Linkovi

Zašto milioni učenika u Americi izostaju sa nastave?


Prazna učionica u osnovnoj školi u Bronxu, New York. (FOTO: (FOTO: AP Photo/Mark Lennihan)
Prazna učionica u osnovnoj školi u Bronxu, New York. (FOTO: (FOTO: AP Photo/Mark Lennihan)

Kada su đaci počeli da se vraćaju u školske klupe poslije pandemijskih mera, Rousmery Negron i njen 11-godišnji sin su primijetili određene promjene - škola je djelovala manje gostoljubivo.

Roditeljima više nije bilo dozvoljeno da ulaze u zgradu bez zakazanih sastanaka, a kazna su bile strožije, objasnila je ona. Izgledalo je da ima sve manje tolerancije, a sve više ljutnje. Sin joj je rekao da je nastavnica izvrgavala ruglu njegove poteškoće u učenju i nazivala ga pogrdnim imenima.

Njen sin više nije želio da ide u školu, a Rousmery je smatrala da on tamo više nije bezbjedan. Dječak je na kraju propustio više od pet mjeseci šestog razreda.

Otkako su škole ponovo otvorene tokom pandemije, širom zemlje, stopa izostanaka učenika sa nastave je dostila rekordni nivo. Više od četvrtine učenika je propustila bar 10 odsto časova tokom školske godine 2021/22, što ukazuje na hroničnu pojavu. Prije pandemije prosječno je 15 odsto učenika imala imalo ovoliku količinu izostanaka.

Prema podacima do koje je došla novinska agencije AP u saradnji sa profesorom Thomasom Deeom sa Univerziteta Stanford, još oko 6,5 miliona učenika ima problem sa hroničnim izostajanjem sa nastave. Istraživanje je obuhvatilo podatke iz 40 država i Districta Columbije i predstavlja sveobuhvatni prikaz izostanaka sa nastave širom Amerike.

Sa nastave su češće izostajali učenici latinameričkog porijekla, Afroamerikanci i oni iz porodica sa niskim primanjima, pokazuju rezultati. Izostanci su došli kao dodatni problem, poslije zatvaranja škola tokom pandemije Covida-19.

Učenici su ostali bez ključnog perioda koji je trebalo da provedu u učionicama, a škole sa pokušavaju da nadoknade te zaostatke. Odsutni učenici propuštaju ne samo nastavu već i sve ostale stvari koje škole pružaju — obroke, savjetovanje, socijalizaciju. Na kraju, učenici koji su hronično odsutni i uglavnom propuštaju 18 ili više školskih dana u godini, u većoj su opasnosti da ne nauče da čitaju i da napuste školovanje.

„Dugoročne posljedice odsustva iz škole su razorne. A pandemija je apsolutno pogoršala stvari za veći broj učenika‘, rekla je Hedy Chang, izvršna direktorica neprofitne organizacije Attendance Works, koja se bavi hroničnim izostajanjem sa nastave.

Rousmery Negron i njen sin u kući u Springfieldu. (FOTO: AP Photo/Jessica Hill)
Rousmery Negron i njen sin u kući u Springfieldu. (FOTO: AP Photo/Jessica Hill)

U sedam država, stopa hroničnih izostanaka djece se duplirala tokom školske 2021/22 u odnosu na 2018/19 i period prije pandemije. Značajno veći broj izostanaka zabilježen je u svakoj državi u kojoj su bili dostupni podaci, ali taj rast nije jako povezan sa Covid statistikom, ukazuje istraživanje.

Djeca ostaju kod kuće iz brojnih razloga – finansija, bolesti, stambenih i problema sa prevozom, anksioznosti, depresije, maltretiranja, smanjenja nastavnog kadra i osjećaja da nisu dobrodošli u školi. A posljedice online nastave su i dalje tu: odnosi u školi su narušeni, a nakon mjeseci provedenih kod kuće, mnogi roditelji i učenici ne vide smisao redovnog pohađanja časova.

