Strategija maksimalnog pritiska
Plan Centra za analizu europske politike, ili CEPA, pod nazivom "Kako pobijediti: Plan u sedam točaka za održivi mir u Ukrajini", poziva na "strategiju maksimalnog pritiska kako bi se Rusija dovela za pregovarački stol ".
Predlaže da SAD i njegovi saveznici:
"Trebaju pružiti trenutačnu materijalnu potporu Ukrajini bez ograničenja, s ciljem iscrpljivanja ruske vojske i time poboljšanja pregovaračke pozicije Ukrajine."
"Trebaju povećati sankcije ruskim financijskim institucijama i subjektima u energetskom sektoru, osloboditi zamrznutu rusku imovinu kako bi se podržala obrana i obnova Ukrajine i uvesti sekundarne sankcije kako bi se pojačao ekonomski pritisak ne samo na Rusiju, već i na autoritarne režime Kine, Irana i Sjeverne Koreje."
CEPA kaže da "Ukrajina i Europa" moraju biti uključene u sve mirovne pregovore s Rusijom, da bi Amerika trebala podržati "koaliciju voljnih predvođenu Europom" za utvrdjivanje kakve god "crte prekida vatre , s rasporedjenim međunarodnim snagama", te da "europski saveznici moraju dosljedno i što je moguće brže napredovati prema pristupanju Ukrajine Europskoj uniji".
Jedna od autorica izvješća, Catherine Sendak, direktorica CEPA-e za transatlantsku obranu i sigurnost, izjavila je za ukrajinski program Glasa Amerike da bi Sjedinjene Države trebale ući u pregovore s Rusijom samo nakon što su "opremile Ukrajinu najjačim mogućim sredstvima" i koristeći svoje najtvrđe "diplomatske alate".
Dodala je da pitanje mogućeg članstva Ukrajine u NATO-u ne bi trebalo biti uključeno u razgovore s Rusijom. "Razgovarati o tome s članicom koja nije članica NATO-a... ne vjerujem da je to korisno za bilo kakve pregovore", kazala je Sendak, napominjući da bi to Rusiji dalo "ovlast veta, …nad ... odabirom novih članica saveza."
Pregovaračke taktike
Josh Rudolph, viši suradnik Njemačkog Marshallovog fonda i voditelj njegove Radne skupine za transatlantsku demokraciju, radio je na ruskoj i ukrajinskoj politici u Vijeću za nacionalnu sigurnost tijekom prve Trumpove administracije.
Prošlog mjeseca ponudio je političke preporuke sadašnjoj Trumpovoj administraciji za okončanje sukoba u Ukrajini.
Među njima:
"Pristupite [ruskom predsjedniku Vladimiru] Putinu s pozicije snage. Dok je Putin izgledao čvrsto i sposobno na početku Trumpovog prvog mandata, njegova greška u Ukrajini ga je umanjila. ... Kao dominantni partner u ovom odnosu, Trump, a ne Putin, može postavljati uvjete pregovora."
"Znati kada otići. Kritični trenutak u pregovorima nastupit će kada Putin odbije učiniti veće ustupke. Trump mora biti spreman napustiti pregovaranje u tom slučaju.”
"Kombinirajte sankcije s nižim cijenama nafte i plina. Najbolji način natjerati Putina da shvati da bi pritisak na Ukrajinu značio katastrofu za njegovu vladavinu jest financijski pritisnuti Rusiju. … Koristeći svoj prijateljskiji odnos sa Saudijskom Arabijom nego što je uživao [bivši predsjednik Joe] Biden, Trump bi trebao preplaviti tržište fosilnih goriva, što bi sankcije učinilo održivima, izgladnjilo ruski ratni stroj i stvorilo rizike političke stabilnosti u Moskvi."
Rudolph je također preporučio naoružavanje Ukrajine "do balčaka"; dajući joj "svih 300 milijardi dolara zamrznute imovine Rusije"; natjerati Europu da "plaća više za oružje" i osigurati 100.000 vojnika kao "čuvara mira"; omogućavanje "američkim tvrtkama da obnove Ukrajinu"; te pozivanje Ukrajine da se pridruži NATO-u ako Putin odbije prihvatiti "razumne" uvjete mirovnog sporazuma.
Rudolph je za Glas Amerike rekao da bi Trump mogao uvjeriti one u SAD-u koji su sada skeptični prema nastavku naoružavanja Ukrajine, da bi to u sklopu mirovnog sporazuma koristilo američkim radnicima.
