Izdvojeno
Za Lavrova ikona 'Svetog Nikole', za BiH diplomatski problem
Ukrajina traži reakciju vlasti BiH zbog ikone koju je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu.
Ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (BiH) Bisera Turković za Radio Slobodna Evropa (RSE) izjavila je kako je od Predsjedništva BiH zatraženo izjašnjenje o diplomatskoj noti Ambasade Ukrajine, zbog ikone koju je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH, naime, proslijedilo je Predsjedništvu BiH notu koju je Ambasada Ukrajine u BiH poslala ovom ministarstvu, a nakon što je Dodik poklonio Lavrovu ikonu prilikom njegove posjete Istočnom Sarajevu, u utorak (15. decembra).
Iz Dodikovog kabineta, prenijela je novinska agencija SRNA, saopšteno je da se radi „o pozlaćenoj ikoni nastaloj prije otprilike 300 godina“ i „pronađenoj u Luganjsku“.
U pismu koje je RSE dobio na uvid, Ambasada Ukrajine u BiH od Ministarstva vanjskih poslova BiH moli za „detaljne informacije o porijeklu ovog predmeta ukrajinske kulturne baštine“.
„Zbog ozbiljnosti navoda koji se nalaze u noti, očekujemo uključenje i onih koji su odgovorni u takvim slučajevima kada postoje ozbiljne optužbe o otuđivanju nečije imovine“, kazala je ministrica Turković o tome da je Ministarstvo vanjskih poslova BiH proslijedilo notu Predsjedništvu BiH.
Iz Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine su u telefonskom razgovoru za RSE potvrdili da su upoznati s notom upućenom bh. ministarstvu. Više informacija nisu mogli dati zbog, kako su kazali, činjenice da čekaju na zvanične odgovore bh. institucija. Sličan odgovor RSE uputili su i iz Ambasade Ukrajine u Sarajevu.
„Trenutno možemo samo potvrditi da smo poslali notu Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Čekamo na sastanak na kojem će iz Ambasade Ukrajine i Ministarstva BiH razgovarati o ovome“, kazali su iz Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine.
Iz Ukrajinske pravoslavne crkve, koja je neovisna o Ruskoj pravoslavnoj crkvi, za RSE su kazali da je incident u Sarajevu politička gesta prema Rusiji.
“Ovo je politička gesta prema Ruskoj Federaciji jer je ova ikona upravo s teritorija koji je sada, nažalost, pod okupacijom. I to ne ovisi o nama kao crkvi. Zaista je dobro što je Ministarstvo vanjskih poslova BiH reagiralo na ovaj događaj, jer se takve stvari uopće ne bi smjele događati. Svaka nacija mora poštivati druge nacije i ne činiti takve stvari”, izjavio je mitropolit ukrajinski Epifanije u intervjuu za Ukrajinski servis RSE.
Ministrica o angažovanju policije i tužilaštva
Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković je za RSE kazala da se traži osnov po kojem se došlo u posjed nečega što „ne pripada BiH, kao i pojašnjenje kako je to otišlo dalje“.
„Mi naravno ne možemo da ulazimo u te navode kao ministarstvo, niti možemo da tvrdimo o čemu je riječ, nismo vidjeli, ne znamo. Mi možemo biti samo prenosilac zahtjeva Ambasade Ukrajine koji je proslijeđen prema Predsjedništvu BiH, i eventualno prema drugim institucijama, ukoliko budemo imali takve naznake iz Predsjedništva da je to potrebno učiniti“, kazala je ministrica Turković.
Na upit RSE na koje druge institucije misli, Turković odgovara:
„U svakom slučaju, ako je riječ o ozbiljnim krađama, ozbiljnim otuđenjima imovine koja se našla nelegalno na teritoriji Bosne i Hercegovine, onda treba da se uključi i Tužilaštvo i SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu)."
U pismu Ukrajinske ambasade Ministarstvu vanjskih poslova navode kako „nepružanje javnog neodgodivog i nedvojbenog opovrgavanja informacije od najvišeg vodstva BiH, koja se povezuje s navedenim darom, posjedovanjem ili prijenosom na bilo koji način kulturnih, povijesnih ili vjerskih vrijednosnih predmeta porijeklom s teritorija Ukrajine, koji se privremeno nalazi pod okupacijom Ruske Federacije, će označavati podršku najviših institucija BiH agresivnoj politici i vojnim akcijama Rusije protiv Ukrajine, što je već rezultiralo smrću hiljada ukrajinskih građana“.
Iz Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, nisu odgovorili na upite i pozive RSE u vezi s ikonom.
