U Sjedinjenim Državama živi više od 33 milijuna useljenika prve generacije. Dobar dio njih šalje rođacima, u zemlju iz koje su potekli, novac – što vrlo pomaže ne samo tim ljudima, već i ekonomijama Trećeg svijeta.
Useljenici prve generacije iz Južne Amerike godišnje šalju u zemlje iz kojih su oko 30 milijardi dolara. Kako piše Washington Post, fenomen useljeničkih novčanih doznaka utoliko je impresivniji što se većinom radi o ljudima koji u Americi ne zarađuju mnogo – sobaricama, konobarima, fizičkim radnicima - od kojih su mnogi u Ameriku ušli ilegalno. Većina ih, prema statistikama, zarađuje manje od 20 tisuća dolara godišnje – što je oko dva puta manje od zarade prosječne američke obitelji.
U prosjeku, useljenici kući šalju novac više od jednom mjesečno, između 200 do 300 dolara. Primjerice, u okolici Washingtona, u predgrađima Virginije i Marylanda, živi velika useljenička zajednica iz srednjeameričke države Salvador. Više od 80 posto njih šalje u domovinu novac, a njihove doznake rodbini čine 14 posto salvadorskog brutto domaćeg proizvoda.
Kritičari ovog trenda upozoravaju da ovaj inače hvalevrijedni trend možda i doprinosi akutnom siromaštvu lokalnih useljeničkih zajednica. “Kubanci desetljećima nisu smjeli rođacima na komunističku Kubu slati novac – pa su ga potrošili na sebe, i danas su razmjerno imućna zajednica, za razliku od drugih useljenika iz Južne Amerike” – kaže jedan kritičar slanja velikih svota novca u inozemstvo.
No, kako se čini, useljenici – pogotovo oni koji su tek stigli u Ameriku – nastavit će rodbini slati oko 10 posto svog prihoda, gradeći kuće u starom kraju, kupujući za tamošnje prilike luksuznu robu – frižidere, televizore i zvučne linije, kako bi pokazali da su uspjeli u Americi.