"[On] im kaže, OK, sada imamo dobar dogovor, osiguran je rijetkim zemnim [mineralima], okončan je rat, a kako bismo taj dogovor održali morat ćemo osigurati kontinuirani tok dobrog starog američkog oružja, koje usput, stvara sva ova američka radna mjesta i pogone i tvornice diljem saveznih država koje uglavnom glasaju za republikance."
Hlađenje ekonomskih koristi
U izvješću pod naslovom "Dolari i razum: američki interes za ukrajinsku pobjedu", Elaine McCusker, Frederick W. Kagan i Richard Sims s American Enterprise Institute-a , su razmotrili cijenu prekida podrške Ukrajini, zaključivši da bi to dovelo do njenog poraza i napredovanja Rusije dalje u Europu, što bi moglo prisiliti SAD da poveća svoju prisutnost u Europi.
Među zaključcima ovog izvješća:
"Podrška Ukrajini u pobjedi protiv Rusije je u najboljem interesu Sjedinjenih Država.”
"Svijet u kojem Rusija prevladava bio bi opasniji i skuplji za Ameriku - zahtijevajući , prema sadašnjim procjenama, povećanje od 808 milijardi dolara u obrambenoj potrošnji tijekom pet godina."
"Alternativno, povećana i ubrzana multinacionalna predanost Ukrajini i završetak rata u bliskoj budućnosti rezultirali bi jakom i slobodnom Ukrajinom s moderniziranom i u bitkama isprobanom vojskom i s naprednom industrijskom bazom, što bi pomoglo stabilizaciji Europe."
U intervjuu za Glas Amerike, Frederick Kagan rekao je da bi ruska pobjeda u Ukrajini bila pobjeda za Iran, Kinu i Sjevernu Koreju, što bi te zemlje moglo ohrabriti , kao i omogućujući Rusiji da obnovi svoju vojsku dobivanjem dodatnih ljudskih i materijalnih resursa unutar Ukrajine.
Rusko preuzimanje Ukrajine poslalo bi val izbjeglica u Europu, dodatno destabilizirajući kontinent, rekao je Kagan.
"Počinili su zločine nad ukrajinskim stanovništvom u područjima koja su okupirali. Očekivao bih da će se to pogoršati što se Rusi budu selili zapadnije. Što bi se Rusi više kretali u područja koja su tradicionalno antiruska, prozapadna područja zapadne Ukrajine, to bi moguće strahote bile neizrecive", predviđa ovaj stručnjak.
On takodjer kaže da bi povećana pomoć Ukrajini pretvorila Ukrajinu u bedem europskog mira i sigurnosti - zemlju s armijom provjerenom u bitkama i i s brzim razvojem vojne industrije - čime bi se SAD-u omogućilo da se usredotoče na druge regije.
Srednji pristupni put
"Projekt predsjedničke tranzicije 2025.” čiji je autor washingtonska konzervativna Zaklada Heritage , takodjer uključuje političke preporuke koje se tiču rusko-ukrajinskog rata.
Tu se napominje da je američki konzervativni pokret podijeljen oko Ukrajine - jedna strana podržava Kijev, druga ne- i ponudili su u tom smislu srednji put.
Među preporukama Projekta 2025:
"Što se tiče Ukrajine, nastavak angažmana SAD-a mora biti u potpunosti plaćen; ograničen na vojnu pomoć (dok bi se europski saveznici bavili gospodarskim potrebama Ukrajine); i imati jasno definiranu nacionalnu sigurnosnu strategiju koja ne riskira američke živote."
"Bez obzira na stajališta, sve strane se slažu da je Putinova invazija na Ukrajinu nepravedna i da ukrajinski narod ima pravo braniti svoju domovinu. Sukob je ozbiljno oslabio Putinovu vojnu snagu i dao poticaj jedinstvu NATO-a i njegovoj važnosti za europske nacije."
"(Budući predsjednik)... ima povijesnu priliku razriješiti vanjskopolitičke napetosti unutar (samog konzervativnog ) pokreta i zacrtati novi put naprijed koji komunističku Kinu prepoznaje kao ključnu prijetnju interesima SAD-a u 21. stoljeću."
James Carafano, stručnjak za nacionalnu sigurnost u ovoj Zakladi (The Heritage Foundation) koji je na čelu tima stručnjaka Zaklade odgovornih za za pitanja obrane i vanjske politike, rekao je za Glas Amerike da je u interesu SAD-a imati slobodnu i neovisnu Ukrajinu koja se može sama braniti.
"Praktično gledano, Ujedinjena Europa se može braniti, a Sjedinjene Države mogu braniti Europu ako Ukrajinu okupira Rusija. Sada, kada to znamo,pitanje je je li nam... mnogo, puno bolje s Rusima izvan granica Ukrajine? A odgovor je 'apsolutno'."
