Tužilaštvo je tek u decembru zbog koruptivnih krivičnih djela podiglo optužnicu protiv premijera i ministra u Vladi Federacije BiH, sadašnjeg i bivšeg ministra sigurnosti BiH, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije te aktera afere “Potkivanje”.

Ostale optužnice Tužilaštva podignute su protiv nogometnih sudaca u Prvoj ligi Federacije, graničnih policajaca i inspektora Ureda za veterinarstvo BiH koji se terete da su zahtijevali i primali dar za propust osoba i robe u državu, kao i državljanina Srbije koji je graničnom policajcu davao dar od 150 KM kako bi olakšao pasošku kontrolu svom poznaniku.

Ove godine Tužilaštvo BiH podiglo je jednu optužnicu više ali protiv manje osoba za korupciju nego 2019. godine kada je podignuto ukupno 11 optužnica protiv 33 osobe zbog koruptivnih krivičnih djela. Najviše optuženih su bili carinici Uprave za indirektno oporezvanje (UIO). Po jedna optužnica odnosila se na pripadnika SIPA-e i Oružanih snaga, a optužen je i bivši ministar sigurnosti Dragan Mektić, njegov šef kabineta te pomoćnik ministra.

Pravni stručnjaci sa kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) smatraju da se na državnom nivou ne procesuira korupcija koja se odnosi na privatizacije i koja je ušla u sistem obrazovanja, školstva, zdravstva te da Tužilaštvo BiH svoje resurse fokusira na laganije predmete koje je lako dokazati.

Rad Tužilaštva BiH na koruptivnim predmetima advokat Ragib Hadžić ocjenjuje kao “kap od kapi u moru” te smatra da se radi o selektivnom pristupu podizanja optužnica i da tužioci koji su zaduženi za predmete korupcije ne pokazuju vlastitu inicijativu u pokretanju istraga.

“To je zamazivanje očiju javnosti da se stekne utisak da oni nešto rade i zato grebu po površini, nađu nešto malo ‘žrtvenih jagnjadi’ i onda bombastično najave da je podignuta optužnica protiv carinika ili graničnog policajca što je primio 20 ili 50 maraka. To bi bilo smiješno da nije žalosno”, naglašava Hadžić.

Profesor prava Goran Šimić kaže da je važno pratiti odnos broja tužilaca i optužnica za korupciju na državnom nivou.

“Mi građani debelo plaćamo tužioce Tužilaštva BiH, a rezultat toga je da tužilac tokom godine ne podigne nijednu optužnicu za korupciju ili ne donese nijednu tužilačku odluku. Tužilac ne radi za sebe, ne radi u svom vlastitom, već u interesu građana BiH koji ga plaćaju. Stiče se utisak da tužioci ne žele biti nezavisni, oni žele biti nedodirljivi i to je problem. Ako nema rezultata, hoću da kao građanin vršim pritisak na tužioca da radi svoj posao”, naglašava Šimić.

Kvalitet optužnica, prema njegovim riječima, treba gledati po presudama koje donosi Sud BiH jer je od broja optužnica koje podigne Tužilaštvo važnije koliko će ih završiti pravosnažnom osuđujućom presudom.

Niska stopa osuđujućih presuda

Sud BiH je od početka 2020. godine za koruptivna djela izrekao presude u sedam predmeta, od kojih je pet pravosnažno, među kojima su i četiri donesene po sporazumu o priznanju krivnje. Pravosnažno je osuđeno sedam osoba na ukupno sedam godina i pet mjeseci zatvora te oko 33.000 KM novčane kazne, dok je oduzeta imovinska korist u iznosu većem od 2.200 eura. Među osuđenima su carinici UIO-a i granični policajci koji su se teretili za primanje dara i druga koruptivna djela.

Državni sud je u 2020. godini prvostepenom presudom osudio tužioca Tužilaštva BiH Božu Mihajlovića na pet godina zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, ali je Apelaciono vijeće nedavno ukinulo ovu presudu i odlučilo da se predmet prenese Općinskom sudu u Sarajevu.