Istovremeno, član Predsjedništva BiH Željko Komšić izjavio je da, "u slučaju da je tačno da je riječ o ikoni koja potječe iz Ukrajine i koja je donesena u Banjaluku, tokom sukoba u Ukrajini, dakle ukradena, onda neko mora da ide u zatvor“.
„Ako imalo hoćemo da smo država. Ili da sam predsjedavajući Predsjedništva BiH Dodik kaže odakle mu to, ko mu je to donio, ko mu je dao. Ovo ne može završiti na onome 'pojeo vuk magarca', jer je riječ o krađi, skandalu međunarodnih razmjera, riječ je o nečemu što se procesuira u svakoj normalnoj zemlji. Ovo mora završiti na sudu, neko mora otići u zatvor, ako je tačno. Dosta stvari ispadnu da nisu tačne, ako je tačno, onda je to odgovor“, kazao je Komšić.
Sveti Nikola iz Luganjska preko BiH u Rusiju?
Da se radio o autentičnoj ikoni, staroj 300 godina, javila je SRNA, svjedoči pečat na poleđini. Informacija je popraćena fotografijama te agencije na kojoj su dvojica zvaničnika s ikonom.
Đakon iz Mostara Branislav Rajković kaže kako misli da se radi „najvjerovatnije o ikoni Svetog Nikole“.
„Po svoj prilici, riječ je o okovanoj i uramljenoj ikoni Svetog Nikole. U nedostatku potpunih informacija o tačnom vremenu nastanka konkretne ikone, kada je označena i možda zvanično registrovana kao ukrajinska kulturna baština, kao i otkad je na našem prostoru, čini mi se da je važno napomenuti da je uobičajeno da se ikone različitog porijekla, nalaze i kod nas, kao i u bilo kojem drugom kraju svijeta. U prošlosti, naročito, ljudi su ikone darovali i primali kao dar, pa i otkupljivali i poklanjali svojim Crkvenim zajednicama“, kazao je đakon Rajković.
Naglasio je da su „veze s Rusijom, pa i Ukrajinom bile naročito izražene u vrijeme Karlovačke mitropolije“. Karlovačka mitropolija, osnovana 1690. bila je pravoslavna crkvena organizacija pravoslavaca u Habsburškoj monarhiji. Godine 1848. godine dignuta je u rang mitropolije postavši Karlovačka patrijaršija, koja je trajala do ujedinjenja u Srpsku pravoslavnu crkvu 1920. godine.
„Osim toga, recimo, naše riznice, na području Bosne i Hercegovine, obiluju ikonama italo-kritskih majstora“, objasnio je Rajković.
Dobrovoljci iz BiH sa proruskim snagama u Ukrajini
U novijoj prošlosti veze Rusije, Ukrajine i Zapadnog Balkana, prije svega Srbije i BiH, ogledaju se i u odlasku paravojnih dobrovoljaca na ukrajinsko ratište. Od početka sukoba u Ukrajini 2013. godine, nekoliko državljana BiH pridružilo se proruskim snagama u regijama Luganjska i Donjecka.
U martu 2020. godine, u prvom slučaju suđenja zbog ratovanja u Ukrajini, Sud BiH optužbi je oslobodio Gavrila Stevića. Optuženi je oslobođen optužbe da se u Rostovu, područje Luganjska, kao dobrovoljac, zajedno s drugim osobama iz BiH i Srbije, pridružio i postao pripadnik paravojne formacije Odreda-jedinice „Jovan Šević“ koja je djelovala protiv legitimnih snaga Ukrajine. Stević je tokom sudskog procesa priznao da je boravio u Ukrajini, ali iz drugih razloga.
"Zadovoljan sam i dirnut presudom. Sud je postupio humanistički, kao što sam i ja otišao u Ukrajinu iz humanističkih motiva otišao u Ukrajinu. Ganut sam i obradovan, lijepo je osjećati se slobodnim", kazao je Stević nakon presude.
Iako je jedini procesuiran, Stević nije jedini iz BiH koji je osumnjičen da je ratovao u Ukrajini.
Na listi koju su objavile ukrajinske vlasti su i Nemanja Ponjević, Davor Savičić, Radoslav Milojević, Slavenko Kuzmanović, Živan Vuksanović i Dimitrije Jojić. Neki od njih su i dalje u Ukrajini, dok je Jojić, rođen 1992. godine, navodno poginuo u Ukrajini.
Prema optužnici, Stević je u Ukrajinu otišao "uz pomoć kozačkih udruženja i u sastavu družine četnika pod komandom Bratislava Živkovića". Živković se predstavlja kao komandant zvanično neregistriranog "Četničkog pokreta" i koji je hapšen u Srbiji.
