Prošlog su tjedna Cindy Hickey, Laura Fattal i Nora Shourd posjetile sinove i kćerku koje iranske vlasti drže zatvorene skoro 10 mjeseci, uhvaćene prilikom planinarenja u blizini iračko-iranske granice. Nakon povratka iz Irana Cindy Hickey i Nora Shourd razgovarale su ovdje, na Glasu Amerike, o posjeti punoj emocija.
Do susreta je došlo u jednom teheranskom hotelu. Na kratko, zajedno su bili tri majke, kćerka i sinovi. Mlade Amerikance iranske vlasti optužuju za špijuniranje, dok Sarah Shourd, Shane Bauer i Josh Fattal, od trenutka njihovog hvatanja, tvrde da su, planinareći u iračkom Kurdistanu, nenamjerno, neznajući prešli granicu sa Iranom. Prisjećajući se prvih zatvorskih dana Sarah Shourd je rekla:
“Mislili smo da ćemo biti zadržani nekoliko dana. Ni u najcrnjem snu nisam mislila da ćemo još uvijek biti u zatvoru.”
Odmah nakon povratka Cindy Hickey, majka Shane Bauera, i Laura Fattal, majka Josha Fattala, izrazile su zahvalnost iranskim vlastima na odobrenju za posjetu. Cindy Hickey i Nora Shourd, osim susreta sa sinom i kćerkom, imali su razlog više za radost - njihova djeca su se vjerila. Gospođa Hickey je rekla da je njen sin Shane napravio dva prstena od niti izvučenih iz majice i u zatvorskom dvorištu zaprosio Sarah, te dodala:
“Sjedili su pred nama, rekli nam da su se vjerili još u januaru. Zatražili su i naš pristanak. Nora i ja smo bile vrlo sretne. Sarah zaista volim, ona je divna osoba.”
Sarah i Shane će se, kako kažu, vjenčati po izlasku iz zatvora, a njihov prijatelj Josh Fattal će biti vjenčani kum. Iranske vlasti o oslobađanju mladih Amerikanaca do sada i za sada ništa ne saopštavaju, a predsjednik Irana Mahmoud Ahmadinejad neodređeno kaže:
“Oni su našu granicu prešli ilegalno i priznali su to.”
Politički analitičari u obje zemlje ističu da je slučaj mladih Amerikanaca upleten u klupko ukupno loših američko-iranskih odnosa, kompliciranih i pitanjem iranskog nuklearnog programa.
Tri majke naglašavaju humanu dimenziju njihove posjete, a prilikom susreta sa Irankama, majkama čije su sinove američke snage svojevremeno držale zatvorene u Iraku izrazile su pune simpatije.
Gospođa Shroud je tim povodom istakla:
“Zaista žalimo zbog svakog Iranca kojeg su držale naše snage. Razgovarale smo o tome. Ali da još jednom ponovim, mi nismo političari. Mi nemamo moć da zatvaramo i oslobađamo.”
Tri majke su u više navrata tokom boravka tražile od iranskih vlasti da njihovi kćerka i sinovi budu oslobođeni na humanitarnoj osnovi, ali uzalud. U Sjedinjene Države su se vratile same. Gospođa Fatall kaže:
“Preletjele smo pola svijeta, bile sa našom djecom, rastale se sa njima znajući da ostaju u iranskom zatvoru... To je bio uzažan trenutak i mi se samo možemo nadati, i nadamo se, da ćemo ubrzo ponovo biti Sarah-om, Shane-om i Josh-om.”
