Linkovi

Uprkos hladnoći, Evropa se više ne plaši ruskih energetskih restrikcija


Ljudi stoje u snijegu u glavnom gradu Finske, Helsinkiju, 3. januara 2024. godine.
Ljudi stoje u snijegu u glavnom gradu Finske, Helsinkiju, 3. januara 2024. godine.

Ledeno sibirsko vrijeme koje je zahvatilo Evropu možda bi prije godinu dana izazvalo zabrinutost u prijestolnicama Evropske unije (EU), jer su se tada borile da se odviknu od još jedne stvari koja dolazi iz Rusije – energije.

Ipak, ove zime se malo ko se brine zbog nestajanja zaliha, dok građani podižu termostate u borbi protiv hladnoće. Nema više strašnih upozorenja o mogućim nestancima struje zbog kojih su Nijemci krenuli da prave zalihe svijeća, a francuska sela – pa i Eiffelov toranj - da noću gasili svijetla u cilju očuvanja energije.

„Energetska kriza u Evropi je gotova”, kaže Jacob Kirkegaard, viši saradnik Njemačkog maršalovog fonda. „Čak i ako dobijemo veoma hladnu zimu, neće biti velike nestašice gasa u Evropi. Infrastruktura je poboljšana, potražnja je mnogo manja. I to smanjenje potražnje je trajno.”

Nekada najveći dobavljač energije u Evropi, sa gotovo 43 odsto ukupnog uvoza, Moskva je doživjela naglo smanjenje tog udjela, zahvaljujući sankcijama EU na ugalj i naftu zbog rata u Ukrajini, ali i zbog toga što je sama Rusija prekinula ili smanjila dotok gasa mnogim državama članicama. EU je pozvala na postepeno ukidanje uvoza ruskog gasa do 2027. godine.

Danas su SAD i Norveška najveći dobavljači nafte i gasa u Evropi, prema statističkoj agenciji EU Eurostat, čak i kada blok koristi druga tržišta poput Alžira.

Potražnja za fosilnim gorivima je takođe opala, zahvaljujući mješavini očuvanja energije, toplijim zimama i naglom porastu korištenja zelene energije.

Uprkos svemu, stručnjaci pozivaju na opreznost. Pobunjena članica EU Mađarska najavila je da će povećati uvoz energenata iz Rusije, dok rupa u pravilima omogućava drugoj članici, Bugarskoj, da nastavi uvoziti rusku naftu iznad granice cijena uvedene sankcijama – jačajući time ratne napore Moskve.

Prelazak Evrope na čistu energiju mora biti brži i sveobuhvatniji kažu eksperti, dok drugi napominju da Evropa ostaje zavisna od Moskve u smislu goriva i usluga za svoje nuklearne elektrane koje je projektovala Rusija.

Evropa „ostaje u opasnosti od ruskog iznuđivanja u kontekstu energije sve dok njena energetska tranzicija ostane nepotpuna”, stoji u septembarskoj analizi organizacije Atlantski institut (Atlantic Institute), koja je pozvala članice EU da nastave sa svojim energetskim odvajanjem od Rusije, ali i sa obavezama u pogledu klimatskih promjena.

Ipak, energetska slika se značajno razlikuje u odnosu na prije nešto više od godinu dana, kada su Evropljani strahovali da će ostati bez struje tokom najhladnijih zimskih mjeseci. Francuski zvaničnici spuštali su termostate u javnim školama i isključivali opštinsku uličnu rasvjetu tokom ranih jutarnjih sati.

Njemačka - koja se nekada oslanjala na ruski gas za oko 60 odsto uvoza - zabilježila je nestanak svijeća i drva za ogrjev jer su građani gomilali zalihe, iako su šanse za nestanke struje bile male. Danski građani su pozvani da pređu sa sušilica na konopce za sušenje veša, a Slovaci da umjesto šporeta koriste mikrotalasne.

Novi dobavljači i zelena energija

Danas se jedan od najmoćnijih evropskih centara - Berlin - okreće norveškom gasu i uvozi tečni prirodni gas iz SAD, te iznajmljuje i gradi plutajuće terminale za skladištenje i obradu tih zaliha - što je infrastruktura koju nije imao prije godinu dana.

Bez relativno jeftinog ruskog gasa, hemijska i industrija đubriva u EU smanjuju proizvodnju, a zemlje članice uvoze takvu robu.

„Više nema poslovnog opravdanja za takvu vrstu proizvodnje u Evropi”, kaže analitičar Kirkegasrd.

Čovjek trči pored snijegom prekrivene rezidencije danske kraljice Margrethe u Fredensborgu, 9. januara 2024. (Foto: AFP/Mads Claus Rasmussen/Ritzau Scanpix)
Čovjek trči pored snijegom prekrivene rezidencije danske kraljice Margrethe u Fredensborgu, 9. januara 2024. (Foto: AFP/Mads Claus Rasmussen/Ritzau Scanpix)

EU je također ubrzala tranziciju na čistu energiju posljednjih mjeseci, pri čemu je izvršna vlast EU obećala da će postupno ukinuti fosilna goriva znatno prije 2050. Visoke evropske cijene trgovanja ugljenikom, kako bi se nadoknadile posljedice emisije ugljen dioksida, takođe su pružile „ogroman podsticaj za kompanije da napuste fosilna goriva”, navodi Kirkegaard.

„Model rasta fokusiran na fosilna goriva jednostavno je zastario”, izjavila je prošle godine šefica Evropske komisije Ursula von der Leyen.

Ipak, kritičari kažu da se takva retorika i obećanja data u Briselu ne pretvaraju uvijek u konkretnu akciju u glavnim evropskim gradovima.

„Vidjeli smo pozitivne trendove i dobre sinergije”, kaže Camille Defard, koja vodi energetski centar na Institutu Jacques Delors iz Pariza, koji poziva na više uloženih sredstava i veću koordinaciju kako bi se osiguralo da se ispune klimatski ciljevi Evrope.

„Međutim”, dodala je, „mjere koje su do sada sprovedene su suviše privremene, previše dobrovoljne i previše nacionalne da bi zaista podstakle efikasnu evropsku akciju.”

Nisu ni sve članice EU na istoj strani kada je riječ o Rusiji. Rupa u pravilima EU omogućava na primjer Bugarskoj da uvozi rusku naftu iznad dogovorenog limita cijene od 60 dolara po barelu, izvjestila je medijska kuća Politico, čime se povećava ruski profit koji može uložiti u svoju invaziju na Ukrajinu. Španija je nastavila nabavljati značajne količine tečnog gasa iz Moskve, dok je Viktor Orban iz Mađarske pojačao zimski uvoz gasa.

U međuvremenu, ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je pozvao na zapljenu domaće energetske imovine u vlasništvu „neprijateljskih” evropskih zemalja, uz uslove kompenzacije koje je odredila Moskva.

Ipak, širi trend je jasan, kaže Kirkegaard.

„Istina je da neki evropski kupci snabdijevaju Rusiju novcem” od kupovine energenata, dodao je on. „Ali to nije zavisnost od ruske energije – zavisnost je gotova.”

XS
SM
MD
LG