Odluka zemalja širom svijeta da osnuju fond za pomoć siromašnim zemljama koje su teško pogođene zagrijavanjem planete, bila je jedna od najznačajnijih od kada su pregovori UN o klimi počeli prije 30 godina.
To je bila nedvosmislena potvrda da su siromašne zemlje, sa ograničenim resursima, najviše pogođene ekstremnim vremenskim prilikama poput poplava, toplotnih talasa i oluja i da, barem na određenom nivou, industrijalizovane zemlje koje su najviše učinile da doprinesu klimatskim promjenama, imaju odgovornost da pomognu.
Dok su vladini lideri, ekolozi i aktivisti slavili plan za takav fond, postoji mnogo otvorenih pitanja, od toga kako će funkcionisati, do dugoročnih posljedica.
Istorijat
Početkom 1990-ih, Alijansa malih ostrvskih država - grupa nižih priobalnih i malih ostrvskih zemalja - počela je da poziva na osnivanje fonda za gubitke i štetu, dok su Ujedinjene nacije utvrđivale okvir za suočavanje sa klimatskim promjenama na međunarodnom nivou.
Od tada, ideja je uvek bila dio godišnjih klimatskih samita UN. Međutim, o tome se često govorilo na marginama pregovora, o nečemu za šta bi se zalagale zemlje u razvoju i aktivisti, dok su mnoge bogate nacije koristile svoju položaj da uguše tu ideju. Prvi put, na ovogodišnjem samitu, to je uvršteno na dnevni red i postalo centralno mjesto diskusije.
Ko će to finansirati?
Fond će se u početku oslanjati na doprinose razvijenih zemalja i drugih privatnih i javnih izvora, kao što su međunarodne finansijske institucije, uz opciju da se druge velike ekonomije pridruže kasnije.
Konačni tekst ukazuje na "identifikovanje i proširenje izvora finansiranja," nešto za šta su se EU, SAD i drugi zalagali tokom pregovora, sugerišući da zemlje koje su najveći zagađivači i koje se smatraju u razvoju prema tim kriterijumima, takođe treba da uplate u fond.
Tokom razgovora, Kina je rekla da novac za novi fond treba da dođe iz razvijenih zemalja. Ali postoji presedan za Kinu da dobrovoljno uplaćuje u klimatske fondove, ako to učine i SAD.
Kada je Obamina administracija obećala 3 milijarde dolara Zelenom klimatskom fondu 2014. godine, Kina je takođe platila 3,1 milijardu dolara za taj fond.
Više detalja o tome ko plaća, odlučiće komisija koja planira da fond pokrene u roku od godinu dana.
Ko će dobiti novac?
U sporazumu se kaže da će fond pomoći "zemljama u razvoju koje su posebno ranjive na štetne efekte klimatskih promjena", iako će biti prostora da zemlje sa srednjim prihodima koje su ozbiljno pogođene klimatskim katastrofama takođe dobiju novac. Pakistan, koji je bio razoren poplavama zbog kojih je trećina zemlje bila pod vodom, ili Kuba, koju je nedavno pogodio uragan Ijan, mogli bi da budu kandidati.
Kako će se fond za gubitke i štete uklopiti sa "drugim institucijama, agencijama koje se bave humanitarnim radom, pomažu ljudima u obnovi, bave se migracijskim i izbjegličkim krizama, bezbjednošću hrane ivode", moraće da se razradi, rekao je Dejvid Vaskov, direktor za klimu Svjetskog instituta za resurse. Te detalje će komisija takođe utvrditi u narednoj godini.
Obnova povjerenja
Osim finansijske pomoći, osnivanje fonda se smatra ogromnim korakom naprijed, ali kako će se na kraju fond posmatrati, zavisiće djelimično od toga koliko brzo može da se uspostavi.
Na završnoj sjednici u nedelju, Lija Nikolson iz Antigve rekla je da prelazni komitet treba odmah da se formira i da mu se daju jasni mandati. "Taj fond za gubitke i štete mora postati čamac za spasavanje kakav nam je potreban," rekla je Nikolson.
Postoji, međutim i jaz u kredibilitetu zbog prošlih prekršenih obećanja.
Bogate zemlje su se 2009. godine saglasile da obezbijede 100 milijardi dolara godišnje za pomoć zemljama u razvoju da pređu na sisteme zelene energije i prilagode se klimatskim promjenama. Međutim, do danas ta inicijativa nikada nije u potpunosti finansirana.
Posljedice
Jedan od glavnih razloga zašto su se bogate države dugo protivile takvom fondu za gubitke i štete bio je strah da će zbog toga biti izložene dugoročnoj odgovornosti. Uprkos usvajanju, ta zabrinutost je još uvek prisutna, a pregovarači su se pobrinuli da se ne pominje "odgovornost" i da su prilozi dobrovoljni.
Uprkos upozorenjima, osnivanje takvog fonda moglo bi imati posljedice, kako pravne tako i simbolične, u klimatskim krugovima i šire. Na primjer, nekoliko pacifičkih ostrvskih država traži od Međunarodnog suda pravde da razmotri klimatske promjene. Oni tvrde da međunarodni zakoni moraju biti ojačani kako bi zaštitili njihova prava u slučaju da njihove zemlje progutaju nabujala mora. Osnivanje fonda za gubitke i štete moglo bi da potkrijepi te argumente.
