Štrajk je počeo u 01:01, manje od tri sata nakon što je lokalni ogranak Međunarodnog udruženja mašinista i radnika u vazduhoplovstvu objavio da je 94,6% radnika sa pravom glasa odbilo predloženi ugovor, a 96% je odobrilo obustavu rada, lako nadmašivši dvije trećine.

Radna akcija uključuje 33.000 Boeing mašinista, većina njih u državi Washington, a očekuje se da će obustaviti proizvodnju najprodavanijih aviona kompanije. Štrajk neće uticati na komercijalne letove, ali predstavlja još jedan korak nazad za svemirskog giganta, čija su reputacija i finansije narušeni problemima u proizvodnji i brojnim federalnim istragama ove godine.

Mašinci koji štrajkuju sklapaju 737 Max, Boeingov najprodavaniji avion, zajedno sa 777, odnosno mlaznim avionom "triple-7", i teretnim avionom 767 u fabrikama u Rentonu i Everettu u Vašingtonu. Napuštanje vjerovatno neće zaustaviti proizvodnju Boeing 787 Dreamlinera, koje grade radnici koji nisu sindikalni radnici u Južnoj Karolini.

Mašinci u prosjeku zarađuju 75.608 dolara godišnje, ne računajući prekovremeni rad, a to bi na kraju četverogodišnjeg ugovora poraslo na 106.350 dolara, prema Boeingu.

Međutim, dogovor nije ispunio početni zahtjev sindikata za povećanje plata od 40% tokom tri godine. Sindikat je također želio vratiti tradicionalne penzije koje su ukinute prije deset godina, ali se zadovoljio povećanjem doprinosa Boeinga na 401(k) penzionih računa zaposlenih.

Ispred fabrike Renton, ljudi su stajali sa natpisima: „Historijski ugovor moje *upe“ i „Jeste li videli proklete cijene stanova?“ Trubili su trubama automobila, a bum box puštao je pjesme poput "We’re Not Gonna Take It" Twisted Sister i "Look What You Made Me Do" Taylor Swift.

Boeing je odgovorio na najavu štrajka rekavši da je "spreman da se vrati za sto i postigne novi sporazum".

“Poruka je bila jasna da provizorni sporazum koji smo postigli sa rukovodstvom IAM-a nije prihvatljiv za članove. Ostajemo posvećeni ponovnom postavljanju našeg odnosa sa našim zaposlenima i sindikatom”, navodi se u saopštenju kompanije.

Vrlo malo je išlo kako treba za Boeing ove godine, od eksplodiranja ploče i ostavljanja rupe u jednom od putničkih aviona u januaru do NASA-e koja je ostavila dva astronauta u svemiru umjesto da ih pošalje kući na problematičnoj svemirskoj letjelici Boeing.

Sve dok štrajk traje, uskratit će kompaniji prijeko potreban novac koji dobije isporukom novih aviona avio-kompanijama. To će biti još jedan izazov za novu izvršnu direktoricu Boeinga Kelly Ortberg, koja je prije šest sedmica dobila posao da preokrene kompaniju koja je izgubila više od 25 milijardi dolara u posljednjih šest godina i zaostala za evropskim rivalom Airbusom.

Ortberg je učinila posljednji pokušaj da spasi dogovor koji je imao jednoglasnu podršku pregovarača sindikata. Ona je u srijedu rekla mašincima da "niko ne pobjeđuje", a štrajk bi doveo u opasnost oporavak Boeinga i podstakao više sumnje u kompaniju u očima njenih kupaca aviokompanija.

“Za Boeing nije tajna da je naše poslovanje u teškom periodu, dijelom zbog naših vlastitih grešaka u prošlosti”, rekla je. “Radeći zajedno, znam da se možemo vratiti na pravi put, ali štrajk bi doveo u opasnost naš zajednički oporavak, dodatno narušio povjerenje naših kupaca i povrijedio našu sposobnost da zajedno odredimo budućnost.”

Šef lokalnog sindikata, predsjednik IAM Distrikta 751 Jon Holden, rekao je da se Ortberg suočila s teškim položajem jer su strojari ogorčeni zbog stagnirajućih plata i ustupaka koje su napravili od 2008. na penzije i zdravstvenu zaštitu kako bi spriječili kompaniju da premješta poslove negdje drugdje.

