Širile su se priče da će agenti upadati čak i u škole. Uprkos tome što su se ispostavile kao neistinite, pojedini učenici izbjegavali su nastavu, zbog čega je školsko osoblje, nerijetko, bilo prinuđeno da ih nagovara da se vrate.

„Ljudi su počeli da se kriju”, rekao je Balderas agenciji AP.

Prosvjetni radnici širom Sjedinjenih Država sada su u pripravnosti – iščekujući da li će novoizabrani predsjednik ispuniti obećanje o deportovanju miliona imigranata koji su u zemlji ilegalno.

Čak i ukoliko se bude samo govorilo o tome, djeca imigranata će patiti, smatraju prosvjetni radnici i pravnici.

„Ako učestalo prijetite ljudima masovnim deportacijama, to ih sprječava da funkcionišu u društvu, kao i da njihova deca steknu obrazovanje“, kaže Hiroshi Motomura, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kaliforniji.

Taj strah je kod mnogih već prisutan.

„Djeca dolaze u školu, ali su uplašena”, opisuje Almudena Abeyta, nadzornica javnog školstva Chelsea, predgrađa Bostona - koje je dugo bilo prvo odredište za imigrante iz Centralne Amerike koji pristižu u Massachusetts.

Škole u tom mjestu pohađaju djeca haićanskih imigranata.

„Pitaju da li će biti deportovani”, kaže Abeyta.

Prisjetila se da je dan nakon američkih izbora pisala roditeljima, uvjeravajući ih da su njihova djeca dobrodošla i bezbjedna, bez obzira na to ko će obavljati funkciju američkog predsjednika.

Imigracioni zvaničnici izbjegavaju privođenje roditelja ili djece u obrazovnim institucijama.

Od 2011. godine, smjernice nadležnih su da se ne interveniše u blizini škola, bolnica i vjerskih objekata – koje su definisane kao osjetljive lokacije.

Međutim, u publikaciji konzervativne fondacije Heritage pod nazivom Projekat 2025 poziva se na ukidanje smjernica o osjetljivim lokacijama.

Donald Trump pokušao je tokom kampanje da se distancira od te fondacije i njenih prijedloga – ali je nominovao brojne kandidate, koji su radili na tom planu, za članove svoje administracije. Među njima je i Tom Homan – koji će biti zadužen za graničnu politiku.

„Ukoliko bi agenti zaduženi za imigraciju uhapsili roditelja koji je dopratio dijete u školu – to bi moglo izazivati masovnu paniku. Ako se nešto desi u jednoj školi, prošriće se kao požar i djeca će prestati da dolaze u školu”, upozorava Angelica Salas – zvaničnica Koalicije za ljudska prava imigranata u Los Angelesu.

Gustavo Balderas, sada školski zvaničnik u Beavertonu, jednom od predgrađa Portlanda, nedavno je poručio da je potrebno pripremiti se za odlučnije poteze Trumpove administracije.

Ako bi kontrole počele da se sprovode po školama, u Bivertonu je odlučeno da se agentima za imigraciju ne dozvoli pristup tim obrazovnim institucijama.

„Ukoliko se nešto dogovori – biće mnogo brže nego prošli put”, kaže on.

Neki od školskih zvaničnika nerado govore o planovima ili zabrinutostima, strahujući da će skrenuti pažnju na učenike imigrante.

Jedan od sagovornika AP-a, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, kaže da je škola za koju je zadužen kontaktirala imigracione advokate u namjeri da pomognu roditeljima da pripreme planove za brigu o njihovoj djeci ukoliko budu deportovani. Riječ je o školskom sistemu koji pohađa veliki broj djece meksičkog porekla i zemalja Centralne Amerike.

„Radi se o veoma delikatnom pitanju”, kaže Viridiana Carrizales, izvršna direktorica nevladine organizacije koja pruža obuku školama za podršku učenicima imigrantima.

Ukazala je da joj je posljednjih nedelja, nakon izbora, prispjelo trideset molbi za pomoć – uključujući i dva od školskih zvaničnika iz Texasa koji smatraju da tamošnji konzervativni školski odbori ne bi dozvolili da učenici imigranti pohađaju nastavu, ili planove da se agentima za imigraciju ne odobri pristup školama.

