"Kako da ne plačem? Želim nazad svoju kuću, posao. Tužna sam zbog ljudi, grada, djece", rekla je Goma Jana dok je sjedila u podrumu uz petrolejku, zajedno sa drugim ženama i decom.
Humanitarna kriza se produbljuje u ovom gradu sa 430.000 stanovnika. Nekoliko pokušaja evakuacije za sada je propalo. Stanovnicima su očajnički potrebni hrana, voda i lijekovi, a pokušaji da se to dostavi nisu uspjeli jer su, prema tvrdnjama ukrajinske strane, Rusi pucali na humanitarni konvoj.
Situacija u Marijupolju, prema riječima zamjenice ukrajinskog premijera Irine Veresčuk, je "katastrofalna".
Natalija Mudrenko iz misije Ukrajine pri UN, rekla je Savjetu bezbjednosti da su ljudi u Marijupolju "taoci" ruske opsade.
Ona je ispričala da je šestogodišnja djevojčica u Marijupolju umrla nedugo pošto je njenu majku ubila ruska granata.
"U posljednjim trenucima svog života, ona je bila sama", rekla je Mudrenko na ivici suza.
Vlasti u Marijupolju planiraju da kopaju masovne grobnice za sve mrtve, čiji broj još nije poznat. Ruske granate srušile su stambene zgrade, u gradu nema vode, struje i grijanja, ne rade kanalizacija ni telefonske veze.
Krađa hrane, odjeće, pa čak i namještaja postala je uobičajena.
Nema struje, pa se mnogi informišu preko radija u automobilima - uglavnom hvatajući stanice iz područja koje kontrolišu ruski separatisti ili ruske snage.
Ljudmila Amelkina hodala je ulicom punom ruševima, sa zidovima koje su izbušil meci.
"Nemamo struje, nemamo šta da jedemo, nemamo lijekove. Nemamo ništa", govori ona.
Ruske snage su tokom dvonedjeljne invazije, napredovale u osvajanju ukrajinske obale, koja ih vezuje za Krim - poluostrvo anektirano 2014. Marijupolj je grad na Azovskom moru i strateški je važan za Rusiju.