"Ovdje se radi o poštovanju, o prošlosti i o borbi za našu budućnost", rekao je Holden najavljujući štrajk.

Glasanje je također bilo ukor Holdenu i sindikalnim pregovaračima, koji su preporučili radnicima da odobre ponudu ugovora. Holden, koji je predviđao da će radnici glasati za štrajk, rekao je da će sindikat ispitati članove kako bi odlučili koja pitanja žele da istaknu kada se pregovori nastave.

Najnovija iteracija uslijedila je na predsjedničkoj debati u utorak, kada je bivši predsjednik Donald Trump ukazalo na lažnu internetsku buru oko haićanske imigrantske zajednice u Springfildu u Ohaju.

Ponovio je neosnovanu tvrdnju koju je ranije širio njegov potpredsjednik, JD Vance, da imigranti kradu pse i mačke, dragocjene kućne ljubimce njihovih američkih susjeda, i jedu ih. To je privuklo dovoljno pažnje da su zvaničnici morali da se umiješaju da to opovrgnu, rekavši da nema vjerodostojnih dokaza za tako nešto.

No, iako je možda dovoljno da vam se prevrne želudac, takve optužbe zasnovane na hrani nisu nove. Daleko od toga.

Prezir i uvrede u vezi s hranom bačeni su na imigrantske kineske zajednice na Zapadnoj obali u kasnim 1800-im kada su počeli dolaziti u Sjedinjene Države u većem broju, a u kasnijim decenijama proširili su se na druge azijske i pacifičke otočne zajednice poput Tajlanđana ili Vijetnamaca. Još prošle godine jedan tajlandski restoran u Kaliforniji bio je pogođen stereotipom, koji je izazvao toliki izliv nezaslužene ljutine da je vlasnik morao da zatvori i preseli se na drugu lokaciju.

Iza toga stoji ideja da se "upuštate u nešto što nije samo stvar ukusa, već kršenje onoga što znači biti čovjek", kaže Paul Freedman, profesor istorije na Univerzitetu Yale. Stavljajući kineske imigrante kao one koji bi jeli stvari koje bi Amerikanci odbili, to ih je učinilo „drugima“.

U SAD hrana može biti žarište

Druge zajednice, iako nisu optužene da jedu kućne ljubimce, bile su kritizirane zbog uočene neobičnosti onoga što su kuhali kada su bili pridošlice, kao što su Italijani koji koriste previše bijelog luka ili Indijci previše kari praha. Manjinske grupe s dužim prisustvom u zemlji bile su i još uvijek nisu izuzete od rasističkih stereotipa - pogrdne reference na Meksikance i grah ili vrijeđanje Afroamerikanaca uz primjedbe o pohanoj piletini i lubenici.

„Postoji uvreda za skoro svaku etničku pripadnost na osnovu neke vrste hrane koju jedu“, kaže Amy Bentley, profesorka ishrane i studija hrane na Univerzitetu u Njujorku. “I to je vrlo dobar način omalovažavanja ljudi.”

To je zato što hrana nije samo hrana za život. Ugrađene u ljudske prehrambene navike su neki od samih gradivnih blokova kulture — stvari koje različite narode čine različitim i koje se mogu iskoristiti kao hrana za etničku mržnju ili političke polemike.

„Potrebna nam je da bismo preživjeli, ali je također vrlo ritualizirana i vrlo simbolična. Dakle, rođendanska torta, godišnjica, stvari se obilježavaju i slave uz hranu i piće”, kaže Bentley. “To je tako visoko integrirano u sve dijelove naših života.”

I zato što „postoje specifične varijacije o tome kako ljudi rade te rituale, kako jedu, kako su oblikovali svoje kuhinje, kako jedu svoju hranu“, dodaje ona, „to može biti tema zajedništva... ili može biti oblik jasne podjele.”

Uvrede mogu doći i od - jedenja rukama ili štapićima umjesto viljuškama i noževima, na primjer. To se može vidjeti u klasnoj pristrasnosti prema siromašnijim ljudima koji nisu imali isti pristup razrađenim postavkama stola ili nisu mogli priuštiti da jedu na isti način kao bogati - i koristili su različite, možda nepoznate sastojke iz nužde.