Ministar finansija Sergej Marčenko rekao je da je zakon od ključnog značaja za obezbjeđivanje nesmetanog finansiranja ukrajinskog odbrambenog sektora sljedeće godine. Promjene će stupiti na snagu od 1. decembra, rekao je on.

Vlada podiže ratni porez za građane na 5% sa 1,5% koji se trenutno plaća na zarade i uvodi ratni porez za desetine hiljada individualnih preduzetnika i malih preduzeća. Također povećava neke naplate kirija, oporezuje profit komercijalnih banaka sa 50%, a podiže poreze na dobit drugih finansijskih institucija na 25%.

Povećanje poreza bi pomoglo da se sljedeće godine prikupi oko 3,4 milijarde dolara dodatnih prihoda za finansiranje ukrajinske odbrambe u kritičnom trenutku rata dok se Kijev bori sa mnogo većim i bolje opremljenim neprijateljem.

Potez povećanja poreza tokom rata pokazao se kao osjetljiva tema o kojoj se mnogo raspravljalo u Ukrajini jer je siromaštvo poraslo, a privreda razorena žestokim borbama duž više od 1.000 kilometara linije fronta, ruskim bombardovanjem gradova i infrastrukture. Marčenko je rekao da je odobravanje povećanja poreza također važan korak za finansijski program Ukrajine sa Međunarodnim monetarnim fondom, ključnim zajmodavcem.

Vlada i osoblje MMF-a postigli su sporazum koji bi Kijevu omogućio pristup oko 1,1 milijardu dolara ali izvršni odbor Fonda i dalje mora da odmjeri taj dogovor. Vojna potrošnja Ukrajine čini oko polovinu godišnjeg budžeta zemlje, rekao je Marčenko.

Vlada planira da pokrije deficit sljedeće godine finansiranjem od MMF-a, Evropske unije, kao i sredstvima iz dugo očekivanog kredita G-7 od 50 milijardi dolara, od zamrznutih ruskih sredstava.

Iako spoljna politika nije imala odlučujući uticaj na ishod nedavnih predsjedničkih izbora, rezultat glasanja bi mogao da utječe na fokus američke diplomatije u odnosu na rat u Ukrajini, sukob na Bliskom istoku i nadmetanje sa Kinom.

Ne bi trebalo očekivati ni da Zapadni Balkan bude visoko na listi prioriteta nove administracije, ocjenjuju stručnjaci sa kojima je razgovarao Glas Amerike, ali naglašavaju da bi upravo uticaj koji Kina, rat u Ukrajini i Rusija, imaju na Balkan mogli da oblikuju politiku SAD prema regionu.

Kina

Dalibor Rohač iz washingtonskog konzervativnog Instituta American Enterprise" (AEI) ocjenjuje da će svojevrstan kinesko-ruski savez koji se već godinama nameće kao alternativa Zapadu na Balkanu, biti politički i ekonomski izazov za novu američku administraciju. Kina je tokom prethodnih 10 godina uložila velike količine novca kroz projekte u inicijativi Pojas i put.

"Ako pogledate činjenicu da je luka Pirej u kineskom vlasništvu, postoji ozbiljan pokušaj da se dublje povežu sa tržištima u EU, a to uključuje svojevrsne projekte infrastrukturnog povezivanja širom Zapadnog Balkana", kaže Rohač za Glas Amerike.

Kina je u Srbiji uložila milijarde dolara u investicije i kredite, posebno u rudarstvo i infrastrukturu. Dvije zemlje potpisale su sporazum o strateškom partnerstvu 2016. godine i sporazum o slobodnoj trgovini prošle godine, dok su tokom posjete kineskog predsjednika Xi Jinpinga Beogradu u maju potpisali izjavu o zajedničkoj budućnosti.

Ruski uticaj u Srbiji i na Balkanu se ogledao kroz gasne sporazume, ali i otvaranje predstavništava medija bliskih Kremlju.

"Moguće je da ako budemo imali konvencionalnije republikansko osoblje u sljedećoj administraciji, da će oni dobro pogledati ove projekte i učešće zemalja kao što je Srbija u projektu Pojas i put. Možda će postavljati teška pitanja, koja nisu zaista postavljana tokom Bidenove administracije", navodi Rohač.

