Obično smo u školi čuli da je vakcina način da steknemo imunitet, a da se pri tome ne izlažemo riziku bolesti u cilju sticanja imuniteta te da vakcine štite cijeli život. Nažalost, ovo nije tačno – dosta vakcina ne štiti cijeli život. Procjenjuje se kako zaštita najduže traje nakon vakcine protiv morbila, zaušnjaka i rubeole (MMR tj. MRP vakcina), ali ne isto za sve komponente ove vakcine. Kod većine vakcinisanih (oko 96%), zaštita od morbila nakon 2 doze vakcine je doživotna, od rubeole je doživotna kod oko 90% vakcinisanih s dvije doze, a zaštita od zaušnjaka traje nešto više od 10 godina.
Preporučuje se obnoviti vakcinu protiv tetanusa svakih desetak do petnaest godina, kao i zaštitu od velikog kašlja, naročito kod starijih osoba. Protiv gripe se treba vakcinisati jednom godišnje. Imunitet stečen vakcinom protiv humanog papiloma virusa traje oko 30 godina, prema sadašnjim procjenama, a nakon vakcinacije protiv hepatitisa B oko 20 godina.
Međutim, vidimo kako vakcine protiv COVID-19 slabije štite protiv novijih sojeva, te je potrebno ažurirati vakcine na novije varijante i sojeve. Međutim, ni to nije dovoljno jer stalno dolaze nove varijante koje mogu „probiti“ imunitet – kako onaj stečen vakcinacijom, tako i onaj stečen prebolijevanjem.
Vakcine štite u jednoj mjeri i smanjuju rizik, ne viđamo više strašan broj smrtnih ishoda, ali nisu onoliko dobre koliko smo se nadali i priželjkivali. Većina ljudi nije spremna primati bustere svakih šest mjeseci.
Regulatori medicinskih proizvoda podržali ažurirane bivalentne vakcine na novije sojeve
Evropska medicinska agencija EMA i Američki regulator FDA su podržale nove-stare vakcine koje su ažurirane na novije sojeve. Radi se o tzv. „bivalentnim vakcinama“ koje, pored RNK sekvence na stari soj virusa, sadrže i RNK sekvence spike proteina novijih varijanti, kakav je omikron.
EMA je nedavno, po uzoru na FDA, preporučila booster za COVID-19 osmišljen za borbu protiv trenutno cirkulirajućih podvarijanti omikron BA.4/5, nekoliko dana nakon što je odobrila par pojačivača prilagođenih za stariju varijantu BA.1 omikron.
Ovo znači da će građanima EU uskori biti dostupne efikasnije vakcine protiv COVID-19. Međutim, virus i dalje mutira i nalazimo se usred „evolutivne trke u naoružanju“ između nas i virusa, zbog čega i ažurirane vakcine mogu biti nešto slabije djelotvorne, ali i dalje bolje nego prvobitne vakcine u sprječavanju infekcija i razvoja teških oblika bolesti.
Vakcine nisu savršene, ali su uspješne
No, ljudi i dalje, s razlogom, postavljaju zašto vakcine protiv COVID-19 ne pružaju dugoročan imunitet poput vakcine protiv morbila?
Osnovno pitanje koje ovdje treba postaviti jeste koliko brzo virus (ili neki drugi uzročnik koo što su bakterije) mutira. Kad su u pitanju vakcine protiv bolesti koje izazivaju bakterije, poput difterije i tetanus, pneumokoka, meningokoka, bakterije su daleko stabilnije od virusa, sporije mutiraju i ove vakcine obično sadrže neki dio ili produkt bakterije (recimo toksin ili neki šećer polisaharid) koji se sporo mijenja.
Međutim, različiti virusi mutiraju različitim brzinama. Virus morbila sporije mutira, stabilan je i zato vakcina protiv ove bolesti pruža dugoročniju zaštitu. Jednostavno, naše tijelo, imunološki sistem će prepoznati ovaj virus čak i ako ga sretnemo trideset ili pedeset godina poslije.
Međutim, virus gripe i kako vidimo, koronavirus SARS-CoV-2, brže mutiraju i vakcine date u jednom periodu nisu efikasne godinu ili pola godine kasnije.
Virus SARS-CoV-2 je uspio mutirati tako da izbjegne zaštitu nastalu nakon prve runde vakcina, koje su bile bazirane na ranijoj varijanti, ponekad označenoj kao „wuhanska“ varijanta, odnosno, soj. Ali, naš imunološki sistem i dalje može prepoznati virus i blokira dosta infekcija.
Sposobnost našeg organizma da prepozna i odbrani se od uzročnika bolesti ovisi i o sposobnosti da proizvede različita antitijela, ali i da stvori armiju T-limfocita koji pamte uzročnika i aktiviraju se kada se on ponovo pojavi. T limfociti mogu uništiti inficirane ćelije i tako spriječiti širenje virusa.
Zatim, tu je i faktor učestalosti susretanja s nekim uzročnikom. Uzročnika tetanusa, bakteriju zvanu Clostridium tetani ne srećemo tako često, neko u situacijama ako se povrijedimo, i naš imunološki sistem može „zaboraviti“ uzročnika, pa je potrebno obnavljati ovu vakcinu. Druge uzročnike, kao viruse koji izazivaju dječije bolesti poput rubeole i morbila možemo sresti češće nego što mislimo, a da nismo svjesni i pri svakom susretu, pamćenje imunološkog sistema se obnovi.
Međutim, neke uzročnike poput koronavirusa i vrusa gripe, možemo često sretati, a da oni ipak izazovu bolest, bez obzira što smo je preležali ili vakcinisani. Naime, neki dijelovi takvih virusa se mogu toliko izmijeniti da probijaju zaštitu koju je stvorio imunološki sistem.
Vakcine protiv COVID-19 nisu savršene, bilo bi dobro da postoje bolje vakcine, ali s obzirom na brzinu mijenjanja virusa, možda je ovo najbolje što možemo dobiti, osim ako se ne napravi neki tip univerzalne vakcine, koji će moći štititi i na varijante koje će tek nastati, a postoje pokušaji stvaranja i takvih vakcina.
No, ovo ne znaju da su ove vakcine bile beskorisne. Procjena, objavljena nedavno u medicinskom časopisu Lancet Infectious Diseases pokazala je da su za godinu dana vakcine protiv COVID-19 spasile oko 20 miliona života, vjerovatno i više. To predstavlja globalno smanjenje od 63% ukupnog broja smrtnih slučajeva tokom prve godine vakcinacije protiv COVID-19.
Moguće je da će se ažurirane vakcine protiv COVID-19, nakon serije primarnih vakcina (primovakcinacija) primati jedno godišnje. Još nije usaglašeno koliko često bi se pojačivači proti ove bolesti trebali primati, ali vjerovatno to neće biti svakih nekoliko mjeseci nego samo jednom godišnje i to kao preporučeno, a ne mandatorno docjepljivanje.