Takvo omalovažavanje može se proširiti direktno na trenutne događaje. Tokom Drugog zaljevskog rata, na primjer, Amerikanci ljuti na protivljenje Francuske invaziji SAD-a na Irak počeli su pomfrit nazivati "fridom pomfritom". A često korišteni uvredljivi izraz u Sjedinjenim Državama za Nijemce tokom prva dva svjetska rata bio je "krauts" - napad na kulturu u kojoj je kiseli kupus bio tradicionalna hrana.

„Šta je bilo loše u načinu na koji su urbani imigranti jeli?“ Donna R. Gabaccia napisala je u svojoj knjizi iz 1998. „Mi smo ono što jedemo: Etnička hrana i stvaranje Amerikanaca“. Osvrćući se na stavove ranog 20. stoljeća i njegove zahtjeve za “100% amerikanizmom”, primijetila je da je “kiseli kupus postao ’pobjednički kupus’”, a jedan izvještaj žalio se na italijansku porodicu koja “još uvijek jede špagete, još nije asimilirana”.

Takvi stereotipi su opstali unatoč činjenici da se američko nepce značajno proširilo posljednjih desetljeća, dijelom zahvaljujući prilivu tih imigrantskih zajednica, s trgovinama prehrambenih proizvoda koje nude obilje sastojaka koji bi zbunili prethodne generacije. Uspon kulture restorana upoznao je mnoge posjetitelje sa autentičnim primjerima kuhinja kojima je možda bio potreban pasoš za pristup u drugim epohama.

Na kraju krajeva, Bentley kaže, „kada imigranti migriraju u drugu zemlju, oni donose hranu sa sobom i održavaju je koliko mogu. ... Toliko podsjeća na porodicu, zajednicu, dom. Oni su samo stvarno materijalne, multisenzorne manifestacije onoga ko smo mi.”

Haićanska hrana je samo jedan primjer toga. Zajednice poput onih u New Yorku i južnoj Floridi dodale su kulinarski krajolik, koristeći sastojke poput koze, plantaina i manioke.

Dakle, kada je Trump rekao da imigranti u Springfildu - koje je nazvao "ljudi koji su došli" - jedu pse i mačke i "kućne ljubimce ljudi koji tamo žive", odjeci njegovih primjedbi igrali su se ne samo na hranu, već i na samu kulturu .

I iako se američko nepce proširilo posljednjih desetljeća, postojanost stereotipa o hrani - i otvorenih uvreda, bilo da su zasnovane na činjenicama ili potpuno izmišljene - pokazuje da samo zato što Amerikanci jedu šire, to ne znači da se to prenosi na toleranciju ili nijanse o drugim grupama.

"Zabluda je tako misliti", kaže Freedman. „To je kao turistička zabluda da putovanje čini da bolje razumijemo raznolikost. Najbolji primjer trenutno je meksička hrana. Mnogo i puno ljudi voli meksičku hranu i misli da imigraciju treba zaustaviti. Nema veze između uživanja u stranoj kuhinji i te otvorenosti.”

U proteklih nekoliko godina, oko 4 od 10 mladih žena između 18 i 29 godina opisale su svoje političke stavove kao liberalne, u poređenju sa prije dvije decenije kada se oko 3 od 10 tako identificiralo.

Za mnoge mlade žene njihov liberalni identitet nije samo nova etiketa. Udio mladih žena koje imaju liberalne poglede na životnu sredinu, abortus, rasne odnose i zakone o oružju također je skočio dvocifreno, otkrio je Gallup.

Mlade žene "ne samo da se identifikuju kao liberalne zato što im se taj izraz sviđa ili im je više prikladan za taj termin, ili neko koga poštuju taj izraz koristi", rekla je Lydia Saad, direktorica američkog društvenog istraživanja u Gallupu. “One su zapravo postale mnogo liberalniji u svojim stvarnim stavovima.”

Prema Saad, postajanje kohezivnije političke grupe sa izrazito liberalnim stavovima moglo bi mlade žene pretvoriti u moćnu političku snagu. Iako je teško odrediti šta mlade žene čini liberalnijima, one su sada u velikoj mjeri usklađene po mnogim pitanjima, što bi moglo olakšati kampanjama da ih motivišu.