Procjenjuje se da je oko 300 državljana Srbije ratovalo u Ukrajini, a Gavrilo Stević prvi je u BiH optužen za ratovanje u Ukrajini, dok su za ratovanje u Siriji – ili planiranje i poticanje odlazaka na ovo ratište – u BiH osuđeno ukupno 25 osoba na oko 50 godina zatvora.
Prema dostupnim podacima iz 2019. godine, sudovi u Srbiji su od 2015. osudili 30 osoba jer su se borile na strani proruskih jedinica u Ukrajini. Osuđeni su uglavnom postigli sporazume o priznanju krivnje i osuđeni na uvjetne kazne zatvora u trajanju od u prosjeku godinu dana, dok su trojica počinitelja su osuđeni na šest mjeseci kućnog pritvora.
Još 16 državljana Srbije je optuženo za učešće u aktivnostima u Ukrajini. U Srbiji je za organiziranje učešća u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi zaprijećena je kazna zatvora u trajanju od dvije do deset godina.
Dvije pravoslavne crkve u Ukrajini?
Sukob Rusije i Ukrajine, kako piše u izvještaju Atlantskog vijeća, od samog početka imao je i vjersku dimenziju.
Prije sukoba, pravoslavne crkve su u neovisnoj Ukrajini koegzistirale pomalo neobično, s kanonskom Ukrajinskom pravoslavnom crkvom Moskovskog patrijarhata, zahvaljujući lojalnosti Rusiji, dok je brojčano nadmoćniji Kijevski patrijarhat ostao međunarodno nepriznat do 2019.
Međutim, navodna uloga Ruske pravoslavne crkve i njezinih predstavnika u Ukrajini u pomaganju i podržavanju ruske invazije 2014. poslužila je pojačavanju dugogodišnjih poziva za stvaranjem međunarodno priznate ukrajinske pravoslavne crkve neovisne o Moskvi.
Nakon duljih pregovora, ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. dodijelio je ukrajinskom pravoslavlju autokefalnost u januaru 2019.
U izvještaju State Departmenta o slobodi vjere u Ukrajini za 2019. godinu, navedeno je da ruski separatisti na istoku Ukrajine ograničavaju vjersku slobodu, istovremeno privilegirajući Rusku pravoslavnu crkvu nad pravoslavnom crkvom u Ukrajini.
See all News Updates of the Day
Zašto Trump govori o vraćanju Panamskog kanala?
Panama decenijama ima puni suverenitet nad međuokeanskim kanalom koji prolazi kroz tu zemlju. Novoizabrani predsjednik Donald Trump sada govori o tome da bi američka vlada mogla da pokuša da povrati kontrolu nad kanalom. Šta o toj mogućnosti kažu sporazumi?
Panamski kanal je od otvaranja 1914. godine bio od strateške važnosti za globalne trgovinske rute i jedan od ključnih izvora prihoda za panamsku vladu. Međutim, kontrola nad tom rutom nije uvijek bila u rukama lokalnih vlasti.
Sjedinjene Države su decenijama imale isključivu upravu nad Panamskim kanalom, zbog glavne uloge u njegovoj izgradnji. Međutim, poslije potpisivanja sporazuma Torijjos-Carter 1977. godine, Washington je prepustio Panami suverenitet nad kanalom, što stanovnici te zemlje nazivaju istorijskom "prekretnicom".
Trump to sada dovodi u pitanje. U nedjelju je sugerisao da bi nova administracija mogla da pokuša da povrati kontrolu nad Panamskim kanalom zbog "apsurdnih" nadoknada koje brodovi plaćaju da bi plovili tom rutom.
Šta kažu historija i sporazumi
Američka vlada, pod predsjednikom Theodoreom Rooseveltom, 1902. godine je kupila francusku imovinu u zoni Panamskog kanala za 40 miliona dolara, kada je ta teritorija i dalje bila dio Kolumbije.
Nakon odbijanja prijedloga za izgradnju kanala, Sjedinjene Države podržale su panamski pokret za secesiju i priznale Republiku Panamu kao nezavisnu državu 6. novembra 1903.
Iste godine, 18. novembra, potpisan je sporazum koji je Americi dao vlasništvo i kontrolu nad zonom Panamskog kanala i omogućio njegovu izgradnju.
Deceniju kasnije, Panamski kanal je zvanično otvoren. Njegova izgradnja omogućila je brodovima da izbjegnu da plove oko Južne Amerike ili da koriste panamsku željeznicu da transportuju robu između Atlantskog i Pacifičkog okeana.