Kineska inicijativa Pojas i put pokrenuta je 2013. godine - to je veliki infrastrukturni projekat pod vodstvom Pekinga, proteže se širom svijeta, a kritičari ga vide kao instrument za ekspanziju kineske moći. Srbija je bila jedna od 28 zemalja osnivača te inicijative.

Među državama koje su se odmah priključile je bila i Crna Gora, a od 2006. do 2023. Kina je direktno investirala oko 89 miliona eura u tu zemlju, prema podacima lokalne privredne komore. Ipak, nije sve ostalo na ekonomiji, jer prema istraživanju američkog Međunarodnog republikanskog instituta (IRI), Kina i Rusija u Crnoj Gori koriste duboke podjele u stanovništvu i medijima da bi promovisale svoje agende, a preko propagande "koju šire prosrpski/proruski/provladini mediji" ističu kinesko-rusku alijansu kao superiorniju alternativu liberalnom svjetskom poretku.

Odnos prema Kini i ekspanziji njenog globalnog uticaja do sada je bio jedna od rijetkih tačaka koja je ujedinjavala republikance i demokrate.

Prema mišljenju Andrewa Hydea iz washngtonskog Stimson centra, SAD bi trebalo da obrate više pažnje na širenje kineskog utjecaja u Srbiji.

"Prije svega, u smislu dopuštanja veće uloge Kine u ekonomiji od one koje bi EU i SAD voleli da vide. Očekujem nastavak pritiska, nešto će biti vođeno strateškim ciljevima, a nešto američkim biznisom i osjećajem da Kinezi rizikuju da nas izguraju iz regiona", smatra Hyde.

Prema podacima iz istraživanja instituta American Enterprise, tokom 2021. godine Srbija se u Kini zadužila za 7,19 milijardi dolara i još za 1,91 milijardu u 2022. godini. Prethodno, pokušaj poslovne saradnje srpskog Telekoma i kineskog Huaweija u oblasti 5G tehnologije spriječila je 2020. prva administracija predsjednika Trumpa, zbog čega se Srbija tada okrenula Ericsonu i Nokiji.

"Kinezi na neki način vole manje proevropske ili manje prozapadne vlade. I zato pridaju mnogo pažnje Srbiji na Zapadnom Balkanu. Siguran sam da će biti (američke) retorike protiv inicijative Pojas i put. Ako želimo da se takmičimo sa Kinezima, treba da sami finansiramo te projekte", kaže za Glas Amerike Robert Hamilton iz Instituta za istraživanje međunarodne politike iz Philadelphije.

On navodi da je problem što niko neće, poput Kine, potrošiti toliko novca kao Kina u oblastima kao što su Zapadni Balkan, Centralna Azija ili Južni Kavkaz.

"Osim ako Trumpova administracija ne napravi značajan pomak u našoj spoljnoj politici, u našoj ekonomskoj pomoći, nećemo trošiti novac kao Kinezi. I tako je za zemlje poput Srbije izbor da uzmu kineski novac i projekte, koji pomažu u izgradnji infrastrukture i opipljivih stvari koje ljudi koriste", navodi Hamilton i dodaje da u takvim zemljama "ne postoji strah od Kine".

Kritičari širenja kineskih investicija i uticaja u Srbiji i na Zapadnom Balkanu navode da, pored visokih kamatnih stopa za kredite kojima se projekti finansiraju, kompanije koje dolaze iz ove zemlje često ne poštuju prava radnika, kao i da imaju niske ekološke kriterijume.

Hamilton navodi da bi upravo ovaj aspekt mogao da bude "linija" po kojoj bi nova američka administracija mogla da se suprostavi uticaju azijske sile.

"Radne prakse i standardi su ponekad nepravedni prema radnicima. Moramo da govorimo o ekološkoj šteti i korupciji jer znamo da Pojas i put obiluje korupcijom, kao i mogućnostima da elite u ovim zemljama izvlače novac. I to je ono što brine ljude u mjestima kao što su Srbija, Kenija ili Kazahstan. Ako ćemo da kritikujemo, trebalo bi na toj osnovi, jer su to legitimne kritike".

Rusija

Druga velika spoljnopolitička tema koja bi mogla da utječe na odnos SAD prema Zapadnom Balkanu jeste Rusija, u kontekstu rata u Ukrajini i uticaja Moskve u regionu.

