Elektronsko bankarstvo, oglašavanje, društvene mreže, internet pretraživači, jezički modeli koji mogu „razgovarati“ s korisnicima, razni vizualni i audio alati danas se ili zasnivaju ili crpe informacije iz tehnologija vještačke inteligencije.
Međutim, sve je jasnije kako ove tehnologije imaju i svoju tamnu stranu: mogu se koristiti za generisanje dezinformacija, utjecaj na politiku, stvaranje generisanih vizualnih materijala koji krše autorska prava ili mogu biti zloupotrijebljeni na neki drugi način. Primjerice, mogu se koristiti za izradu nepostojećih, falsificiranih naučnih radova ili učeničkih i studentskih eseja.
U nedavnim komentaru za Nature magazin, grupa autora, predvođena Josephom Bak-Colemanom s Craig Newmark Center for Journalism Ethics and Security pri School of Journalism na Univerzitetu Columbia predlaže određene mjere kako bi čovječanstvo imalo više koristi od ovih tehnologija, a kako bi se štetni učinci smanjili.
Autori se zalažu za nezavisno tijelo, analogno UN-ovom Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC), koje bi pomagalo izradu politika utemeljenih na dokazima i vršilo utjecaj u ime čovječanstva.
Ovaj prijedlog su, pored Bak-Colemana, potpisali još i Carl T. Bergstrom (Univerzitet Washingorn, Seattle), Jennifer Jacquet (Univerziteta New York), James Mickens (Harvard), Zeynep Tufekci (Univerzitet Columbia) i Timmons Roberts (Brown univerzitet). Michens je profesor kompjuterskih nauka Bak-Coleman i Tufekci se bave etikom i sigurnošću u novinarstvu dok su Bergstrom, Jacquet i Roberts iz oblasti biologije i nauke o okolišu.
„Međuvladin panel, koji zastupa interese država članica UN-a, mogao bi utvrditi gdje trenutne razine transparentnosti ne generišu dovoljan uvid. Također bi moglo potaknuti istraživanje i motivisati regulatore da donesu politiku koja stvara veću transparentnost, odgovornost i reviziju“, piše u ovom komentaru.
Oni smatraju kako bi takvo međuvladino tijelo imalo veći autoritet i bilo samo transparentnije u radu i dijeljenju podataka nego nezavisne istraživačke grupe i nevladine organizacije, što je danas slučaj.
„Generativna umjetna inteligencija prijeti strukturi radnih mjesta cijelih industrija i dovodi u pitanje ljudske ideje o dokazima, dokazima i istinitosti“, navode autori.
Stvaranje ovakvog tijela zahtijevaće od vlada međusobne pregovore i usaglašavanje ciljeva, ali i pregovore s korporacijama, ali to u procesi već poznati za međuvladine organizacije. Međutim, prilagođavanje i stvaranje razumnog sistema upravljanja ovakvim alatima i transformacijom društva na globalnom nivou su jači garant da će ovaj proces donijeti dobrobit, a da će se umanjiti potencijalna šteta.