U Misiji OSCE-a u BiH kažu da su u svom najnovijem izvještaju, zasnovanom na sistematskom praćenju procesuiranja predmeta korupcije pred pravosuđem u BiH, pod nazivom “Sindrom nekažnjivosti”, utvrdili pad broja novih optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa, koje su tužilaštva u BiH podigla u 2019. godini.

Osim manjeg broja optužnica, ovaj izvještaj navodi da je općenito pala stopa osuđujućih presuda u okončanim teškim predmetima korupcije u sudovima u cijeloj BiH.

“Niska stopa osuđujućih presuda u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u BiH izaziva ozbiljnu zabrinutost, pogotovo kada se poredi sa stopom u predmetima korupcije uopšte, koja je u ovom periodu bila relativno visoka i stabilna”, stoji u izvještaju.

U Delegaciji Evropske unije u BiH pozivaju da je krajnje vrijeme da se provedu preporuke iz izvještaja stručnjaka koje se odnose na temeljitu reviziju neuspjelih predmeta radi utvrđivanja sistemskih problema i izradu akcionog plana za popravljanje stanja uz stroge vremenske rokove.

U izvještaju se, između ostalog, navodi kako su istrage u predmetima korupcije u pravilu ograničenog opsega, a povrat ili oduzimanje nezakonitog bogatstva stečenog djelima korupcije i povezanim djelima nije adekvatan.

“Kao što je navedeno u Izvještaju Evropske komisije o BiH za 2020. godinu, napori na postizanju rezultata u proaktivnim istragama, krivičnom gonjenju i pravosnažnim presudama za korupciju su i dalje nedovoljni. Naročito je nedovoljan napredak u predmetima na visokom nivou, koji je potrebno ozbiljno pojačati”, kazali su iz Delegacije EU u BiH.

Na državnom nivou se procesuiraju sitniji slučajevi korupcije dok bi bilo potrebno da se u ovim predmetima trajno oduzme značajna imovinska korist za šta su potrebne pravosnažne presude u većim predmetima, smatra Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI) u BiH.

“U prethodnom periodu smo vidjeli predmete koji se odnose na sitnu korupciju zaposlenih u institucijama BiH kojim se Tužilaštvo pohvalilo, dok su ostali predmeti mahom birani na osnovu političkih odnosa i obračuna, te se zvaničnici na višim nivoima procesuiraju samo ako se procijeni da je to politički podobno ili ukoliko se sa nekim treba obračunati, i već godinama je izrazito vidljiv selektivan pristup”, kaže Korajlić.

Optužnice i istrage prečesto se podudaraju s objavljivanjem negativnih izvještaja o pravosuđu, obilježavanjem međunarodnih dana borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala ili velikim aferama koje otkrije istraživačko novinarstvo, smatra Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo.

“U konačnici, rezultati takvih aktivnosti su porazni, jer rezultata u procesuiranju takozvanog krupnog kriminala i korupcije odnosno visokih dužnosnika nažalost nema i sudska statistika bilježi revnosno procesuiranje ‘malih’ ljudi, odnosno slučajeva primanja mita na graničnim prelazima i tokom carinskih procedura”, pojašnjava Miraščija.

Javnost nikako ne vidi rezultate borbe protiv visoke korupcije, smatra Stefan Blagić iz organizacije “Restart Srpska”, jer pravosuđe nema snagu da se sa njom obračuna, pogotovo sa političkom korupcijom.

“Ako se gledaju zvanični izvještaji Tužilaštva, izgleda da u BiH cvjeta med i mlijeko, da je sve super, da korupcije gotovo i nema. A znamo da je realnost potpuno drugačija i moguće da se u zadnjem mjesecu godine podigne polovina optužnica iz razloga što se izvršio pritisak na pravosuđe u BiH”, dodaje on.

Podizanje optužnica u decembru

Četiri od pet optužnica Tužilaštva BiH kojima su obuhvaćeni zvaničnici, podignute su tokom posljednjeg mjeseca 2020. godine.

Nakon višemjesečne istrage je podignuta optužnica u predmetu “Respiratori” koja premijera Vlade Federacije BiH Fadila Novalića, ministricu finasija i zamjenika premijera Jelku Miličević, suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka i direktora pravnog lica “F. H. Srebrena malina” Fikreta Hodžića, između ostalog, tereti za udruživanje radi činjenja krivičnih djela, zloupotrebu položaja, primanje nagrade za trgovinu uticajem, krivotvorenje isprava i nesavjestan rad u službi.

