Predsjednik SAD Barack Obama potpisao je zakon, čime on stupa na snagu, o zapošljavanju kojim se osiguravaju poreske olakšice poslodavcima koji zaposle nove radnike. Za mnoge, već podugo nezapolene, taj zakon suviše kasni. U sadašnjem trenutku, po službenim evidencijama, nezaposlenih Njujorčana je, primjera radi, oko 400.000, odnosno svaki deseti stanovnik New Yorka nema posla. Kako se procjenjuje, stopa nezaposlenosti od 10 odsto, pa čak i viša, mogla bi u tom velikom gradu ostati i tokom slijedeće godine. I u taj procenat nisu uključeni oni koji su, totalno obeshrabreni, odustali od traženja zaposlenja.
Duane Randall živi u siromašnom dijelu Brooklyna. Bez zaposlenja je već pet godina. Aplicirao je u svim obližnjim kompanijama i radnjama:
“Niko me nije pozivao. Čak i tamo gdje nisu oglašavali, odlazio sam i raspitivao se. Nikad se ne zna. Možda su neki poslodavci selektivni i žele vidjeti koliko je neko uporan.”
Duane Randall je otac dvoje djece. Nekako sastavlja kraj s krajem uz vladinu pomoć i povremene sitne posliće. Uvjeren je da je dobar majstor:
“Znam kako raditi sa strujom, vodovodom, drvetom, bojama i malterom..... Znam dosta toga.... Stalno grade nove stanove, ali niko ne zapošljava.”
Nekoliko kilometara dalje, u otmjenom kvartu Manhattana, Stepanie Forman je takođe u nevolji. Prije godinu dana bila je dobro plaćeni ekspert za marketing. Sada troši ušteđevinu ostavljanu za penzionerske dane i traži novo zaposlenje:
“Svakog dana nastojim vidjeti koje kompanije oglašavaju, provjeravam sve blogove, novine ... da vidim koje kompanije dobro stoje, šta novo pripremaju, ko u njima radi ako možda znam nekoga. Vrlo često niko mi ne odgovara na moje prijave. Potrebno je biti vrlo uporan... Ali, vrlo je tanka linija između biti uporan i biti, po nečijem mišljenju, napadan.”
Stephanie Forman je bila na nedavnom sajmu zapošljavanja zajedno sa stotinama nezaposlenih. Došla je, mada nije bila uvjerena da će predstavnici brojnih poslodavaca ponuditi solidna zaposlenja:
“Mislim da postoji lažni osjećaj da se stanje na tržištu rada u Americi popravlja. To što kompanije oglašavaju ne znači da i zapošljavaju. Na osnovu mog dugogodišnjeg radnog iskustva mogu reći da za 25 godina tržište rada nije bilo takvo kao sada.”
Za nju nema druge opcije nego nastaviti tražiti zaposljenje:
“Jednostavno, idem dalje. Bez posla, bez prihoda... to nisu razlozi da stanem.”
Duane Randall takođe nastoji ići dalje. Nedavno je aplicirao za privremeni posao u federalnom Uredu za popis stanovništva:
“Čuo sam za test, pokušao i prošao. Oduševljen sam. Plaćaju vrlo dobro. To je privremeni posao, četiri, pet mjeseci godišnje.... Ali.... ja radim.”
Dobra vijest i za Stephanie Forman. I ona je dobila posao u jednoj marketing firmi, doduše u skraćenom radnom vremenu.
Za njih dvoje to je novi početak. Stephanie Forman će dodati da je bitno raditi, makar i kraći radni dan ili privremeno, i biti spreman za svaku novu mogućnost.
