Šta stanovnici i državljani Sjedinjenih Država arapskog porijekla misle o aktuelnim zbivanjima u Tunisu, Egiptu, Jordanu....?
Da li su i za njih nedavni i sadašnji protesti protiv čvrste, režimske vladavine nada da Srednji Istok kreće putem demokratizacije ili bojazan od haosa i još gore sutrašnjice?
U jednom arapskom kafeu Mondher Selmane „prebire“ po internet-vijestima o posljednjim zbivanjima u Tunisu, Egiptu..... Rodom Tunižanin, kaže da je i on, sa nedavnim protestima koji su u Tunisu doveli do pada režima predsjednika Zine al-Abidine ben Ali-ja, osjetio duh slobode. Prisiljen izbjeći iz Tunisa, Selmane ističe da bi se donedavno, mada daleko od rodne zemlje, sustezao izreći svoje političke poglede, i dodaje:
„Sada, po prvi put, osjećam da bih u i Tunisu mogao govoriti otvoreno.“
U drugom arapskom kafeu, takođe nedaleko od Washingtona, gosti i osoblje razgovaraju o demonstracijama u Egiptu protiv predsjednika Hosni Mubaraka.
Essam Dhab, radnik u kafeu, smatra da nije dovoljno to što je Mubarak obećao da se neće kandidirati na septembarskim izborima. Po njemu, trebao bi ići odmah:
„Milioni ljudi traže od Mubaraka da ode, a on neće. Mnogo je ljudi poginulo i ranjeno na ulicama. A zašto? On želi ostati predsjednik. To nema nikakvog smisla.“
Ahmed Darjham se slaže. Ali i dodaje da je Hosni Mubarak Egipat držao stabilnim i brine šta bi se nadalje moglo desiti:
„Kada on ode sa vlasti, sve će biti u velikom haosu.“
Nahed Abutaa, Palestinka, vlasnica kafea, misli će se odlazak Mubaraka sa vlasti odraziti i na ostale dijelove Srednjeg Istoka:
„Nije samo riječ o Egiptu. To bi značilo nadu i za Arape u drugim zemljama.“
Mondher Selmane vjeruje da je budućnost njegovog Tunisa sada svjetlija:
„Pun sam optimizma jer Tunižani su slobodni.“
On nije jedini koji osjeća da je došlo vrijeme za mnogo više demokratije na Srednjem Istoku.