Njima se optužnicom stavlja na teret nabavka 100 komada respiratora u vrijednosti od 10.5 miliona KM iz Kine, te zaštitne opreme u vrijednosti od 2.9 miliona KM za potrebe borbe protiv koronavirusa u Federaciji BiH u vrijeme neposredno nakon proglašenja stanja nesreće.

Iz Tužilaštva nisu naveli tačan iznos za koji smatraju da je oštećen budžet niti tačnu pribavljenu imovinsku korist.

Protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića su podignute dvije optužnice, te se u jednoj skupa sa Muhamedom Pekićem, rukovodiocem Odsjeka za cyber sigurnost u OSA-i, terete da su zloupotrijebili svoj službeni položaj, kao i resurse i kapacitete OSA-e, u svrhe privatnih i ličnih interesa kako bi došli do fotografija i informacija o pošiljatelju anonimne krivične prijave protiv direktora OSA-e, dok se u drugoj u kojoj je, osim njega, optužen ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić i Muriz Druškić, terete za zloupotrebe u vezi sa nezakonitim imenovanjem i sudjelovanjem u Komisiji za drugostepeno rješavanje postupka sigurnosnih provjera za policijske i državne službenike.

Tokom decembra je podignuta optužnica za primanje i davanje dara protiv Marka Pandže i Nermina Aleševića, aktera afere “Potkivanje”, u vezi sa snimkom objavljenim na internetu na kome se, osim osumnjičenih, pojavljuje i Milan Tegeltija, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.

Optužnica je podignuta i protiv nakadašnjeg ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, koji se tereti da je tokom 2011. i 2012. omogućio Adnanu Bektiću sticanje nezakonite imovinske koristi prema ugovoru o djelu i isplati dnevnica u ukupnom iznosu od 15.680 KM.

Predmet “Respiratori” Tužilaštvo BiH je sredinom maja 2020. preuzelo od sarajevskog Kantonalnog tužilaštva.

Sagovornici BIRN-a BiH smatraju da je Tužilaštvo BiH na isti način moglo od Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske preuzeti istragu o kupovini “Pokretne bolnice” koju je Vlada RS-a platila 3,6 miliona KM, jer se i u ovom slučaju, kao kod “Respiratora”, pojavljuju elementi prekograničnog kriminala.

“Tužilaštvo je pokazalo potpuno nekonzistentan pristup postupanja po predmetima. Pojedini predmeti po kojima su postupala druga tužilaštva se preuzimaju tamo gdje postoji interes i gdje se želi na neki način osigurati kontrola nad istragom i procesom, dok se za druge za koje ne postoji interes da se procesuiraju proglašavaju nenadležnim, a tumači se sve u odnosu na to ko su potencijalni počinioci”, ističe Korajlić.

Advokat Josip Muselimović mišljenja je da su u tužilaštvima na funkcijama ljudi koji nemaju dovoljno iskustva za rad na tako složenim djelima visoke korupcije.

“Društvo je u sferi kriminaliteta dosegnulo dno kada imamo ozbiljne pokazatelje da se koruptivna mreža spustila do nositelja najvećih pravosudnih funkcija, jer imamo tužitelje protiv kojih se vode kazneni postupci”, kaže on.

Pišu: Nejra Džaferagić, Azra Husarić

Mahbobullah Rasooli iz Afganistana je u kampu u Blažuju proveo pet dana, nakon čega je autobusom krenuo za Bihać – na hrvatsku granicu, ali je zaustavljen na ulazu u Unsko-sanski kanton na punktu u Ključu. On kaže da su mu na putu kroz Bosnu i Hercegovinu pomogli brojni ljudi, ali da od vlasti nije dobio nikakvu pomoć. Zbog nedostatka novca put uglavnom prelazi pješke.

“Mi nemamo drugu šansu, mi moramo preći granicu”, govori ovaj dvadesetpetogodišnjak.

