Očekuje se da će predsjednik Obama sutra objaviti da će promijeniti način na koji američke obavještajne agencije prikupljaju informacije. Neki smatraju da predsjednik odustaje od prijedloga da Nacionalna sigurnosna agencija prebaci svoje zapise o telefonskim pozivima telekomunikacijskim kompanijama.
Prema članku u listu New York Times, reforme neće biti onoliko dalekosežne koliko je preporučio predsjednikov savjetodavni odbor. Odbor je predsjedniku savjetovao da naredi NSA da prestane pohranjivati zapise o milionima telefonskih poziva i da to rade, umjesto te agencije, telefonske kompanije ili neka treća strana.
Njujorški list piše da predsjednik Obama sutra neće izdati takvo naređenje, nego će tražiti od Kongresa da mu pomogne u odluci kako da se najbolje uskladište ti podaci.
NSA kaže da je široko prikupljanje takozvanih metadata podataka neophodno u borbi protiv terorizma.
Prijedlog da se zapisi o telefonskim pozivima maknu izvan kontrole NSA imao je za cilj da ublaži kritike da takvo masovno prikupljanje podataka ugrožava privatnost.
Nacionalna sigurnosna agencija bi tada trebala sudski nalog da dobije dostup informacijama, koje ne bi uključile i sadržaj razgovora, kaže Andrew Lewis, iz Centra za strateške i međunarodne studije: „Telefonske kompanije već imaju metadata informacije, jer je to, u osnovi, vaš telefonski račun. Dakle, one to imaju a NSA bi to mogla dobiti od njih uz sudski nalog kad god zaželi. NSA ne mora držati te podatke, a telefonske kompanije ih već ionako imaju.“
Odvjetnik Michael Sussmann kaže da kompanije koje on predstavlja strahuju da bi mogle biti tužene i da bi trebale potrošiti mnogo vremena i novaca da te informacije daju drugim stranama: „Recimo, osiguravajuća kompanija bi mogla izdati subpoenu. Mogao bi postojati sudski nalog u slučaju razvoda braka. Svi mogući razlozi koji bi ljude mogli navesti da zahtijevaju zapise telefosnkih kompanija.“
Ideja o prebacivanju podataka telefonskim kompanijama ne zadovoljava kritičare, uključujući republikanskog senatora Chucka Grassleya: „ To bi moglo stvoriti jednako onoliko briga oko privatnosti koliko bi ih riješilo. Ustvari, privatne kompanije doživljavanju hakiranje podataka gotovo svakodnevno.“
Leslie Harris, predsjednica Washingtonskog Centra za demokraciju i tehnologiju, kaže da svako masovno prikupljanje zapisa o telefonskim pozivima - bilo od strane vlade ili privatnih kompanija - prijeti privatnosti: „Zasigurno, prebacivanje informacija telefonskim kompanijama ili trećoj strani ne rješava zabrinutost oko rizika. Ali, ako je poanta u tome gdje se drže podaci, onda mislim da ju je predsjednik promašio.“
Očekuje se da će predsjednik Obama prihvatiti sugestiju svojih savjetnika da se smanji broj ljudi čije zapise može pregledavati NSA i da se smanji broj godina koliko se zapisi mogu čuvati.
Prema članku u listu New York Times, reforme neće biti onoliko dalekosežne koliko je preporučio predsjednikov savjetodavni odbor. Odbor je predsjedniku savjetovao da naredi NSA da prestane pohranjivati zapise o milionima telefonskih poziva i da to rade, umjesto te agencije, telefonske kompanije ili neka treća strana.
Njujorški list piše da predsjednik Obama sutra neće izdati takvo naređenje, nego će tražiti od Kongresa da mu pomogne u odluci kako da se najbolje uskladište ti podaci.
NSA kaže da je široko prikupljanje takozvanih metadata podataka neophodno u borbi protiv terorizma.
Prijedlog da se zapisi o telefonskim pozivima maknu izvan kontrole NSA imao je za cilj da ublaži kritike da takvo masovno prikupljanje podataka ugrožava privatnost.
Nacionalna sigurnosna agencija bi tada trebala sudski nalog da dobije dostup informacijama, koje ne bi uključile i sadržaj razgovora, kaže Andrew Lewis, iz Centra za strateške i međunarodne studije: „Telefonske kompanije već imaju metadata informacije, jer je to, u osnovi, vaš telefonski račun. Dakle, one to imaju a NSA bi to mogla dobiti od njih uz sudski nalog kad god zaželi. NSA ne mora držati te podatke, a telefonske kompanije ih već ionako imaju.“
Odvjetnik Michael Sussmann kaže da kompanije koje on predstavlja strahuju da bi mogle biti tužene i da bi trebale potrošiti mnogo vremena i novaca da te informacije daju drugim stranama: „Recimo, osiguravajuća kompanija bi mogla izdati subpoenu. Mogao bi postojati sudski nalog u slučaju razvoda braka. Svi mogući razlozi koji bi ljude mogli navesti da zahtijevaju zapise telefosnkih kompanija.“
Ideja o prebacivanju podataka telefonskim kompanijama ne zadovoljava kritičare, uključujući republikanskog senatora Chucka Grassleya: „ To bi moglo stvoriti jednako onoliko briga oko privatnosti koliko bi ih riješilo. Ustvari, privatne kompanije doživljavanju hakiranje podataka gotovo svakodnevno.“
Leslie Harris, predsjednica Washingtonskog Centra za demokraciju i tehnologiju, kaže da svako masovno prikupljanje zapisa o telefonskim pozivima - bilo od strane vlade ili privatnih kompanija - prijeti privatnosti: „Zasigurno, prebacivanje informacija telefonskim kompanijama ili trećoj strani ne rješava zabrinutost oko rizika. Ali, ako je poanta u tome gdje se drže podaci, onda mislim da ju je predsjednik promašio.“
Očekuje se da će predsjednik Obama prihvatiti sugestiju svojih savjetnika da se smanji broj ljudi čije zapise može pregledavati NSA i da se smanji broj godina koliko se zapisi mogu čuvati.
