Tužioci u BiH zajedno sa policijskim i sigurnosnim agencijama i dalje prate osobe koje su boravile na ratištu u Ukrajini u vrijeme njihovog mogućeg povratka tamo, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Nekoliko dana nakon što su se na društvenim mrežama i u medijima pojavili snimci kretanja vojnih vozila prema ukrajinskoj regiji Donbas, na istok Ukrajine zaputio se Dejan Berić, srbijanski dobrovoljac koji se prije nekoliko godina, kao snajperist, priključio proruskim snagama u samoproglašenoj Donjeckoj narodnoj republici (DNR).
“Posedujem pasoš građanina DNR-a – to nije samo papir, nego i obaveza. Ovo je moja Republika i ja sam dužan da je zaštitim”, rekao je Berić portalu Donbas danas (Донбасс Сегодня).
Ustvrdio je još i da su, zbog pogoršanja situacije na liniji razgraničenja i gomilanju ukrajinskih i ruskih trupa nedaleko od granica Donbasa, mnogi dobrovoljci krenuli put Donjecka i Luganska, regija koje su već sedam godina izvan kontrole ukrajinskih vlasti.
“Ako počne ofanziva, očekujem veliki broj žrtava. Biće gore nego 2014. godine”, prognozira Berić, koji je u posljednje vrijeme, kada je situacija bila relativno mirna, prema njegovim objavama na društvenim mrežama, živio u Rusiji.
Za eventualni novi rat sprema se i Savez dobrovoljaca Donbasa, pod čijim su se okriljem na istoku Ukrajine borili i mnogi borci koji su, usprkos zakonskim ograničenjima i zabrani odlaska na strana ratišta, tamo stigli iz Srbije, odnosno bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Čelnik Saveza, ujedno i prvi premijer DNR-a, Aleksandar Borodaj također očekuje žešće sukobe, ali i dolazak brojnih dobrovoljaca, posebno iz Rusije. Iako je rekao da se organizacija kojoj je na čelu priprema za eskalaciju sukoba, nije precizirao na koji način.
Na ivici sukoba
Da se dvije sukobljene strane na istoku Ukrajine “zaista nalaze na ivici obnove sukoba” misli i Bratislav Živković, koji sebe opisuje kao četničkog komandanta i jednog od prvih srpskih dobrovoljaca na Krimu.
“Narod je ovde apsolutno protiv rata, i ne samo u Luganskoj i Donjeckoj narodnoj republici, već i na drugoj strani – naročito u pograničnim delovima. O tome govore ljudi koji imaju svoju rodbinu koja je ostala na ukrajinskoj strani. Znate, rat i front nikada ne idu samo u jednom pravcu”, ukazuje Živković.
Bez obzira na takav razvoj situacije, on tvrdi da “interes dobrovoljaca za područje Donbasa nikada nije ni prestajao”. Još je 2014. godine, prema vlastitom priznanju, “sa svojim četničkim dobrovoljcima samoinicijativno otišao u Rusiju”. Protiv njega je u Srbiji vođena, a potom obustavljena istraga za organiziranje odlazaka dobrovoljaca u Ukrajinu.
“Sada je pojačan interes za ovo područje ne samo iz Srbije i Republike Srpske, već i iz Crne Gore, Makedonije, pa čak i iz Bugarske. Takođe pratimo i situaciju i na drugoj strani. Tamo se sada među profašističkim jedinicama, u kojima prednjači Azov, organizuje prijem dobrovoljaca uglavnom iz Hrvatske i Poljske”, kaže Živković za BIRN BiH.
Govoreći o stanju na terenu, navodi kako se “pozicioniranje trupa nastavlja sa obe strane, a u tom smislu i pojačano granatiranje”.
“Posle jednog od granatiranja od strane ukrajinske armije i pogibije petogodišnjeg dečaka iz sela Aleksandrovskoje kod Jenakijeva mnogi su se javili i interesovali o situaciji na frontu. Aleksandrovskoje se nalazi duboko u pozadini fronta, pa su pomislili da je možda došlo do proboja linije odbrane Donjecke narodne republike i izrazili spremnost da dođu”, kaže Živković.
Osim njega, na strani proruskih snaga u Ukrajini borili su se još deseci srpskih dobrovoljaca. Prije tri godine BIRN je objavio da je u Srbiji ukupno 29 osoba osuđeno za ratovanje u Ukrajini. Većina je dobila uvjetne kazne nakon priznanja krivice.