Nezadovoljstvo stanovnika Paname
Američka kontrola nad kanalom značila da je veliki dio panamske teritorije bio u rukama strane vlade, što je izazivalo nezadovoljstvo stanovništva.
Višegodišnji protesti prethodili su istorijskim događajima 9. januara 1964. godine, koji se smatra "Danom mučenika" u Panami.
Na taj datum, desetine studenata su došle do kanala sa školskom zastavom, zahtijevajući da bude podiguta. Međutim, sukobili su se sa američkim vojnicima i zastava je pocijepana. Zbog toga su uslijedili trodnevni nemiri, u kojima je stradala 21 osoba.
Diplomatski odnosi Washingtona i Paname su prekinuti, što je dovelo do međunarodnog pritiska da se započnu pregovori i potpiše novi sporazum.
Sporazumi Torijjos-Carter
Američki predsjednik Jimmy Carter i panamski lider Omar Torijjos su 7. septembra 1977. godine potpisali sporazume koji su na kraju doveli do toga da SAD ustupe kanal Panami.
Nekoliko mjeseci ranije, Carter je vodio bitku u Kongresu da ratifikuje sporazume, poručujući da su ključni da se "osigura dalja efikasna upotreba kanala za američke komercijalne i bezbjednosne potrebe".
Prema sporazumima, Panama je Americi odobrila da upravlja kanalom do 31. decembra 1999. godine. Od tada, kanal je potpuno prešao u ruke panamskih vlasti.
Odvojenim sporazumom, o neutralnosti i radu Panamskog kanala, utvrđeno je da je taj prolaz "neodvojivi dio" panamske teritorije i da će "biti trajno neutralan".
Sporazumi su zaštićeni međunarodnim pravom, tako da nije poznato kako bi Trump pokušao da preuzme teritoriju koja je već data Panami.
Sjedinjene Države su i dalje glavni korisnik Panamskog kanala, prema lokalnim vlastima, i imaju udio od gotovo 67 odsto u ukupnom teretu koji se prevozi tom rutom.
Odbacivanje Trumpovih poruka
Panamski predsjednik Jose Raul Mulino odbacio je Trumpove izjave o mogućem povratku kontrole nad kanalom kao narušavanje suvereniteta njegove zemlje.
Mulino je u videu poručio da "svaki kvadratni metar Panamskog kanala i okolnog područja pripada Panami i da će to i dalje biti slučaj".
Trump je kasnije na to odgovorio na svojoj mreži Truth Social: "Vidjećemo!".
Također je postavio sliku američke zastave u području kanala uz poruku: "Dobrodošlu u kanal SAD".
Predsjednik Kolumbije Gustavo Petro takođe je odbacio Trumpove poruke, navodeći da je Trump "pogriješio i sam sebe opovrgao". Predsjednica Meksika Claudia Sheinbaum naglasila je da "Panamski kanal pripada stanovnicima Paname".
Ambasade zapadnih sila: Zaključci Narodne skupštine RS predstavljaju prijetnju ustavnom poretku BiH
Zaključci koje je rano ujutro 25. decembra usvojila Narodna skupština RS predstavljaju ozbiljnu prijetnju ustavnom poretku Bosne i Hercegovine i kao takvi su antidejtonski, te direktno podrivaju autoritet institucija, vladavine prava na državnom nivou i put BiH ka euroatlantskim integracijama.
Ovo je navedeno u zajedničkom saopćenju ambasada Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske i Italije, Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU u BiH.
U saopćenju se, između ostalog, navodi da svi zakoni i zaključci koje donose niži organi – uključujući parlamentarna tijela oba entiteta – moraju biti u skladu s Ustavom i nijedan entitet nema ovlaštenje da ospori postojanje institucija ili zakona BiH.
"U trenutku kada formalno otvaranje pregovora za pristupanje EU nikada nije bilo bliže, povratak političkim blokadama imao bi negativne posljedice za sve građane BiH, od kojih većina podržava pristupanje EU", navodi se u zajedničkom saopćenju objavljenom 25. decembra.
I Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska Italija i Njemačka zajedno sa Delegacijom Eu u BiH, pružaju podršku suverenitetu, nezavisnosti, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru BiH.
Podršku su pružile i visokom predstavniku koji je, u skladu sa svojim ovlaštenjima prema Daytonskom mirovnom sporazumu konačni tumač civilnih aspekata Daytonskog mirovnog sporazuma.
Skupština RS usvojila je rano 25. decembra zaključak kojim se od Milorada Dodika, proruskog predsjednika tog bosanskoercegovačkog entiteta, traži da se ne odaziva na poziv Suda Bosne i Hercegovine, sve dok ne bude zdravstveno sposoban da učestvuje u postupku.