„Gotovo dvije godine smo govorili porodicama da škola može da izgleda drugačije i da se zadatak može obaviti van tradicionalnog vremena u toku dana, od 8 do 15 sati. Porodice su se navikle na to“, rekao je Elmer Roldan, predstavnik Zajednica škola u Los Angelesu. Ova organizacija pomaže školama da prate odsutne učenike.

Kada su učionice zatvorene u martu 2020, Negron je na neki način osjetila olakšanje što su njena dva sina bila kod kuće u Springfieldu. Od pucnjave 2012. u osnovnoj školi Sandy Hook u Connecticutu, Negron, koja je odrasla u Portoriku, počela je da vjeruje da su škole u kontinentalnom dijelu Americi opasne.

Godinu dana pošto je nastava nastavljena, rekla je, osoblje je njenog sina smjestilo u odjeljenje za učenike sa invaliditetom, navodeći kao razlog hiperaktivno i rasejano ponašanje. Osjećao se nepoželjno i nesigurno. Sada, čini joj se, postoji opasnost i unutar škole.

„Mora da uči”, rekla je Negron, samohrana majka koja radi kao kuharica u drugoj školi. „Veoma je inteligentan. Ali neću da gubim vreijme, novac na uniforme, da bi on išao u školu u kojoj će jednostavno propasti.”

Za ljude koji su dugo proučavali hronične izostanke sa posla, post-covid era izgleda drugačije. Neke od stvari koje sprječavaju učenike da dođu u školu su konzistentne, poput bolesti i ekonomskih problema.

„Ali nešto se promijenilo”, rekao je Todd Langager, koji pomaže školama okruga San Diegi u rješavanju izostanaka.

On vidi da se učenici koji su se već osećali „nevidljivo”, ili bez odrasle osobe u školi koja bi brinula o njima, sada osjećaju dodatno isključeni.

Alaska je prednjačila u izostancima, sa 48,6 odsto učenika koji su propustili značajan broj časova. Stopa izostanaka učenika starosjedilačkog porijekla sa Alaske bila je veća, 56,5%.

Ti učenici se suočavaju sa siromaštvom i nedostatkom usluga brige o mentalnom zdravlju, kao i sa školskim kalendarom koji nije usklađen sa tradicionalnim aktivnostima lova i ribolova, rekla je učiteljica Heather Powell. Mnoge učenike odgajaju bake i dede koji se sjećaju da je vlada primorala djecu starosjedilaca u internate.

„Naše porodice ne cijene obrazovanje jer ni ono nikada nije cijenilo nas“, navela je Powell.

Arhiv: Obavještenje o držanju distance na ormariću u školi u Baldwinu, New York - august 2020. (FOTO: AP Photo/Mark Lennihan)
Arhiv: Obavještenje o držanju distance na ormariću u školi u Baldwinu, New York - august 2020. (FOTO: AP Photo/Mark Lennihan)

Njujorčanka Marisa Kosek rekla je da je njen sin, 12-godišnji, James izgubio drugarstva koja je stekao u školi, a njima želju da u potpunosti pohađa časove. James ima autizam i borio se prvo sa onlajn nastavom, a zatim i sa hibridnim modelom.

Tokom odsustva, viđao bi učitelje u komšiluku. Podsticali su ga da se vrati, i on je to učinio. Ali kada se preselio u srednju školu u drugom kraju, nije poznavao nikoga. Izgubio je interesovanje i propustio više od 100 dana šestog razreda.

Sljedeće godine, mama ga je natjerala da ponovi razred - i on je propustio samo pet dana. Njegova majka, profesorica u srednjoj školi, zatražila je pomoć od rođaka, terapeuta, pa i krizne službe u New Yorku.

Ali James je samo želio da ostane kod kuće. Uznemiren je jer zna da zaostaje i izgubio je izdržljivost. Biti sa ljudima cijeli dan u školi i pokušavati da se ponašaš „normalno” je zamorno, rekla je Kosek.