Mlade žene su već izborna jedinica koja je naginjala demokratama – podaci AP VoteCast-a pokazuju da je 65% birača mlađih od 30 godina glasalo za demokratu Joea Bidena 2020. – ali su ponekad manje pouzdane kada je u pitanju izlaznost.

Mlade žene su se počele ideološki razlikovati od drugih grupa, uključujući muškarce između 18 i 29 godina, žene starije od 30 i muškarce preko 30 godina, tokom predsjedništva demokrata Baracka Obame. Čini se da se taj trend u skorije vrijeme ubrzao, oko izbora republikanca Donalda Trumpa, pokreta #MeToo i sve uspješnijih napora pokreta protiv abortusa da smanji pristup pobačaju. U isto vrijeme, više žena, uglavnom demokrata, izabrano je u Kongres, kao guvernerke i u državna zakonodavna tijela, dajući mladim ženama novu zastupljenost i uzore u politici.

Promjena političke identifikacije mladih žena događa se u cijelosti, otkrio je Gallup, umjesto da je pokreće određena podgrupa.

Taylor Swift je u utorak podržala demokratsku predsjedničku kandidatkinju Kamalu Harris, nakon njene debate protiv Trumpa, ilustrovala je jedno od pitanja gdje su mlade žene krenule na lijevo. Na Instagram profilu Taylor Swift, najavljujući podršku, hvalili su Harris i potpredsjednika Tima Walza zbog zalaganja za reproduktivna prava.

Gallupova analiza je pokazala da su od Obamine ere mlade žene postale gotovo 20 procentnih poena vjerojatnije da podržavaju široka prava na pobačaj. Otprilike sličan porast je bio i u udjelu mladih žena koje su izjavile da zaštita okoliša treba biti prioritet u odnosu na ekonomski rast i udio mladih žena koje kažu da bi zakoni o oružju trebali biti strožiji.

Sada, rekla je Saad, solidna većina mladih žena ima liberalne stavove o pitanjima kao što su abortus, okoliš i zakoni o oružju.

Mlade žene su “veoma jedinstvene po ovim pitanjima... i ne samo da imaju takve stavove, nego su i nezadovoljne državom na ovim prostorima, i zabrinute su za nju”, rekla je ona. To bi, dodala je, moglo pomoći u povećanju izlaznosti.

„Imate veliku većinu žena koje zastupaju ovakve stavove“, rekla je, i one su „pripremljene da budu aktivirane da glasaju o ovim pitanjima“.

Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskiy mjesecima moli saveznike Kijeva da dopuste Ukrajini da koristi zapadne rakete, uključujući američki ATACMS dugog dometa i britanske Storm Shadows duboko u ruskoj teritoriji kako bi ograničila sposobnost Moskve da pokrene napade.

Putin je rekao da bi takav potez uvukao zemlje koje Kijev snabdijevaju raketama dugog dometa direktno u rat, jer bi podatke o satelitskom ciljanju i stvarno programiranje putanja raketa moralo da radi vojno osoblje NATO-a jer sam Kijev nema tih sposobnosti.

"Dakle, ovo nije pitanje dopuštanja ukrajinskom režimu da udari Rusiju ovim oružjem ili ne. Pitanje je odluke da li su zemlje NATO-a direktno uključene u vojni sukob", rekao je Putin ruskoj državnoj televiziji.

"Ukoliko ova odluka bude donesena, to će značiti ništa manje nego direktno učešće zemalja NATO-a, Sjedinjenih Država i evropskih zemalja u ratu u Ukrajini. To će biti njihovo direktno učešće, a to će, naravno, značajno promijeniti samu suštinu, samu prirodu sukoba."

Rusija bi bila primorana da donese ono što je Putin nazvao "odgovarajućim odlukama" na osnovu novih prijetnji.

Nije precizirao koje bi to mjere mogle biti, ali je u prošlosti govorio o mogućnosti naoružavanja neprijatelja Zapada ruskim oružjem za napad na zapadne ciljeve u inostranstvu, a u junu je govorio o raspoređivanju konvencionalnih projektila na udaljenosti od Sjedinjenih Država i evropskih saveznika.