Radi se o jednom od 12 zaključaka koje je Skupština RS usvojila nakon razmatranja "Informacije o urušavanju pravnog poretka u BiH kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma" na posebnoj sjednici.
Među usvojenim zaključcima je i onaj kojim se traži da imenovani predstavnici RS u institucijama Bosne i Hercegovine obustave dalje odlučivanje, sve dok Sud BiH i državno Tužilaštvo ne obustave “politički montirani proces” protiv Dodika i Lukića.
No, blokade neće biti "ako se odlučuje o pitanjima kojima se vrši prenos nadležnosti sa nivoa Republike Srpske na nivo BiH".
Od predstavnika RS na nivou BiH se traži i da obustave odlučivanje iz domena evropskih integracija, dok se ne uspostave uslovi da se taj proces odvija "u skladu sa postulatima demokratije i vladavine prava".
Poslanička većina je osudila i "miješanje" Tužilaštva BiH u rad Skupštine RS, navodeći da odluke entitetskog parlamenta može razmatrati samo Ustavni sud RS.
Tužilaštvo je pred početak posebne sjednice zatražilo informaciju na osnovu Zakona o krivičnom postupku BiH i dostupnih podataka koji ukazuju na sumnju u počinjenje više krivičnih djela, uključujući "Dogovor za činjenje krivičnog djela", "Pripremanje krivičnog djela" i "Napad na ustavni poredak".
Avion koji je letio iz Azerbejdžana za Rusiju srušio se u Kazahstanu, mnogi su poginuli
Putnički avion Embraer koji je letio iz Azerbejdžana za Rusiju srušio se u srijedu u blizini grada Aktau u Kazahstanu sa 62 putnika i pet članova posade, objavile su kazahstanske vlasti, navodeći da je 27 ljudi preživjelo.
Ministarstvo za vanredne situacije centralnoazijske zemlje je u saopćenju navelo da su vatrogasne službe ugasile požar i da su preživjeli, uključujući troje djece, na liječenju u obližnjoj bolnici.
Azerbejdžan Airlines saopštio je da je avion Embraer 190, sa brojem leta J2-8243, letio iz Bakua za Grozni, glavni grad ruske Čečenije, ali je bio prinuđen da prinudno sleti otprilike tri kilometra od kazahstanskog grada Aktau.
Ruske novinske agencije javile su da je avion preusmjeren zbog magle u Groznom.
Vlasti u Kazahstanu rekle su da su počele da istražuju različite moguće verzije onoga što se dogodilo, uključujući tehnički problem, javila je ruska novinska agencija Interfaks.
Ruska agencija za nadzor avijacije je u saopćenju rekla da preliminarne informacije sugeriraju da je pilot odlučio prinudno sletjeti nakon udara ptice.
Nakon nesreće, Ilham Aliyev, predsjednik Azerbejdžana, vraćao se kući iz Rusije gdje je trebao prisustvovati samitu u srijedu, javila je ruska agencija RIA.
Ramzan Kadirov, lider Čečenije koji podržava Kremlj, izrazio je saučešće, dodavši da su oni koji se liječe u bolnici u izuzetno teškom stanju i da će se on i drugi moliti za njihov brzi oporavak.
Skupština RS traži od Dodika da se ne pojavljuje pred Sudom BiH dok ne bude zdravstveno sposoban
Narodna skupština Republike Srpske (RS) usvojila je rano 25. decembra zaključak kojim se od Milorada Dodika, proruskog predsjednika tog bosanskoercegovačkog entiteta, traži da se ne odaziva na poziv Suda Bosne i Hercegovine, sve dok ne bude zdravstveno sposoban da učestvuje u postupku.
Time je ublažen prvobitno definisan tekst zaključka, kojim je predloženo da se od Dodika traži da se uopšte ne odaziva na poziv Suda BiH, pred kojim mu se sudi za nepoštivanje odluka visokog predstavnika.
Radi se o jednom od 12 zaključaka koje je Skupština RS usvojila nakon razmatranja "Informacije o urušavanju pravnog poretka u BiH kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma" na posebnoj sjednici.
Dodik, nedavno operisan u Beogradu, trebao se pojaviti pred Sudom BiH u srijedu, ali je ročište, po navodu njegovog advokata, odgođeno za 30. decembar.
Dok je Dodikova odbrana tvrdila da predsjednik RS ne može prisustvovati suđenju barem nekoliko mjeseci koliko bi trebao da traje oporavak, sudski vještak Haris Vranić, angažovan od Suda BiH, utvrdio je da je Dodik sposoban da prisustvuje ročištima.