Njegov put do Bosne i Hercegovine uključivao je između ostalih Iran, Tursku i Crnu Goru. On kaže da je svjedočio smrtima drugih migranata na putu.

Policija u Iranu oduzela mu je novac i mobitel i sve dokumente, među kojima se nalazio pasoš i studentska akreditacija koje su, kako navodi, pred njegovim očima bačene u vatru. On sa roditeljima danas komunicira putem drugog telefona, ali im ne govori sve teškoće kroz koje prolazi.

“Ne želim da vide kako živim, jer bi to moglo stvoriti problem za moju mamu, ne želim da ona pati zbog toga”, kaže Rasooli.

Rasooliju, studentu francuskog jezika koji govori i engleski, perzijski i turski, prvi veliki snijeg u BiH donosi još veću neizvjesnost i za njegov cilj – Francusku, gdje želi nastaviti studije francuskog jezika ali i upisati pravni fakultet.

Smještaja u kojem se on i hiljade drugih ljudi u pokretu mogu skloniti od snijega i hladnoće u BiH je sve manje. U srijedu je više od hiljadu migranata moralo napustiti kamp “Lipa” nadomak Bihaća jer nije bio uslovan za boravak zimi. Veliki šatori u kome su boravili nakon toga su zapaljeni pa je izgorio i privremeni smještaj dok domaće vlasti nisu obezbijedile drugi u kojima bi migranti mogli provesti zimu.

Direktor Danskog vijeća za izbjeglice smatra da je na terenu sve teža situacija i da su ljudi u pokretu bezvoljni. Neki, kaže on, postaju i nasilni zbog životnih uslova, ali i međusobne netrpeljivosti u vezi sa zemljom porijekla.

“Suočit ćemo se sa humanitarnom katastrofom, osim ako državne vlasti ne stvore uslove potrebne za dodatni smještaj. Više nego ikad ranije imamo ljude na ulicama, u napuštenim objektima, u šatorskim naseljima koja sami kreiraju u šumama i na planinama”, navodi Nicola Bay za BIRN BiH, dodajući da migranti uglavnom nisu nasilni, nego da su izmučeni, gladni i promrzli.

On kaže kako se “situacija u vezi sa migrantima dramatično promijenila tokom 2020. godine”, te da su neki od razloga koronavirus, nedostatak smještaja u prihvatnim centrima i neadekvatan odgovor državnih vlasti.

Dok vlasti u Republici Srpskoj potpuno odbijaju uspostavljanje kampova za migrante u ovom entitetu, jedan od svega nekoliko kampova koji su napravljeni u Federaciji potpuno je uništen u požaru. Šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Peter van der Auweraert potvrdio je kako je gotovo cjelokupna infrastruktura kampa izgorila i na Twitteru napisao: “Katastrofa za katastrofom u kampu ‘Lipa’ u blizini Bihaća”.

Iz privremenog kampa se u srijedu ujutro povukao IOM, nakon čega je izbio požar u šatorima gdje su bili smješteni migranti. Dan su proveli na okolnim livadama i u šumama, bez ideje i plana gdje dalje. Ostali su bez smještaja, hrane, vode, zdravstvene i bilo kakve druge pomoći i zaštite po šumama i na visoravni gdje se temperature u zimskom periodu spuštaju ispod nule i gdje se dugo zadržava snijeg. Pokušaj jedne grupe da dođe do Bihaća zaustavila je policija. Na ulazu u grad su policijski punktovi, kao i patrole, koje sve migrante upućuje nazad prema kampu “Lipa”, gdje nemaju ništa.

Majed iz Bangladeša je sedam puta bezuspješno pokušavao doći do zapadnoevropskih zemalja i uvijek bi ga vratila hrvatska policija. Sada je, kaže, ostao bez smještaja i nema gdje da ode.

“Ovdje nemamo nikakvu sigurnost. Vlasti Bosne i Hercegovine nam nisu ponudile nikakvu pomoć. Ne želimo ovdje ostati. Vjerujte mi, mnogo je ljudi ovdje iz Bangladeša, i niko ne želi ostati. Svi žele otići što prije iz BiH, koja im je samo na ruti. Ovdje ima jako mnogo problema i ne želimo ostati. Osjetimo i da ljudi u BiH ne vole migrante i da smo nepoželjni”, govori Majed.

