Charlie Koiner ima devedeset godina, a još uvijek radi svakog dana od jutra do mraka na maloj farmi voća i povrća, nedaleko od samog centra Sliver Springa, gradskog naselja u neposrednoj blizini Washingtona. Voće i povrće uzgaja i prodaje od dana kada je to predgrađe glavnog američkog grada bilo ruralno, neizgrađeno područje. Mada devedesotogodišnjak, Charlie Koiner, na zadovoljstvo svojih dugogodišnjih kupaca i prijatelja, ne namjerava prestati zasađivati. Silver Spring je tipična gradska cjelina.
Ta mala farma, mada je samo blok, dva od centra Silver Springa, kao da je sasvim jedan drugi dio svijeta.
„Sada prispijeva jedna vrsta salate. Za mjesec, dva pripremiću zemlju i zasaditi drugu vrstu salate“ - objašnjava Charlie.
On voće i povrće uzgaja na parceli odmah uz njegovu kuću. Tu parcelu kupio je prije 30 godina i kaže da je to najbolja investicija, ali ne u smislu novca i zarade:
„Oko 4.000 kvadratnih metara pruža mi mogućnost i zadovoljstvo rada koji volim, rada u kojem uživam.“
Charlie Koiner je rođen i odrastao na porodičnoj farmi koju je „progutao“ veliki trgovački centar.
„Nekada je to bilo imanje moga djeda. Imao je 12 hektara zemljišta. Na farmi smo držali konje, krave, perad, imali velike voćnjake i povrtnjake“ - prisjeća se Charlie dok novinarski Glasa Amerike pokazuje vijugave stabljike kivija, ili pere neke od vrsta povrća koje uzgaja.
Ponosan je na ono što raste na njegovoj farmi, a kupci vrlo često navraćaju, biraju i kupuju. Mnogi od njih su stalne mušterije, poput Marthe Grundman, koja je prvi put na Charlijevu farmu došla prije sedam godina.
„Slučajno sam vozila jednom poprečnom ulicom i vidjela znak o prodaji rotkve, krastavaca, salate.... i to usred Silver Springa“ - kaže Martha.
Barbara Stein dolazi svakog tjedna:
„Prije tridesetak godina moja majka i tetka počele su kupovati na Charlijevoj farmi. Ja uživam u razgovu sa Charlijem, volim njegovo voće i povrće. I cijene su vrlo povoljne. Osjećam se vezanom za farmu.“
Subotom je Charlie Koiner najzauzetiji. Iznosi svoje voće i povrće na obližnju pijacu. Bez pomoći kćerke Lynn to ne bi mogao.
„Odrasla sam, kao jedino dijete, uz oca na farmi, radila sa njim, pomagala mu. Nisam morala, radila sam jer sam to voljela. Volim i danas i ne bih mogla živjeti na drugi način“ - kaže Lynn.
Prisjeća se reakcija građevinskih poduzetnika kada je njen otac kupio parcelu:
„Odmah su počeli da me zovu i pitaju šta namjeravamo za zamljištem. Odgovarala sam da će to biti farma voća i povrća. Nisu vjerovali... nisu mogli vjerovati.“
I nakon 30 godina Charli Koiner nema namjeru prodati framu:
„Godinama sam uživao radeći. Zahvaljući tom radu, ja sam još uvijek, u mojim godinama, dobrog zdravlja i da radim ono što volim. I radiću sve dok budem mogao.“