Rusija, najveća nuklearna sila na svijetu, također je u procesu revizije svoje nuklearne doktrine – okolnosti u kojima bi Moskva koristila nuklearno oružje – a Putin je pritisnut od strane utjecajnih vanjskopolitičkih jastreba da to promijeni tako da izjavi spremnost Rusije da koristi nuklearno oružje protiv zemalja koje "podržavaju agresiju NATO-a u Ukrajini".

Rusija također trenutno održava velike pomorske vježbe s Kinom i razmatra ograničavanje izvoza glavnih roba.

Zapad raspravlja o tome da li bi trebao dozvoliti Kijevu da koristi svoje oružje dugog dometa za napad na Rusiju kao dio odgovora na, kako kaže, eskalaciju rata od strane Moskve, koja kaže da je dobila balističke rakete od Irana. Teheran je rekao da su te tvrdnje "ružna propaganda".

Rusija je napala Ukrajinu 2022. godine sa desetinama hiljada vojnika, što je izazvalo najveću konfrontaciju između Rusije i Zapada od dubina Hladnog rata.
Putin taj sukob smatra dijelom egzistencijalne bitke sa Zapadom za koji kaže da je ponizio Rusiju nakon što je Berlinski zid pao 1989. zadiranjem u ono što smatra sferom uticaja Moskve, uključujući Ukrajinu.

Zapad i Ukrajina opisuju invaziju kao otimanje zemlje u imperijalnom stilu i obećali su da će poraziti Rusiju na bojnom polju. Rusija kontroliše preko 18% ukrajinske teritorije.

Dvodnevna anketa je pokazala da Harris ima pet postotnih poena prednosti među registrovanim biračima, malo iznad četiri poena prednosti više u anketi Reuters/Ipsos od 21. do 28. avgusta.

Među glasačima koji su rekli da su čuli barem nešto o debati od utorka, 53% je reklo da je Harris pobijedila, a 24% je reklo da je Trump pobijedio, dok su ostali rekli nijedno ili nisu odgovorili. Oko 52% ispitanika reklo je da je Trump posrnuo i da nije djelovao oštro, dok je 21% reklo da je Harris.

Harris, 59, dovela je Trumpa (78) u odbranu u borbenoj predsjedničkoj debati uz niz napada na njegovu sposobnost za funkciju i njegove bezbrojne pravne probleme.

Mnogi republikanci također nisu bili uvjereni u učinak svog kandidata na debati u Filadelfiji. Oko 53% republikanskih glasača u anketi je reklo da je Trump pobijedio u debati, u poređenju sa 91% demokrata koji su rekli da je Harris pobednica. Među republikancima, 31% je reklo da niko nije pobedio, a 14% je reklo da je Harris pobijedila Trumpa.

Devedeset jedan posto registrovanih birača u anketi je reklo da je čulo barem nešto o debati, a 44% je reklo da je čulo mnogo. Debata, koju je vodio ABC News, privukla je 67,1 milion televizijskih gledalaca, prema podacima Nielsena, nadmašujući otprilike onu u junu između Trumpa i tadašnjeg kandidatu za predsjednika, Joe Bidena.

Bidenov katastrofalan učinak u toj debati doveo je do rasprostranjenih poziva kolega demokrata da odustane od svoje kandidature za reizbor, što je i učinio u junu.

Glasači su generalno dali Harris bolje ocjene od Trumpa o tome kako se ponaša.

Na pitanje ko je od njih dvoje izgledao dostojanstvenije, 56 posto ljudi koji su upoznati s debatom izabralo je Harris, u poređenju sa 24 posto onih koji su odabrali Trumpa. Četrdeset devet posto je reklo da je Harris "izgledala kao neko ko će me saslušati i razumjeti moju zabrinutost", u poređenju sa 18 posto koji su tako vidjeli Trumpa.

Anketa je obuhvatila 1.690 odraslih Amerikanaca širom zemlje, uključujući 1.405 registrovanih birača. Imala je marginu greške od oko tri procentna poena za registrovane birače.

Dok nacionalna istraživanja, uključujući ankete Reuters/Ipsos-a, daju važne signale o stavovima biračkog tijela, rezultati Izbornog kolegijuma od države do države određuju pobjednika, pri čemu će nekoliko ključnih država vjerovatno biti odlučujuće.