Tokom kampanje, Trump je govorio da bi u slučaju njegove pobede, rat u Ukrajini, koji traje od 2022, mogao da bude okončan za jedan dan. Kritičari su ga često napadali zbog navodne naklonosti i iskazanom "razumijevanju" prema Vladimirom Putinom, dok je on odgovarao tvrdnjama da je Bidenova administracija odgovorna što je Ukrajina uopšte došla u poziciju da bude meta ruske invazije. Kongres je odobrio pomoć Ukrajini, mada su razlike među republikancima i demokratama u odnosu na to kako i koliko SAD treba da pomažu Kijevu značajne.

Trump je najavio da će pokušati da uvede dvije strane u pregovore i zaustavi rat, ali analitičari upozoravaju da se velike promjene u američkoj spoljnoj politici vjerovatno neće desiti preko noći.

"Američka spoljna politika nije gliser. To je tanker za naftu ili nosač aviona. Ako želite da upotrebite tu metaforu, to je 98.000 tona. Ne mijenja se preko noći. To je ogromna birokratija nacionalne bezbjednosti i spoljne politike koja generalno sprovodi politiku u kontinuitetu", objašnjava Hamilton.

Balkan je bio uz Ukrajinu tokom prethodne dvije i po godine, a i Srbija je više puta glasala za rezolucije Ujedinjenih nacija kojima se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu. Srbija je, prema pisanju Financial Timesa, indirektno, preko drugih zemalja, od početka rata u Ukrajini u tu zemlju izvezla municiju u vrijednosti od 800 miliona eura.

Predsjednik Srbije je potvrdio da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna, da se odnosi na period od dvije do tri godine i da Srbija tu prodaju vidi kao poslovnu priliku.

Srbija je ipak ostala jedina evropska država koja nije uvela sankcije Moskvi što su od nje zahtijevale i Evropska unija i Amerika. Bidenova administracija nije vršila preveliki pritisak na Beograd da uvede sankcije, pa nije za očekivati da će nova administracija da promijeni pristup, kažu sagovornici Glasa Amerike.

"Nemam razloga da vjerujem da će doći do pritiska Trumpove administracije na Srbiju da uvede sankcije Rusiji. Očekujem napor da se rat okonča. Poslije toga bi, pretpostavljam, uslijedila neka vrsta normalizacije odnosa SAD i Rusije, a možda čak i između nekih evropskih zemalja", kaže Dalibor Rohač.

Iako Trump nije još objelodanio detalje vlastitog plana za završetak rata u Ukrajini, američki mediji, pozivajući se na izvore bliske novoizabranom predsjedniku, navode opciju "zamrzavanja konflikta" na postojećim pozicijama.

"Zamrzavanjem sukoba, Rusiji bi bilo dozvoljeno da zadrži teritoriju koju je trenutno zauzela, oko 20 odsto Ukrajine. Ukrajina bi morala da odustane od napora da se pridruži NATO-u, što je ključna komponenta plana pobjede Zelenskog. A po toj logici, Ukrajina bi zadržala dijelove Kurska zamrzavanjem sukoba duž sadašnje demarkacije, koje je zauzela u augustu u iznenadnom upadu (oko 1.300 kvadratnih kilometara) i od tada se bori sa Rusijom oko te teritorije", naveo je magazin Newsweek u nedavnoj analizi odnosa nove administracije prema ratu u Ukrajini.

Dalibor Rohač dodaje da bi kraj sukoba mogao da bude praćen nastojanjem da se izvuče ekonomska korist od jeftine ruske energije i investicionih veza sa Rusijom.

Krajem novembra, odlazeća administracija je dala "zeleno svjetlo" Ukrajini da raketama dugog dometa gađa ciljeve u Ukrajini, a Rusija je odmah odgovorila upotrebom balističkih projektila.

"Izabrani predsjednik Trump je rekao da je veoma zainteresovan za rad na mirovnom sporazumu o Ukrajini. I mislim da bi nešto od toga podrazumijevalo da SAD smanje dio pritiska. Ne mislim ni da će biti većeg pritiska konkretno na Srbiju. Pritisak na Evropu uopšte, u smislu odnosa sa Rusijom, biće diktiran nekom vrstom strateških ciljeva SAD u budućnosti", kaže Andrew Hyde.

