda diljem svijeta putem dražbenog sajta E-bay," kaže Ted Fishman.
Prihod po glavi stanovnika u Kini porastao je za 400 posto od 1980, piše Ted Fishman, podsjećajući da kinesko gospodarstvo raste tri puta brže od američkog – iako je Kina još uvijek komunistička: "Prije dvadeset godina, u Kini uopće nije bilo privatnih poduzeća. Danas ih ima 85 milijuna. Tu transformaciju predvodili su ljudi koji su godinama zaobilazili sistem. U jednom trenutku vlada je vidjela da na nekim područjima to funkcionira jako dobro i odlučila se skloniti s puta. To je funkcioniralo tako dobro da se pretvorilo u nacionalni eksperiment."
Kina ima u svojem stanovništvu spreman izvor marljive i jeftine radne snage. Ted Fishman ističe da je ekonomski procvat potaknula i velika migracija ruralnog stanovništva u gradove. Kao primjer navodi grad Shenzhen preko puta Hong Konga, koji se, kako kaže, prije desetak godina jedva mogao prepoznati kao urbano središte, a danas je veći od New Yorka.
Stariji kineski gradovi dobivaju novo lice. Među njima je i Šangaj, koji Ted Fishman naziva međunarodnim financijskim centrom ravnim New Yorku, Londonu i Tokiju: "U Šangaju danas živi oko milijun stranaca. Taj grad vjerojatno ima najbolju podzemnu željeznicu na svijetu, kao i nekoliko najviših zgrada na svijetu. Neke od njih izgledaju kao drevne kineske vaze, a projektirale su ih najbolje svjetske arhitektonske tvrtke."
Ipak, kineski gospodarski procvat nameće i neke interne izazove, kaže Fishman, ističući da raste jaz između bogatih i siromašnih. Prema kineskim statistikama, taj jaz je možda dublji u Kini nego bilo gdje drugdje na svijetu. Autor knjige "China, Inc." kaže da Sjedinjene Države moraju naći načina da profitiraju od jačanja kineskog tržišta: "Japanci i Nijemci bez problema prodaju svoju robu Kini – uglavnom strojeve za kineske tvornice. No, s obzirom da Amerikanci proizvode softver koji upravlja tim strojevima, oni na tome uglavnom ne zarađuju ništa, jer se radi o proizvodu koji je lako piratizirati."
Ted Fishman vjeruje da će se, suočena s novim ekonomskim konkurentom, američka industrija morati prilagoditi novim uvjetima na svjetskom tržištu.