Nada se da će stvari biti drugačije sada kada je James primljen u privatnu školu specijalizovanu za učenike sa autizmom.

Neki đaci su hronično odsustvovali zbog zdravstvenih i kadrovskih problema.

Sedamnaestogodišnji Juan Ballina ima epilepsiju. U njegovoj blizini mora da bude obučeno osoblje kako bi mu dalo lijekove u slučaju napada. Ali poslije Covida-19, mnoge školske medicinske sestre su otišle u penziju ili su tražile bolju platu u bolnicama, što je uticalo na manjak kadra širom zemlje.

Prošle godine, Juanova medicinska sestra je bila na bolovanju. Njegova škola nije mogla da nađe zamenu. Propustio je više od 90 dana u srednjoj školi u Chula Visti u Kaliforniji.

„Bio sam usamljen, nedostajali su mi prijatelji”, kazao je Ballina.

Prošlog mjeseca škola je ponovo počela. Do sada, Juan je bio tamo, sa medicinskom sestrom. Ali njegova mama, Carmen Ballina, rekla je da posljedice njegovog odsustva i dalje postoje: „Čitao je mnogo više. Mislim da više nije motivisan."

Tu je i još jedna trajna posljedica pandemije. Nastavnici i stručnjaci kažu da su neki roditelji i učenici bili primorani da ostanu kod kuće i na najmanju naznaku bolesti.

Kćerka Renee Slater rijetko je izostajala iz škole prije pandemije. Ali prošle školske godine, srednjoškolka je insistirala da ostane kod kuće 20 dana, rekavši da se jednostavno ne osjeća dobro.

„Kako stare, ne možete fizički da ih naterate ili jednostavno ubacite u auto – možete samo da im oduzmete povlastice, a to ne funkcioniše uvijek”, rekla je Slater.

Ona je nastavnica u školi u ruralnom kalifornijskom okrugu koju pohađa i njena kćerka.

„Nije da ona ne voli školu, nego je samo promijenila način razmišljanja“, navela je Slater.

Većina država tek treba da objavi podatke o pohađanju nastave za školsku godinu 2022-23. Ipak, na osnovu rijetkih podataka koje su neke države do sada objavile, trend hroničnog izostajanja bi mogao da potraje. U Connecticutu i Massachusettsu, hronični izostanci su se i dalje duplo veći u odnosu na period pre pandemije.

U Springfieldu, gradu u kojem žive Rousmery Negron i njen sin, oko 39 odsto učenika je bilo hronično odsutno prošle školske godine. To je poboljšanje u odnosu na 50 odsto u odnosu na školsku 2021/22. Stope odsustva su veće za studente sa invaliditetom.

Dok je njen sin bio van škole, Negron je, pokušavala je da isprati školsko gradivo. Uzela je fasciklu sa sa radnim listovima i domaćim zadacima. On nije mogao da dovrši zadatke jer nije znao gradivo.

„Toliko se mučio, a situacija ga je dovodila u loše raspoloženje”, rekla je Negron.

Prošle godine je podnijela žalbu tražeći od zvaničnika da njenom sinu pruže dodatnu nastavu i plate da pohađa privatnu specijalnu školu. Sudija je presudio u korist okruga. Negron sada sa strahom gleda na početak nove školske godine. Njen sin ne želi da se vrati u školu.

Negron je rekla da će tu opciju razmotriti samo ako okrug odobri njen zahtjev da on uči u redovnoj učionici sa ličnim pomoćnikom. Predstavnici okruga za agenciju AP su rekli da ne mogu da komentarišu pojedinačne slučajeve učenika zbog privatnosti.

Negron želi da može da školuje sinove kod kuće, ali mora da radi i plaši se da će oni patiti zbog izolacije.

„Da imam drugu opciju, ne bih ih slala u školu”, rekla je ona.

XS
SM
MD
LG