Tokom noći, brojni migranti su po mraku lutali šumom u potrazi za zaklonom. Khan iz Pakistana u proteklim mjesecima je bio smješten u kampu “Lipa” i sada nema gdje da ode.

Završio je arhitektonski fakultet i želja mu je da nastavi školovanje i potom da radi u inostranstvu. Nakon ranijih poteškoća prilikom pokušaja prelaska granice i nakon dramatičnog dana, zapitao se da li je vrijedilo.

“Pokajao sam se što sam krenuo, nisam očekivao da će biti ovoliko problema, ali sada ne mogu nazad”, govori za BIRN BiH dok, s kesom u ruci, s grupom prijatelja traži mjesto gdje će prespavati.

Hladno je, ali nekako ćemo izdržati noć pa ćemo sutra vidjeti šta dalje

Ljudima u pokretu osim smještaja ograničeno je i kretanje. Vlasti Unsko-sanskog kantona u septembru ove godine zabranile su ulazak i kretanje migrantima i izbjeglicama u ovom kantonu, što je dovelo do kršenja međunarodnih konvencija, o čemu je BIRN BiH pisao ranije. Uprkos tome, takva praksa je nastavljena. U vrijeme kada je novinarka BIRN-a BiH posjetile Ključ, policija je i dalje na puktu zaustavljala autobuse i provjeravala ima li u njima migranata.

Izdavanje privatnog smještaja također je zabranjeno.

Osobe u pokretu, promrzle i gladne nalaze se na ulici

Migrantima ne ostaje puno mogućnosti da se sklone od hladnoće. Zatvaranje kampova kao što je bio slučaj sa “Birom” i “Vučjakom” kod Bihaća dovodi do još većeg problema jer se osobe u pokretu, promrzle i gladne nalaze na ulicama, a punkt u Ključu ne može primiti sve migrante, kaže za BIRN BiH Sanela Klepić, terenska koordinatorica mobilnog tima Crveni križ Ključ.

Zatvaranje kampa “Lipa” ona vidi kao “još većom humanitarnom katastrofom usred zime”.

“Mi imamo sada podatke da je negdje oko 3.000 ljudi trenutno u kantonu van kampova. Neki mali procenat možda je u nekim hostelima, hotelima, privatnim kućama, snašli su se na neki način. Ostali svi ljudi su u napuštenim objektima, fabrikama, halama, snalaze se na sve moguće načine”, kaže ona i dodaje kako broj možda zvuči velik, ali kako ona smatra da nije toliki da se oni ne mogu smjestiti u organizovane kampove.

Vlasti u BiH odbijaju takvo rješenje iako za njega postoji finansiranje Evropske unije.

“Ja imam osjećaj da vlada sada misli da sve što budu gori i gori pokazat će da rade bolje, i onda se stvara kontraefekat i nema rješenja ili kao da ne znaju šta da rade, samo su napravili neku blokadu, samo zatvaraj i tjeraj, a stvarno prave gore”, smatra Klepić.

Lokalne vlasti u Bihaću tražile su da se kampovi izgrade i u drugim gradovima dok su građani pozivali EU da ljude u pokretu puste preko granica.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona kažu kako se obim posla policajaca znatno povećao, ali kako su “svi sigurnosni problemi koji se odnose na prisustvo migranata na području USK-a u direktnoj vezi sa brojem migranata, kao i humanitarnom aspektu njihovog zbrinjavanja odnosno smještaju i prehrani”.

Lošija organizacija smještaja za migrante u BiH

Bay objašnjava kako se situacija u BiH razlikuje od one u drugim državama po tome što vlasti nikada nisu uspostavile odgovarajući sistem prihvatanja s dovoljnim kapacitetom, zbog čega su, kako kaže, ostavljali hiljade migranata da se sami snalaze na ulicama i napuštenim objektima.

“Nije prihvatljivo da ljudi, uključujući porodice i maloljetnike bez pratnje ostanu bez adekvatnog prihvatnog mjesta, hrane, čiste vode za piće i odgovarajuće zdravstvene zaštite. Kao što je rečeno, krajnje je vrijeme da BiH kao država identificira lokacije za prihvatne centre – počevši od ponovnog otvaranja ‘Bire’ u Unsko-sanskom kantonu”, istakao je Bay.