Za mnoge stručnjake, odnos nove administracije prema Rusiji je isprepletan sa stavom Trumpa prema NATO alijansi i tome koliko će ostale zemlje biti spremne da ulože novca za odbranu, između ostalog i od opasnosti sa istoka.

"Mislim da ćemo vidjeti manje usredsređivanja na proširenje NATO-a, da se uključe zemlje poput Bosne i Hercegovine na Zapadnom Balkanu. Vjerovatno će biti manje pritiska iz Bijele kuće da se NATO proširi ili da preuzme aktivniju ulogu na Zapadnom Balkanu", navodi Hamilton iza kojeg je 30 godina vojne karijere u američkoj vojsci u bazama u više evropskih zemalja.

Dijalog

Predstavnici Trumpove administracije u prvom mandatu aktivno su radili na normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, a u septembru 2020. potpisali su Washingtonski sporazum.

U vrijeme Bidenove administracije dijalog je nastavljen, ali su rasle i napetosti, a normalizacija odnosa još nije postignuta. Postavlja se pitanje, u svjetlu važnijih geopolitičkih sukoba, koliko će se SAD sada opet posvetiti ovom pitanju.

"Mislim da će to biti, u izvjesnoj mjeri skoro na preventivan ili odbrambeni način, jer očigledno nijedna američka administracija ne želi da se tamo razbukta bilo kakav sukob", navodi Hyde.

Ipak, on očekuje da bude manje smjernica iz SAD, kao i da će se dalje tražiti da Evropska unija preuzme vodeću ulogu.

"Dakle, obratiće pažnju na to, ali očekujem manje direktnog uključivanja, a više pukog obraćanja pažnje na ono što se tamo dešava", dodaje Hyde.

Prva Trumpova administracija je pokušala da stavljanjem ekonomije u centar pažnje dijaloga dođe do dogovora, u uvjerenju da će poboljšanje ekonomske situacije i životnog standarda olakšati kasnije postizanje političkih rešenja. Ali svaki budući uspjeh na ovom polju, pored Washingtona, zavisi i od lokalnih aktera, podvlači Dalibor Rohač.

"Oni na neki način vide da bi Amerika mogla da igra manju ulogu u Evropi. Mislim će u tom slučaju biti znatno manje sklonosti kod onih kao što je Vučić da slušaju Washington. Tako da bih bio skeptičan da ćemo vidjeti značajne konstruktivne pomake u međunarodnom poretku koji preovladava na Zapadnom Balkanu", ocjenjuje Rohač.

Sljedeća runda dijaloga održaće se u decembru u Briselu, mjesec i više dana prije Trumpove inauguracije 20. januara. Za Roberta Hamiltona, pitanje odnosa Beograda i Prištine može da se nađe na radaru Washingtona samo "ako se tamo nešto loše desi".

"U posljednje vrijeme to je bilo pitanje koje najviše destabilizuje Zapadni Balkan - konfrontacija Kosova i Srbije. Nadam se da će Trumpova administracija uložiti neke napore da pokuša da ublaži tu situaciju, shvatajući da je posljednje što nam treba još jedna kriza u Evropi", zaključio je Hamilton.

Izvještaj je preuzet sa srpskog servisa Glasa Amerike.

Izraelska vojska je saopćila da je prekid vatre, uz posredovanje Sjedinjenih Država i Francuske, prekršen nakon što su osumnjičeni, neki u vozilima, stigli u nekoliko područja u južnoj zoni.

Poslanik Hezbollaha Hasan Fadlalah optužio je Izrael za kršenje sporazuma.

"Izraelski neprijatelj napada one koji se vraćaju u pogranična sela", rekao je Fadlallah novinarima nakon sjednice parlamenta, dodajući da "danas postoji kršenje od strane Izraela, čak i u ovom obliku".

Izraelskom tenkovskom vatrom u četvrtak pogođeno je šest oblasti u južnom Libanu, a izraelska vojska je saopštila da je prekršen prekid vatre sa Hezbollahom nakon što su osumnjičeni, neki u vozilima, stigli u nekoliko oblasti u južnoj zoni.

Prekid vatre između Izraela i libanske oružane grupe Hezbollah stupio je na snagu u srijedu prema sporazumu koji su posredovale SAD i Francuska, a koji ima za cilj da omogući ljudima u obje zemlje da počnu da se vraćaju kućama u pograničnim oblastima razbijenim 14 mjeseci borbe.

