Duboko je poslije ponoći u sablasnim močvarama Louisiane. Daleko iz šume, okružene aligatorima, zmijama i sovama, čuli su se zvukovi od kojih vas prođe jeza. Zvuče kao neki ritual. Je li to u vašoj mašti? Ili se vjetar šali s vama zviždući potmulo kroz čemprese i šušteći kroz španjolsku mahovinu u krošnjama? Ili se pak tamo negdje još ipak održavaju voodoo rituali? Izgleda da je tako – čak i danas, u 21. stoljeću, kažu štovatelji voodooa.
Radi se o mističnoj mješavini religija, iscjeljiteljskih rituala, i štovanja predaka, koje je započelo u 18. stoljeću, kad su robovi iz Zapadne Afrike preveženi na francuski Haiti i u Louisianu te prisiljeni da se odreknu svojih plemenskih religija. Oni su se samo pretvarali da su ih se odrekli; i dalje su potajno održavali svoja vjerovanja u magiju i vračanja, iscjeljivanje i kontakt s mrtvima, istovremeno prakticirajući mnoge katoličke običaje. Budući da su mnogi bjelački robovlasnici voodoo rituale plesa i padanja u trans smatrali ili zabavom ili besmislicom, robovi su svoje ceremonije selili sve dublje u šume.
Marie Laveau bila je slavna voodoo svećenica iz New Orleansa. Prema legendi, ona je, krajem 19. stoljeća, na to područje bacila mnoge čari iz pripremljenog magičnog napitka nazvanog gris-gris. Njen grob na starom groblju pored francuske četvrti u New Orleansu još uvijek je velika turistička atrakcija.
A to je i Muzej voodooa, kao i voodoo duhovni hram te trgovine predmetima i suvenirima vezanih uz voodoo u samom srcu francuske četvrti. To su kurioziteti, a ljudi tamo idu da se zabave. Vlasnici trgovina si tim putem zarade neki džeparac, no većina ih kaže da su vrlo ozbiljni po pitanju štovanja – a ponekad i prakticiranja – voodooa.
Nemojte miješati voodoo s crnom magijom ili štovanjem sotone, kažu oni. Ovo je bijela magija. Dobra magija, koja je usredotočena na mozak i iscjeljivanje. U trgovinama se mogu kupiti zamotuljci s gris-gris napitkom, svijetleći i mirisni štapići, takozvani ljubavni napitci i voodoo lutke. Njih vlasnici trgovina smatraju bezopasnim portretima samih sebe ili drugih, a ne predmetima u koje zabadate igle. U voodoo trgovinama nećete naći niti jednu iglu na prodaju.
Oni koji su zaista radoznali – ali i hrabri – otići će na organiziranu vožnju kroz močvare pod mjesečinom. A usput, ako žele, mogu dobiti i lekcije iz vračanja. No, imajte na umu: jednom kad stignete tamo, kažu sljedbenici voodooa, zvukovi udaljenih krikova i pjesama ne dolaze uvijek od vjetra.