Uprkos sve lošijim uslovima u kojima se nalaze, policija u Bihaću i Sarajevu nije zabilježila povećan broj krivičnih djela koja su počinili migranti tokom 2020. godine. Iz MUP-a Unsko-sanskog kantona su za BIRN BiH naveli da su od januara do novembra zabilježili 70 krivičnih djela koja su počinili migranti dok je taj broj u 2019. godini iznosio 205. Također su naveli značajan broj prekršaja koji se odnosi na migrante.

U Tuzli se broj prekršaja smanjio, ali se povećao broj krivičnih djela između samih migranata od kojih “jedan manji dio se odnosi na napade prema građanima od strane migranata”.

Klepić navodi da bez obzira na sve oštrije poruke na društvenim mrežama, pomoć od ljudi i organizacija u Ključu ne jenjava. Dodaje da nije sigurna u pomoć i razumijevanje u ostatku BiH. Kaže kako je u tri godine koliko radi ovaj posao, upoznala doktore, učitelje, profesore, aktiviste, ljude koji su krenuli u potragu za boljim životom.

“To su najčešće najstariji sinovi i oni kreću jer oni zauzimaju ulogu te odgovorne osobe u porodici jer njihov ni otac ni braća ne mogu da zarade dovoljno, pokušavaju da odu u Evropu i čisto da zarade novac za svoju porodicu. I njima se često dešava da oni ustvari ne kažu u kakvoj su situaciju, oni kažu: ‘Da moja mama zna gdje ja spavam ona bi umrla, njoj bi srce stalo’”, kaže ona.

* Ovom tekstu je iz Bihaća doprinio Ajdin Kamber.

Ovaj novoformirani think tank ili nezavisni ekspertski institut okuplja stručnjake i pripadnike akademske zajednice sa ciljem aktivnog učešća u kreiranju sveobuhvatne politike održive energetske tranzicije.

Prema njihovom mišljenju, Evropski zeleni dogovor, koji propisuje potpunu dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine, jedinstvena je šansa za razvoj BiH, koja bi svoju energetsku strategiju trebala prilagoditi klimatskoj politici EU, Pariškom sporazumu i Sofijskoj deklaraciji, čija je potpisnica.

Tokom nedavno održanog panela „Energetska tranzicija – Kuda ide BiH?“ predstavnici RESET-a upozorili su da BiH u ovim procesima ozbiljno zaostaje u odnosu na druge zemlje.

Damir Miljević, ekonomista i član Upravnog odbora RESET- a u razgovoru za Glas Amerike kaže da su trenutne energetske i klimatske politike u BiH neadekvatne, neefektivne i neefikasne.

„Razvojne strategije u oblasti energetike u osnovi i dalje imaju izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz uglja, dok cijeli svijet i zemlje u našem neposrednom okruženju takva postrojenja više ne grade, a postojeća zatvaraju, jer su ekonomski neisplativa i pogubna po klimu i životnu sredinu“, objašnjava Miljević.

Da strategije treba usvajati sa jasnom vizijom kakvu energetsku budućnost želimo, upozorio je i Nihad Harbaš, konsultant za klimu i energiju iz RESET-a, koji ističe da to treba biti podržano od donosilaca odluka, privrede i građana, a ne tek pod pritiskom međunarodne zajednice.

„Građani i privreda trebaju vidjeti svoju korist u energetskoj tranziciji i okrenuti se ka investicijama u održiva i pametna rješenja” ističe Harbaš.

Četvrta industrijska revolucija

Ukoliko se pravci sprovođenja energetskih politika uskoro ne promijene, Miljević naglašava, da će BiH teško moći da prati trendove koje donosi četvrta industrijska revolucija koja počiva na: dekarbonizaciji proizvodnje i potrošnje svih vidova energije, digitalizaciji ovog i svih drugih procesa, demokratizaciji proizvodnje energije i decentralizaciji upravljanja i proizvodnje.

