"Pravo na autonomiju nad našim tijelima znači da moramo imati moć da donosimo odluke bez straha od nasilja ili da netko drugi odlučuje umjesto nas", rekla je izvršna direktorica UNFPA-e Natalia Kanem novinarima.
Ti drugi donositelji odluka uključuju partnere, članove obitelji, društvo i vladu.
U novom izvještaju, "Moje tijelo je moje vlastito", UNFPA je pregledao podatke iz gotovo 60 zemalja, što predstavlja oko četvrtine svjetske populacije. Otkrilo se da gotovo polovina žena nema moć donošenja vlastitih odluka o svojoj zdravstvenoj zaštiti, bilo da koriste kontracepciju ili ne, ili imaju spolni odnos s partnerom.
"Žena koja ima kontrolu nad svojim tijelom vjerojatnije će imati moć u drugim sferama svog života", rekla je Kanem.
No kad im se uskrati ta moć, rekla je da jača nejednakosti i nastavlja nasilje koje proizlazi iz rodne diskriminacije, a koja je u korijenu problema.
"Kada kontrola počiva negdje drugdje, autonomija ostaje zauvijek nedostižna", napominje se u izvještaju.
Zločini i postupci koji krše tjelesnu autonomiju žene uključuju ubistva iz "časti", prisilni i rani brak, testove "nevinosti" i sakaćenje ženskih spolnih organa. Prisilna trudnoća ili pobačaj također krše žensku moć donošenja odluka koje se tiču njenog tijela.
"Neka kršenja, poput silovanja, mogu biti inkriminirana, ali tada ne uvijek procesuirana i kažnjena", rekao je Kanem. "Ostala kršenja uopće nisu osporena jer su pojačana normama, praksom i zakonima zajednice."
Uprkos ustavnim jamstvima ravnopravnosti spolova u mnogim zemljama, izvještaj kaže da u prosjeku žene globalno uživaju samo 75% zakonskih prava muškaraca.
Kanem je rekla da je COVID-19 pogoršao situaciju za milione žena, povećavajući seksualno nasilje, posebno tijekom zaključavanja, stvarajući nove prepreke pristupu zdravstvenoj zaštiti te gubitke posla i obrazovanja.
Izvještaj napominje da je tjelesna autonomija problem za druge često marginalizirane skupine, uključujući neudate žene, LGBTI zajednice i osobe s invaliditetom.
Nijedna zemlja nije postigla ukupnu rodnu ravnopravnost, ali među onima s najboljim rezultatima su Švedska, Urugvaj, Kambodža, Finska i Nizozemska.
"Raznolikost koja vam pokazuje da ova težnja zapravo ne ovisi o kulturi ili položaju", rekao je Kanem, napominjući da je to istina i na dnu ljestvice.
Kazala je kako vlade moraju igrati vodeću ulogu ispunjavajući obaveze prema ugovorima o ljudskim pravima i mijenjajući socijalne, političke, institucionalne i ekonomske strukture koje jačaju rodne nejednakosti.
