Linkovi

Wesley Clark: "Da Dejton nije potpisan, možda Bosne ne bi ni bilo"


Richard Holbrooke i Wesley Clark u Sarajevu 1995
Richard Holbrooke i Wesley Clark u Sarajevu 1995

Jedan od aktivnih sudionika pregovora u Dejtonu prije 20 godina bio je umirovljeni američki general Wesley Clark. Od 1997 do 2000 on je bio glavnokomandujući NATO snaga u Evropi, a 2004 se nalazio I u utrci za demokratsku predsjedničku nominaciju. General Clark, tokom boravka u Dejtonu na obilježavanju 20te godišnjice potpisivanja mirovnog sporazuma, u razgovoru sa Amrom Alirejsović, daje svoje poglede na Bosnu I svijet nekad I sad.

Mnogi sudionici konferencije u Dejtonu se slažu, Dejton je zaustavio rat. A da nije potpisan, ne zna se koliko bi rat žrtava odnio, dokle bi trajao, niti kako bi izgledala bliska ili dalja budućnost.

Da Dejton nije potpisan, Bosne danas možda ne bi ni bilo. Ne znamo šta bi se tada dogodilo. Možda bi bilo došlo do veće tragedije, obnovljenih sukoba, jednostavno ne znamo. Ali postigli smo sporazum, jer su Hrvati u suštini dobili sve što im je bilo potrebno, očistili su Krajinu I zaštitili Bihać. Srbi su gubili I Miloševiću je bio potreban sporazum, a Izetbegović je želio spasiti Bosnu, bio je čvrst kao stijena. I to je ono što je postignuto u Dejtonu, kaže Wesley Clark.

Mnogi se slažu da Dejton nije bio savršen. Neki smatraju da je upravo on uzrok današnjih problema I podjela u Bosni. Gledano iz sadašnje perspektive, da li je išta moglo biti učinjeno drugačije, upitali smo Wesleya Clarka.

Ne. Iskreno govoreći, kada sada gledam na to, uradili smo što smo mogli po pitanju vojnog anexa. Ja sam uradio vojni I policijski anex, I nešto od anexa o povratku izbjeglica, kao I dio mape. To je bio moj dio posla. Richard Holbrooke je bio glavni strateg koji je sve držao zajedno I smatram da je odradio izvrstan posao. Dejton je bio umjetničko djelo, djelo ljudske kreativnosti koje je spojilo tri strane koje su imale vlastite ciljeve, zabrinutosti, I pritisak koji je na njih stavljen. Da je Holbrooke danas živ, on bi vam mogao reći koje su greške napravljene I šta je moglo biti učinjeno drugačije.

Dejton je okončao rat I dao okvirni sporazum. Mogao je biti učinkovitiji. Da li su zaista potrebna 3 predsjednika u jednoj zemlji I duple institucije. Ali na narodu BiH je da kaže da im nešto ne treba, jer imaju iste interese u istoj zemlji, da se slažu I vjeruju jedni drugima kada su u pitanju ekonomska budućnost I sigurnost. Institucije uspostavljene Dejtonom se mogu promijeniti. One ne moraju postojati, ali postoje. One daju mogućnost ljudima koji su uveliko propatili I koji još uvijek strahuju, da ta osjećanja ispolje I da postepeno utihnu njihove emocije, kako bi se moglo racionalnih razmišljati. Još uvijek nismo stigli do te tačke, ni nakon 20 godina, ali zašto bi I bili. To je bio užasan rat koji je traumatizirao ljude koji to neće do kraja života zaboraviti. Na američkom jugu, gdje je vođen građanski rat prije 150 godina, još uvijek na obje strane žive osjećanja vezana za rat. Trebaće dugo vremena da se to zacijeli, ali ključ će biti ekonomski razvoj I zadržavanje mladih koji nastoje prevazići bol, strah, patnje I mržnju rata I krenuti ka budućnosti.

Wesley Clark kaže da je iz mirovnih pregovora za Bosnu, kao I mnogi drugi koji su u njima učestvovali, naučio lekciju.

Naučio sam kako da tražim zajedničke interese među onima koji su neprijatelji. Najteže je bilo kretati se u skladu sa promjenama koje su se dešavale. Na primjer, imali smo dobre trenutke, kao kada smo doveli Miloševića I pokazali mu kako smo I zašto iscrtali granicu koridora oko Goražda. Ali smo imali I teške trenutke. Jednom je Milošević pogledao mapu koju smo nacrtali I shvatio je da na njoj nema 49% , već 47% teritorije I upao je u sobu sav razljućen, te smo tu teritorijalnu podjelu ponovo morali razraditi. Ja sam osjećao stalni pritisak da pokušam razraditi detalje. Jednom smo sa vojnim aneksom otišli Krajišniku, koji nam je stalno govorio da se vratimo naredni dan. Nakon 4 ili 5 dana smo otišli Miloševiću I rekli mu da od Krajišnika ne možemo dobiti odgovor. Milošević je, priča Wesley Clark, rekao Zaboravite, ja ću to odobriti. Imali smo stalne takve trzavice I poteškoće. Milošević je želio sporazum. Izetbegović je bio čvrst u svojim stavovima I dobio je najbolje što je mogao da zaustavi rat. Kao što je I sam rekao, to nije bio pravedan mir, ali je zaustavio rat.

S obzirom na današnju situaciju u svijetu, često se zapitamo da li svijet primjenjuje lekcije naučene u Bosni. Wesley Clark na to međutim odgovara

Svijet nije naučio te lekcije. Ono što su ljudi iz toga izvukli su bile drugačije lekcije. Ono što su Rusi naučili je da su se Amerikaci progurali u njihov dio Evrope. Ono što su Evropljani naučili je da nisu mogli riješiti teške probleme bez uključenosti Amerikanaca. Ne znam šta su naučili ljudi na Srednjem istoku. Ono što je Kina naučila je da Amerika odrađuje diplomaciju uz pomoć sile, te stoga ta zemlja nastoji proizvesti efikasnije oružje. Ljudi su tako iz Bosne izvukli različite lekcije. To je bila era u istoriji svijeta u kojoj su Sjedinjene države bile jedina supersila. Bilo je to vrijeme u kojem, kako je rekao predsjednik Bill Clinton, ako niste sposobni dovesti do neke razlike, onda to ipak trebate pokušati. To bi još uvijek trebao biti podsticaj američkoj politici. Ali raspodjela vlasti se promijenila. Evropa mora ponovno oživjeti svoju ekonomiju, kako bi bila dobar partner Sjedinjenim državama.

General Clark se nada da ključ budućnosti za BiH leži u

Nadam se ekonomskom razvoju, kao I postepenom pomirenju. Obilježavanje 20 te godišnjice sjećanja na Srebrenicu je bio znak nade, usprkos snažnim osjećanjima koja još uvijek postoje. Ja sam tamo bio 1999 I situacija je bila veoma mračna. Ima nade, samo treba biti strpljiv, a to nije pitanje samo diplomacije, već I ekonomije, kaže u ekskluzivnom intervjuu za naš program general Wesley Clark.

XS
SM
MD
LG