„Ova revolucija zasnovana je na korištenju besplatnih izvora energije (sunce i vjetar) koji imaju gotovo nulti marginalni trošak proizvodnje dodatnih jedinica energije, a podržana digitalizacijom procesa, promijeniće ne samo odnose u energetskom sektoru, nego i kompletne društveno-ekonomske odnose, kako u pojedinim zemljama, tako i u međunarodnim odnosima“, objašnjava Miljević.

On ističe da će demonopolizacija proizvodnje energije i decentralizacija proizvodnje promijeniti i naš način života i međusobne odnose, jer je riječ o demokratizaciji u jednom od najznačajnijih sektora, koji je u posljednjih stotinu godina uvijek bio neka vrsta monopola i uzrok mnogim ratovima, sukobima i ekonomskim krizama.

„Ovo je šansa da se BiH izvuče iz dugogodišnje zaostalosti. Svako kašnjenje i neuključivanje u ove procese imaće nesagledive posljedice u smislu društvenog, ekonomskog i socijalnog zaostajanja i daljne degradacije društva“, objašnjava Miljević.

Mirza Kušljugić, profesor Fakulteta elektrotehnike Univerziteta u Tuzli i predsjednik RESET-a ističe da je BiH, koja izvozi električnu energiju uglavnom iz uglja, jedina zemlja u regionu koja ima isplative ekonomske potencijale u obnovljivim izvorima energije - vjetar, solar, bio, hidro mase.

„BiH ne samo da bi mogla zadovoljiti svoje potrebe, nego bi mogla da nastavi izvoziti električnu energiju, ali iz obnovljivih izvora“, rekao je Kušljugić.

CO2 taksa

Insistiranje na tim principima, prema riječima Miljevića, dovešće do ozbiljnih posljedica, a prva od njih očekuje se već 2023. godine kada će EU uvesti tzv. Carbon border adjustment mechanism, odnosno CO2 taksu na uvoz svih roba iz zemalja gdje se na proizvodnju električne energije iz fosilnih goriva ova taksa ne plaća, kao što je slučaj sa BiH.

„To će za posljedicu imati nemogućnost izvoza električne energije iz TE zbog previsoke cijene, što opet znači da će se ta električna energija morati trošiti u BiH, a izvoziti samo zelena energija tj.energija iz obnovljivih izvora“, kaže Miljević.

On dodaje da će tvrdoglavo insistiranje na neprofitabilnoj proizvodnji električne energije iz uglja na kraju platiti građani i domaća privreda. Međutim, tu nije kraj, jer će EU staviti taksu i na proizvode koji se izvoze iz BiH.

„Naša izvozna privreda, koja većinu svojih roba i proizvoda izvozi na tržišta EU, suočiće se pri izvozu i sa ovim dodatnim troškom koji će značajno uticati na njihovu konkurentnost“, kaže Miljević.

On ističe da je realno očekivati da će se u uslovima liberalizacije tržišta sve više električne energije uvoziti, jer je proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca jeftinija od proizvodnje iz uglja.

„Ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi domaći potrošači kupovali skupu prljavu domaću električnu energiju, a ne jeftinu i čistu uvoznu“, kaže Miljević.

Građanska energija

Predstavnici RESET-a objašnjavaju da je u gotovo svim zemljama Zapadne Evrope električna energija dobrim dijelom u rukama građana i lokalnih zajednica. U BiH, kaže Miljević, te procese u prvom redu koči vlast, neadekvatna zakonska regulativa i energetski lobiji kojima to nije u interesu.

Prema njegovim riječima, umjesto da se stimulišu građani i privreda da proizvode električnu energiju za vlastite potrebe, a višak prodaju u sistem, u BiH se još uvijek stimuliše tržišna proizvodnja električne energije koja je sama po sebi isplativa i bez ikakvih podsticaja.

„Na ovaj način vlastima podobni energetski tajkuni ostvaruju ekstra profite, dok građani i privreda njihove ekstra profite plaćaju iz vlastitog džepa kroz naknadu za obnovljive izvore energije, koju svaki mjesec plaćamo na računima za utrošenu električnu energiju“, kaže Miljević koji objašnjava da zbog tog odnosa u kojem samo povlašteni mogu da rade imamo silne afere po BiH oko malih hidroelektrana.

