Slučaj Terri Schiavo, žene oštećenog mozga, koju se održava živom posljednjih 15 godina, razbuktao je raspravu o umiranju u Americi. Je li društvo obvezno očuvati život po svaku cijenu? Ili, postoji li točka na kojoj prirodi treba dopustiti da ide svojim tokom? Tko o tome treba odlučiti?
Godine 1990, Terri Schiavo je bila 26-godišnjakinja kojoj je na kratko srce prestalo kucati. Taj prestanak rada srca izazvao je teško i trajno oštećenje mozga. Zadnjih petnaest godina, ona živi u bolničkoj sobi, u Floridi, oviseći o prehrani putem želučane sonde. Njezin suprug i pravni staratelj Michael Schiavo opetovano ponavlja da Terri ne bi željela da je se održava na životu, u potpuno vegetativnom stanju, te već sedam godina traži da sonda kroz koju je se hrani bude uklonjena. Njezini roditelji propituju motivaciju supruga, rekavši da bi Terrina smrt njemu omogućila da se oženi sa ženom s kojom ima dvoje djece. Roditelji također dovode u pitanje dijagnozu liječnika da je Terri Schiavo u trajnom vegetativnom stanju, da je izgubila višu moždanu aktivnost, svijest, sposobnost da misli i osjeća. Oni ju vide budnom i osjećaju stisak njezine ruke, te vjeruju da je to znak da je ona svjesna. Ali, da li je ona zaista svjesna?
Janice Marie Vinicky, iz Centra za etiku Bolničkog centra Washington, kaže da je vrlo lako zamijeniti te rudimentarne funkcije za znakove prepoznavanja. "Osobe u dugotrajnom ili permanentnom vegetativnom stanju ponekad imaju cikluse budnosti i sna. Oni se probude i otvore oči. Mogu čak i gledati kao da zaista gledaju u nekoga. Ponekad izgleda da se probude baš kad netko uđe u sobu. One imaju i neke refleksne pokrete ruku i nogu. Ništa od toga nije namjerno i ništa nije konzistentno," kaže Vinicky.
Slučaj se našao na sudu u Floridi, 2003. godine. Sudac se složio sa suprugom Michaelom Schiavom i naredio uklanjanje sonde za hranjenje. Izvršenje odluke bilo je odgađano zbog pravnih komplikacija. Guverner Floride Jeb Bush založio se da zakonodavno tijelo te savezne države usvoji zakon kojim bi Terri Schiavo bila vraćena sonda za hranjenje. Vrhovni sud Floride odbacio je taj zakon. Skupine za zaštitu života organizirale su prosvjedne skupove, te lobirale za donošenje zakona na nacionalnoj razini kojim bi bila nadjačana odluka floridskog suda. Dorothy Timbs, iz organizacije Nacionalni odbor za pravo na život, kaže: "Ta žena, Terri Schiavo, ne boluje od smrtonosne bolesti. Ona pati od teškog invaliditeta. Ako se slučaj promotri pažljivije, vidi se da se ustvari radi o pravima invalida"
Zagovornici održavanja Terri Schiavo na životu kažu da je potrebna intervencija s razine savezne vlade posebice u slučajevima gdje postoji ikakva sumnja oko dijagnoze ili dođe do neslaganja članova obitelji. Janice Marie Vinicky, međutim, kaže da 'pro-life' skupine ne zanima toliko sam proces koliko konačni ishod koji bi bio u skladu s njihovim vjerskim ili političkim pogledima, bez obzira na kvalitet takvog života, niti na troškove. "Mislim da će to društvo koštati jako mnogo novaca, a nisam sigurna da vidim koliko je u tome dobroga. Što pokušavamo postići? Što je krajnji dobar cilj? Radi li se samo o očuvanju života? Bilo kakve vrste života po bilo koju cijenu? Hoćemo li činiti sve što možemo, kolikogod dugo možemo, da spasimo svaki život," pita se Vinicky.
Presedan koji bi bio postavljen slučajem Terri Schiavo mogao bi se odraziti na tisuće obitelji u Sjedinjenim Državama koje su sučeljene s jednako bolnim dilemama: produžavati li minimum životnih funkcija pomoću medicinske tehnologije ili pustiti svoje voljene da umru u miru.
