Na drugom kraju svijeta - jedno od mjesta koje čuva sjećanje na učesnike i žrtve svjetskog sukoba je muzej u gradu New Orleansu, u američkoj državi Luizijani.
Jedan od volontera u tom muzeju je Čemp Vinej, devedeset sedmogodišnji veteran Drugog svjetskog rata, koji se živo sjeća šestog juna 1944. i Dana D.
“Znali smo šta se sprema – naravno nismo znali kada će se tačno desiti”.
Vinej se obučavao za pilota vojnim bombarderom kada su se Saveznici iskrcali na normandijske plaže tokom najveće istorijske vojne invazije.
Međutim, ratni bubnjevi čuli su se u New Orleansu mnogo prije toga, kaže Vinej.
“Zbog Drugog svjetskog rata u kraju u kom sam živio otvoreno je mnogo poslova. Počelo je da se govori o izlasku iz Velike ekonomske krize zbog koje je procenat nezaposlenosti iznosio između 15 i 20 odsto. Bilo je to i vrijeme gladi. A kod Higinsa je bilo dosta toga da se radi", kaže Vinej.
Njuorleanski biznismen Endrju Higins je bio dio američkog "Arsenala demokratije" - inicijative da se na početku rata saveznicima materijalno pomaže – bez angažovanja vojnih snaga SAD-a. Kada su SAD 1941. zvanično ušle u rat njegove fabrike opremile su vojsku brodom koji je bio od ključnog značaja za invaziju na Dan D.
“Kako je govorio besmrtni Dvajt Ajzenhauer – tako smo dobili rat. Bez Higinsovih brodova, nije bilo načina da 156.000 vojnika prebacimo na plaže Normandije”, ističe Kit Haksen, direktor Muzeja Drugog svjetskog rata u New Orleansu.
Nacionalni muzej Drugog svjetskog rata nalazi se upravo na mjestu gdje je izgrađeno mnoštvo plovila, ukazuje Haksen.
“To je bio i značajan doprinos New Orleansa”, kaže on.
Taj doprinos isplatio se 2000. godine kada je u muzeju počelo da se ukazuje na tu činjenicu. Međutim, pojedini veteran, podvlači direktor Haksen, smatraju da treba učiniti više.
“Potrebno je ukazati na cjelokupno učešće Amerikanaca u ratu – zbog čega smo se borili, kako je pobijeđeno i šta to znači danas.”
Nacionalni muzej Dana D prerastao je u Nacionalni muzej Drugog svetskog rata 2004. godine i zauzima prostor koji će biti proširen za iznos od 400 miliona dolara. Svake godine, kaže Kit Haksen, obiđe ga više od 700.000 ljudi.
“Ne vjerujem da naš muzej pruža romansiranu verziju Drugog svjetskog rata. Pokušavamo da pokažemo realnost, a stvarnost je bol, smrt i patnja u velikim delovima svijeta.”
Sagovornik sa početka priče Čemp Vinej je kao pilot bombardera letio u brojnim misijama u Evropi. Dio je sve malobrojnije “Najveće generacije” i kao volonter u muzeju posjetiocima prenosi svoje ratne priče.
Kao svoju dužnost tumači to što sa drugima dijeli proživljeno i govori o onome što je izgubljeno.
„Možda će to spriječiti da se rat ponovi. Ratovanje se promijenilo. Neće se dogoditi na taj način. U Drugom svjetskom ratu život je bio jeftin, milioni ljudi su stradali”, zaključuje Vinej.
Poruka je to koja odzvanja muzejem, čuvarom uspomene na rat, koji je Dvajt Ajzenhauer, bivši komandant savezničkih snaga u Evropi i američki predsjednik, označio "velikim i plemenitim krstaškim pohodom".