On navodi primjer Njemačke, gdje je čak 50% ukupne proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u vlasništvu građana, energetskih zadruga i lokalnih zajednica.

„Isti takav trend je i u SAD. Najnovije projekcije pokazuju da će za 30 godina čak jedna trećina ukupnih proizvodnih kapaciteta svih vidova energije biti u vlasništvu građana. To su tektonske promjene“, objašnjava Miljević.

Pravedna energetska tranzicija

Stručnjaci ističu da pravedna eneregetska tranzicija podrazumijeva proces u kojem niko neće ostati zaboravljen kako se to u prethodnim tranzicijama obično dešavalo. Tu se prvenstveno misli na ljude koji žive u energetskom siromaštvu, kao i na ljude i lokalne zajednice u djelatnostima kao što je proizvodnja uglja, a koje će se ugasiti zbog energetske tranzicije.

U tom kontekstu od 1. januara počinje da funkcioniše Platforma za regione uglja u tranziciji na Zapadnom Balkanu i Ukrajini. Njen zadatak je da pomogne tim regionima da se osmisli, isplanira i finansijski podrži razvoj u pravcu drugih djelatnosti i novih radnih mjesta u drugim sektorima privređivanja.

„Ovdje je važno napomenuti da je Platforma otvorena za pristup svima koji žele da učestvuju u ovom procesu, ali ne treba očekivati da će neko nekoga ubjeđivati ili vući za rukav da mu pomogne. Potreban je proaktivan pristup vlasti i lokalnih zajednica“, ističe Miljević.

Kao prvi korak očekuje se da zemlje koje imaju pristup Platformi bar najave kad planiraju da obustave proizvodnju električne energije iz uglja, da bi se u skladu sa tim moglo pristupiti procesu planiranja pravedne tranzicije.

„Nažalost, BiH je jedna od rijetkih zemalja koja se o ovome nije izjasnila“, dodaje Miljević, koji ističe da će zatvaranje očiju pred onim šta se dešava u društvenom, ekonomskom i energetskom smislu mnogo da košta BiH ukoliko se hitno ne reaguje.

Pokretačku snagu u novim procesima, profesor Kušljugić vidi u mlađim generacijama. Smatra da je uloga njegove generacije da otvori vrata pravednoj energetskoj tranziciji, ali bi želio da se u BiH dogodi ono što se desilo i u zemljama EU, gdje su mladi protestima jasno pokazali političarima kakvu budućnost žele.

„Tek pod pritiskom mlađih generacija političari EU su shvatili da je najgore zakasniti. Nadam se da će se takav zaokret desiti u Bosni i Hercegovini, i to ne samo izlaskom na ulice, nego i preuzimanjem inicijative u cilju izgradnje budućnosti koju žele”, rekao je Kušljugić.

"Naše kolege u Bosni i Hercegovini kažu nam da su tijekom akcije zatvaranja kampa zapaljeni brojni šatori i kontejneri prije nego što je vatra stavljena pod kontrolu. Nije zabilježeno nijedno stradavanje, međutim infrastruktura i smještaj centra uglavnom su uništeni.

Pohvaljujemo lokalne vatrogasce na brzom i učinkovitom reagiranju, a istraga o uzroku požara je u tijeku.

Naše kolege također su primijetili da je najmanje 1500 migranata, tražitelja azila i izbjeglica, uključujući žene i djecu, već bilo nasukano u improviziranim skloništima, uključujući i šumske kampove na tom području. Kažu nam da zatvaranje kampa Lipa dovodi do ukupnog broja ljudi kojima je pomoć hitno potrebna na gotovo 3000.

Mi zajedno s našim partnerima pružamo spasonosne predmete i pakete hrane svima kojima je potrebna, međutim, ova situacija nije održiva. Pozivamo vlasti da ponude neposredna alternativna skloništa onima koji su pogođeni uništenjem logora te da identificiraju i stave na raspolaganje nova mjesta, po mogućnosti izvan Unsko-sanskog kantona i Kantona Sarajevo, za sve nasukane ljude." rekao je glasnogovornik generalnog sekretara Ujedinjenih Nacija Stephan Dujarric.