Na današnji, četrdeseti po redu Dan Zemlje, naš sve topliji planet suočava ljudsku civilizaciju s teškim novim izazovima: sve gorim sušama, poplavama i olujama diljem svijeta, kao i rastućom razinom oceana. Bill McKibben – pisac, pedagog i ekološki aktivist – nudi u svojoj novoj knjizi neke savjete za život na, kako ga on naziva, našem ne više blagom novom planetu.
Kad je Bill McKibben napisao knjigu „Kraj prirode“, prije dvadeset godina, mislio je da, ako jednostavno ukaže na ekološke probleme, ljudi će nešto poduzeti u vezi s njima: "Bilo mi je 27 godina i bio sam prilično naivan. Uopće nisam shvatio koliko duboku kulturološku transformaciju bismo morali provesti ako se ikad budemo uhvatili u koštac s klimatskim promjenama."
Otada, McKibben je napisao dvanaestak knjiga koje se bave klimatskim promjenama iz različitih aspekata. U najnovijoj - „Eaarth: Making Life on a Tough New Planet“ - i u naslovu daje Zemlji u imenu jedno dodatno slovo 'a' kako bi naglasio činjenicu da 'planet na kojemu se razvila naša civilizacija više ne postoji': "Atmosfera sadrži više vlage, polovi se otapaju, oceani postaju sve kiseliji i to se sve ne zbiva brzinom da bi postalo vidljivo tek našim unucima, nego se događa pred našim vlastitim očima. Ako se brzo ne saberemo i ne učinimo nešto, stvari će postati daleko gore. No, na svaki način, proces je već počeo."
Ujedinjeni narodi procjenjuju da svake godine od posljedica globalnog zatopljavanja umire 300 tisuća ljudi. Klimatske promjene povećavaju migracije, potpiruju sukobe, te povećavaju siromaštvo, bolesti i glad. McKibben želi da Sjedinjene Države – drugi najveći zagađivač u svijetu, iza Kine – učine više. On ističe da je Zastupnički dom Kongresa usvojio Zakon o čistoj energiji, 2009., koji bi od američke industrije tražio smanjenje ispuštanja ugljičnog dioksida za 83 posto u slijedeća četiri desetljeća. No, ta je mjera 'zapela' u Senatu.
McKibben vjeruje da će na koncu biti potrebno staviti cijenu na ispuštanje ugljičnog dioksida: "Kad bi se na korištenje ugljena, nafte i plina stavila cijena koju treba platiti za počinjenu štetu, koristili bismo ih znatno manje. To bi značilo da moramo otkriti druge načine za proizvodnju energije."
Preokret na novu, zeleniju ekonomiju, neće se dogoditi preko noći, kaže McKibben. Premda potražnja za obnovljivom energijom raste, ono što se trenutno proizvodi zadovoljava tek 7 posto svjetskih potreba.
Uz to, kaže McKibben, moramo prestati fokusirati naše ekonomije na rast i početi razmišljati o preživljavanju. Po njegovom mišljenju, tri su stvari ključne za život na ovom novom, okrutnijem planetu: hrana, energija i Internet. On zagovara poljoprivrednu proizvodnju u manjim razmjerima, proizvodnju struje organiziranu na razini pojedinačnih zgrada i manjih susjedstava, te društvene zajednice koje su povezane i djelotvorne preko Interneta.
"Mislim da nam je Internet pravi adut u ruci. Naime, morat ćemo živjeti znatno lokalnijim životima, naučiti da živimo u vlastitoj ekonomiji. U prošlosti, to je uvijek bilo povezano s nekom vrstom parohijalnosti. No, sada ne nužno. Internet nudi konstantno otvoreni prozor u ostatak svijeta. Diskusije svih mogućih vrsta mogu i dalje teći nesmetano, ideje se mogu prelijevati s jednog mjesta na drugo," kaže McKibben.
McKibben ističe da je u Sjedinjenim Državama rasprava o klimatskim promjenama jako vruća tema, fokusirana ne samo na znanost, nego i na ideologiju. No, putujući diljem svijeta vidio je da je takva polariziranost specijalnost Sjedinjenih Država, dok su drugdje stavovi mnogo trezveniji i zreliji.
Ohrabruje ga, kaže, rast aktivizma – i to onog 'grassroot' tipa – posebice među mladima. McKibben vjeruje da će upravo oni stvoriti političku volju da spase planet – a i nas! – od katastrofe.