Protiv Dodika je u toku sudski proces pred Sudom BiH jer je potpisao predsjedničke ukaze i time proglasio važećim dva entitetska zakona, koja je ranije poništio visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt).
Pored njega, Tužilaštvo tereti i Miloša Lukića da je, kao v.d. direktora Službenog glasnika RS, omogućio objavu Dodikovih ukaza u ovoj publikaciji.
Riječ je o izmjenama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS i Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH.
Zahtjev i za obustavu odlučivanja u institucijama BiH
Među usvojenim zaključcima je i onaj kojim se traži da imenovani predstavnici RS u institucijama Bosne i Hercegovine obustave dalje odlučivanje, sve dok Sud BiH i državno Tužilaštvo ne obustave “politički montirani proces” protiv Dodika i Lukića.
No, blokade neće biti "ako se odlučuje o pitanjima kojima se vrši prenos nadležnosti sa nivoa Republike Srpske na nivo BiH".
Od predstavnika RS na nivou BiH se traži i da obustave odlučivanje iz domena evropskih integracija, dok se ne uspostave uslovi da se taj proces odvija "u skladu sa postulatima demokratije i vladavine prava".
Poslanička većina je osudila i "miješanje" Tužilaštva BiH u rad Skupštine RS, navodeći da odluke entitetskog parlamenta može razmatrati samo Ustavni sud RS.
Tužilaštvo je pred početak posebne sjednice zatražilo informaciju na osnovu Zakona o krivičnom postupku BiH i dostupnih podataka koji ukazuju na sumnju u počinjenje više krivičnih djela, uključujući "Dogovor za činjenje krivičnog djela", "Pripremanje krivičnog djela" i "Napad na ustavni poredak".
U uvodnoj riječi Nenad Stevandić, predsjednik entitetskog Parlamenta, rekao je da je Tužilaštvo BiH reagovalo na osnovu "laži i spinovanja".
"Zvali su me i preko bare, pitali šta to radimo. Neki su javili da se poslije jedanaest sati donosi se odluka o otcepljenju, pa su javili Tužilaštvu BiH, pa su onda oni tražili zapisnik, pa su im naravno odgovorili. Sve je dostupno, znači, sve je dostupno, možda se vidi. I jedan od zaključaka će biti da se upozori Tužilaštvo BiH", rekao je Stevandić.
Dodao je i kako su poslanici Skupštine RS "trenutno najzaštićenije osobe u čitavoj BiH".
U preostalim zaključcima ističe se da Skupština RS ostaje "privržena poštovanju teritorijalnog integriteta i podijeljenog suvereniteta između entiteta definisanog Dejtonom", ali za njegovo kršenje optužuju visoke predstavnike, Ustavni sud, Sud i Tužilaštvo BiH.
Predstavnici vladajućih stranaka isticali su tokom rasprave da je kršenje Dejtona "kulminiralo politički montiranim procesom protiv predsjednika RS ", te da eventualna osuđujuća presuda protiv Dodika "dovodi u pitanje" postojanje Bosne i Hercegovine.
Istaknuto je da je suđenje "rezultat i sankcija SAD protiv Dodika".
Milorad Dodik se nalazi na listi sankcija SAD od jula 2017. godine za ometanje ili prijetnju ometanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Početkom januara 2022., ponovo je sankcionisan, jer je direktno ili indirektno učestvovao u kršenju ili činu koji je ometao ili prijetio provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i za koruptivne aktivnosti.
Sa druge strane poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, ocijenio je kako je jedini cilj sjednice "zaštita Dodika, a sve ostalo je kamuflaža".
Usvojeni i zaključci o usvajanju zakona u Parlamentu BiH
Narodna skupština obavezala je i Vladu RS da u roku od 30 dana uputi u proceduru zakon koji bi predviđao da se o zakonima o kojima bi trebao da odlučuje Parlament BiH prvo izjasni Skupština RS.
To je usvojeno nakon što su u entitetskom Parlamentu razmotreni prijedlozi zakona o graničnoj kontroli i zaštiti ličnih podataka, koje je prije nekoliko dana usvojio po hitnom postupku Savjet ministara BiH.
Radi se o dva zakona koje Parlament BiH mora da usvoji kako bi Bosna i Hercegovina ispunila uslove za pristupanje sredstvima iz evropskog "Plana rasta" za zemlje Zapadnog Balkana.
Poslanici Skupštine RS zadužili su zakonodavni odbor tog parlamentarnog tijela za pripremi stav i amandmane oko ta dva zakona, koji će biti dostavljeni poslanicima iz Republike Srpske u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
Rasprava je održana na zahtjev opozicionih stranaka koje tvrde da se tim zakonskim rješenjima vrši prenos nadležnosti sa RS na BiH.