Izraelska vojska je pozvala stanovnike gradova duž granične trake da se još ne vraćaju zbog sopstvene bezbjednosti.

Vatra iz izraelskih tenkova pogodila je šest područja unutar tog graničnog pojasa, rekli su državni mediji i libanski bezbjednosni izvori.

Hici su pogodili Markabu, Wazzani, Kfarchoubu, Khiyam, Taybe i poljoprivredne ravnice oko Marjayouna, koje se sve nalaze na dva kilometra od Plave linije koja označava granicu između Libana i Izraela. Jedan od bezbjednosnih izvora rekao je da su dvije osobe ranjene u Markabi.

Libanske porodice raseljene iz svojih domova u blizini južne granice pokušaju su da se vrate i provjere svoju imovinu. Ali izraelske trupe su i dalje stacionirane na libanskoj teritoriji u gradovima duž granice, a reporteri Reutersa su čuli kako bespilotne letjelice lete iznad dijelova južnog Libana.

Nije bilo komentara na informacije o tenkovima od strane Hezbollaha ili Izraela, koji su se borili više od godinu dana paralelno sa ratom u Gazi.

Sporazum, rijedak diplomatski podvig u regionu koji je potresen sukobima, okončao je najsmrtonosniju konfrontaciju između Izraela i militantne grupe koju podržava Iran posljednjih godina. Ali Izrael se i dalje bori protiv svog drugog najvećeg neprijatelja, palestinske militantne grupe Hamas, u Pojasu Gaze.

Prema uslovima o prekidu vatre, izraelskim snagama može biti potrebno do 60 dana da se povuku iz južnog Libana, ali nijedna strana ne može pokretati ofanzivne operacije. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da je dao instrukcije vojsci da ne dozvoli vraćanje stanovnika u sela blizu granice.

Predsjednik libanskog parlamenta Nabih Berri, glavni sagovornik sa strane Libana u pregovorima o sporazumu, rekao je u srijedu da se stanovnici mogu vratiti kućama.

Hezbollah je saopštipo da njihovi borci "ostaju potpuno opremljeni da se nose sa težnjama i napadima izraelskog neprijatelja". Njihove snage će pratiti povlačenje Izraela iz Libana "sa prstom na obaraču".

Grupa je oslabljena žrtvama i izraelskim ubistvom njihovog vođe Hassana Nasrallaha i drugih komandanata.

Prema zvaničniku koji je upoznat sa planom, Bidenova administracija planira da obezbijedi raznovrsno protivtenkovsko oružje iz američkih zaliha kako bi se otupilo napredovanje ruskih trupa, uključujući nagazne mine, dronove, rakete Stinger i municiju za raketne sisteme visoke pokretljivosti (HIMARS).

Očekuje se da će paket također uključivati kasetnu municiju, koja se obično nalazi u raketama navođenog višestrukog lansirnog sistema (GMLRS) koje ispaljuju lanseri HIMARS, navodi se u obavijesti u koju je Reuters imao uvid.

Službena obavijest Kongresu o paketu oružja mogla bi stići već u ponedjeljak, rekao je jedan zvaničnik.

Sadržaj i veličina paketa mogli bi se promijeniti u nadolazećim danima prije očekivanog Bidenova potpisa.

Sjedinjene Države decenijama nisu izvozile nagazne mine, a njihova je upotreba kontroverzna zbog potencijalne štete za civile. Iako je više od 160 zemalja potpisalo sporazum o zabrani njihove upotrebe, Kijev ih je tražio otkako je Rusija pokrenula svoju invaziju punog opsega početkom 2022. i ruske snage su ih koristile na prvim linijama fronta.

Nagazne mine koje bi bile poslane u Ukrajinu su "nepostojane" mine, sa sistemom napajanja koji traje samo kratko vrijeme, ostavljajući uređaje nesmrtonosnim. To znači da – za razliku od starijih nagaznih mina – ne bi ostale u zemlji ugrožavajući civile u nedogled.

Ruske snage trenutačno napreduju u Ukrajini. Zauzeli su područje upola manje od Londona tokom prošlog mjeseca, rekli su ove sedmice analitičari i vojni blogeri.