Plan rasta za Zapadni Balkan je najambiciozniji finansijski paket Evropske unije vrijedan šest milijardi evra, koji ima za cilj da se u narednih deset godina udvostruči ekonomski rast u tim državama.
Plan pokriva period od 2024. do 2027. godine.
Od ukupne sume, dvije milijarde eura bit će osigurane kroz grantove, odnosno bespovratnu pomoć, a preostalih četiri milijarde evra u obliku zajmova sa povoljnim kamatnim stopama.
Iz Delegacije EU u BiH su ranije kazali da BiH još nije dostavila Evropskoj komisiji Reformsku agendu sa potrebnim nivoom ambicija, za razliku od ostalih pet partnera sa Zapadnog Balkana, a koji će uskoro dobiti isplate iz prve tranše Instrumenta za reformu i rast u okviru Plana rasta.
Kako je jedan čovjek postao ukrajinski izdajnik i ruski špijun
Državljanin Ukrajine je rekao da je njegov otac bio sovjetski obavještajac na Kubi tokom Hladnog rata, predstavljajući se kao prevodilac, a njegov rođak radi u ruskoj službi sigurnosti.
To ga je učinilo glavnim kandidatom za ratnu špijunažu.
Kolesnikov je rekao Reutersu da je pristao da Rusima dostavi informacije o vojnim lokacijama i kretanju trupa u njegovom rodnom gradu Zaporožju i da izvijesti o tome gdje su njihove rakete pale.
Podržao je koncept "ruskog svijeta", doktrinu koju podržava predsjednik Vladimir Putin i koja naglašava historijske i kulturne veze Moskve sa susjednim nacijama, a koju su neki tvrdolinijaši u Moskvi koristili da opravdaju intervenciju u inostranstvu u odbranu govornika ruskog.
"Nisam to uradio zbog novca", rekao je.
Ali žalio je što je nepreciznost nekih raketnih udara dovela do ubijanja civila i što se rat - za koji je pretpostavio da će biti brza, klinička stvar - otegao skoro tri godine, razarajući njegovu domovinu.
"Mislio sam da će oni (Rusi) brzo napredovati", rekao je 52-godišnjak, bivši državni upravitelj koji je odrastao u sovjetskoj Ukrajini. "Ispalo je kao i uvijek. Oni planiraju jednu stvar, a sasvim se dogodi druga stvar."
Žena ga je napustila kada je uhapšen zbog izdaje, uzevši sa sobom i njihovo 11-godišnje dijete.
Reuters je razgovarao sa Kolesnikovom u policijskom objektu u Zaporožju u aprilu, u prisustvu službenika Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), pet mjeseci prije nego što je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog izdaje.
On je među više od 3.200 slučajeva državne izdaje koje su pokrenule ukrajinske vlasti od ruske invazije, uključujući slanje informacija Moskvi za pomoć raketnim udarima i širenje ruske propagande, navodi SBU.
Reutersovi intervjui s trojicom doušnika koje je Ukrajina osudila i dvojicom ukrajinskih kontraobavještajnih službenika SBU govorili su o podijeljenoj lojalnosti nekih ljudi u Ukrajini, gdje su starije generacije odrasle kao dio Sovjetskog Saveza prije nego što je raspad bloka 1991. okončao Hladni rat.
Vasyl Maliuk, šef SBU, rekao je za Reuters da je ukrajinski kontrašpijunaški rad na iskorijenjivanju ruskih agenata ključ za pobjedu u ratu, dodajući da se Kremlj "tajno infiltrira" u zemlju i regrutuje sredstva decenijama.
"Naš sistematski pristup daje rezultate", dodao je. "Očistili smo neprijateljske agente u svim sferama života i nastavljamo to činiti."
Rusko ministarstvo vanjskih poslova i Federalna služba sigurnosti (FSB) nisu odgovorili na zahtjeve za komentarom za ovaj članak.
Ukrajinski špijuni su također igrali istaknutu ulogu u sukobu, koji je izbio u februaru 2022. godine kada je Rusija pokrenula invaziju punog razmjera.
Prošle sedmice, SBU je orkestrirao eksploziju bombe ispred moskovskog stambenog bloka u kojoj je ubijen general-pukovnik Igor Kirillov, načelnik ruskih snaga za nuklearnu, biologiju i hemijsku zaštitu, prema izvoru agencije.
Ovo je bio posljednji u nizu ciljanih atentata za koje Moskva kaže da je Ukrajina izvela tokom rata.
U novembru 2022, Reuters je intervjuisao nekoliko stanovnika Hersona koji su pružili informacije kako bi pomogli Kijevu da izvrši udare na ruske ciljeve kako bi pomogao Ukrajini da povrati južni grad.
Kako uhvatiti špijuna
Protivšpijunski rad SBU identificirao je različite kategorije građana sklonih regrutovanju od strane neprijatelja, kaže službenik SBU kojeg je intervjuirao Reuters u Zaporožju, a koji se identificirao pozivnim znakom "Fanat".
To su ljudi koji su bili otvoreno proruski orijentisani ili imaju porodične veze sa sovjetskim ili ruskim obavještajnim službama; rođaci zarobljenih ukrajinskih vojnika; i porodice ljudi koji žive na okupiranoj teritoriji.
Kolesnikov je bio prva kategorija, dodao je.
On je u septembru osuđen za snabdijevanje Rusa koordinatama i drugim informacijama o desetinama uglavnom vojnih lokacija. Nije navedeno koliko je od tih lokacija pogođeno napadima.
Kolesnikovov advokat rekao je da je on uglavnom pomagao u verifikaciji posljedica udara, a ne u identifikaciji meta.
Kolesnikov je rekao Reutersu da je u septembru 2022. Rusima prenio informaciju o sastanku lokalnih zvaničnika koji je trebalo da se održi u hotelu Sunrise u Zaporožju.
Zgrada je, prema presudi, pogođena ruskom raketom sutradan, 22. septembra 2022. godine. Sastanak nije održan iz neutvrđenih razloga, iako je u napadu devastirana zgrada u starom gradu u Zaporožju, ubivši jednog civila i povrijedivši još pet, navodi se u presudi.
Fanat je rekao da su agenti SBU počeli da se približavaju Kolesnikovu nakon što su svjedoci uočili automobil osumnjičenog na mjestu ruskog napada u martu prošle godine koji je za dlaku promašio televizijski toranj i udario u stambeni blok, ubivši nekoliko civila. Kolesnikov je rekao Reutersu da je bio tamo nakon toga i provjeravao rezultate napada.
Prema Fanatu, ukrajinski agenti su pratili Kolesnikov telefon do brojnih mjesta udara. Do proboja u slučaju došlo je nakon što su mu ubacili bubu u automobil i nad njim razgovarali o svojim planovima s Vitalijem Kusakinom, prijateljem koji je radio kao šofer za lokalnog zvaničnika, a koga je Kolesnikov regrutovao da pomogne u prikupljanju obavještajnih podataka, rekao je službenik SBU.
Kolesnikov je uhapšen u svojoj kući 5. maja 2023. godine.
Svjedočeći na suđenju u okružnom sudu iza zatvorenih vrata u Zaporožju, Kolesnikov je rekao da se protivi ukrajinskoj vladi, ali ne samoj Ukrajini, navodi se u presudi.
Izjasnio se "djelimično" krivim po optužbama za izdaju, rekavši da nije znao da je njegov rođak koji je tražio od njega da dostavi podatke u to vrijeme bio pripadnik FSB-a, navodi se u presudi. Sudsko vijeće je tu izjavu odbacilo i proglasilo ga krivim za "namjerne radnje" koje su uključivale "pružanje pomoći predstavniku strane države u vršenju subverzivnih radnji".
Kusakin je osuđen na 15 godina zatvora.
Špijunski prstenovi i razmjena zatvorenika
Maliuk, šef SBU-a, rekao je da je njegova agencija otkrila 47 mreža ruskih agenata prošle godine i još 46 ove godine, uključujući ljude od poslanika do aktivnih vojnih lica, dodao je, ne identificirajući osumnjičene.
Kako je rat bjesnio, smanjujući lakoću putovanja s jedne strane fronta na drugu, metode regrutacije su se morale promijeniti, rekli su zvaničnici sigurnosti.
Prije potpune invazije, ukrajinski državljani su uglavnom regrutovani tokom putovanja u Rusiju, ali se pristupi sada češće obavljaju putem društvenih mreža, saopštio je SBU.
"Ljudi koji izražavaju prokremljovske stavove se identifikuju i pronađu na osnovu njihovih komentara, a zatim kontaktiraju", navodi se.
Motivi za djelovanje u svojstvu doušnika kreću se od ideoloških do novčanih obećanja ili drugih nagrada i ucjena ili drugih prijetnji, saopćila je SBU.
Za Kolesnikova, koji kaže da je svoje usluge pružao besplatno, budućnost izgleda mračna. Rekao je Reutersu da mu je jedina nada da će spasiti svoj život je razmjena zatvorenika s Rusijom.
"Želio bih da me razmijene", uzdahnuo je. "Ali to ne zavisi od mene."