Prema Informaciji o stanju sigurnosti za 2018. i 2019. godinu, koju je nedavno Ministarstvo sigurnosti podnijelo Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, u posljednjih sedam godina u borbenim aktivnostima na ukrajinskom ratištu sudjelovalo je i 11 bosanskohercegovačkih državljana.
“Državljani Bosne i Hercegovine, uključeni u ratna djelovanja na području Ukrajine, ne pripadaju ekstremno desničarskim strukturama. Trenutno se na ukrajinskom ratištu nalazi jedan državljanin Bosne i Hercegovine”, navedeno je u Informaciji o stanju sigurnosti, koja se zasniva na podacima policijskih, obavještajnih i drugih sličnih institucija i agencija.
Od spomenutih 11 dobrovoljaca iz Bosne i Hercegovine, za odlazak na ukrajinsko ratište sudilo se samo Gavrilu Steviću. On je jesenas, presudom Žalbenog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, oslobođen optužbe za pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama.
Osvrćući se na tu oslobađajuću presudu, kao i neprocesuiranje ostalih deset dobrovoljaca, kao i mogućnost da bi takva praksa mogla ohrabriti druge, potencijalne dobrovoljce na odlazak u Ukrajinu, dekan Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Jasmin Ahić smatra kako je nekažnjavanje odlazaka u Ukrajinu nedopustivo.
“Time se pravi razlika između onih koji su ratovali u Siriji i u Ukrajini. To samo pokazuje da bosanskohercegovački građani nisu isti pred sudom i da nema pravde. Zapravo, jedni su pravičniji od drugih”, kaže Ahić.
Upravo se na tom suđenju, iz optužnice koju je protiv Stevića podignulo Tužiteljstvo BiH, moglo nagovijestiti kako je izgledao put dobrovoljaca prema Ukrajini. Preko Beograda i Moskve prebacivani bi u Rostov na Donu, a potom u Donbas. Prema optužnici, Steviću je pri odlasku u Ukrajinu pomogao “Ravnogorski pokret”, pri čemu se spominje ime Bratislava Živkovića koji je putovao iz Beograda s grupom dobrovoljaca u kojoj je bio i Stević. U Rostovu na Donu su dobrovoljci, prema navodima Tužiteljstva BiH, zatekli aktiviste ruske dobrovoljačke vojske i privatne firme koja je tražila “obezbjeđenje humanitarnih konvoja”. Navodi se i da su vrbovali dobrovoljce za ratovanje u Donjecku i Lugansku.
Tužitelji i sigurnosne agencije rade na više predmeta
Iz Tužiteljstva BiH je za BIRN BiH potvrđeno da, zajedno sa partnerskim policijskim i sigurnosnim agencijama, rade na više predmeta koji se odnose na odlaske državljana Bosne i Hercegovine te sudjelovanje na stranim ratištima.
“Među navedenim predmetima ima predmeta koji se odnose na odlaske na ratišta u Ukrajini. S obzirom da se radi o informacijama operativne prirode, više detalja ili informacija ne možemo davati”, odgovorio je Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva BiH, na pitanje da li tužioci prate moguće nove odlaske u Ukrajinu.
Bez obzira na zakonske zabrane i prijetnje zatvorskim kaznama, barem prema citiranim tvrdnjama onih koji su već na ukrajinskom ratištu, interes za ratovanje i dalje postoji, “barem od ruskih organizacija koje vrbuju strane borce za rat protiv Ukrajine”, upozorava Marija Kučerenko, analitičarka kijevskog Centra za istraživanje civilnog društva.
“Što se tiče entuzijazma samih plaćenika ili potencijalnih plaćenika, on će se neminovno smanjiti zbog priča poput one o Slaviši Mitroviću, kojem Ruska Federacija ne daje državljanstvo, unatoč registraciji na teritoriju takozvane Luganske narodne republike i njenog ‘državljanstva’, što bi mu teoretski dalo pravo na dobivanje ruske putovnice”, prenosi Kučerenko.
Prenosi i detalje o Mitrovićevom slučaju, o kojem je ovih dana, postavljajući pitanje u naslovu “Kakav je Srbin potreban Rusiji: komičar ili dobrovoljac iz Donbasa”, pisala i Komsomoljskaja pravda. Komičar iz naslova je srpski glumac Miloš Biković, koji je dobio rusko državljanstvo, a dobrovoljac je upravo Mitrović. Novinaru Komsomoljskaje pravde Mitrović je prepričao kako ga je u rat protiv Ukrajine dovelo “obećanje” koje je, tokom rata u Bosni i Hercegovini, navodno dao jednom ruskom dobrovoljcu.
“Pitao sam ga: ‘Zašto si došao kod nas?’ I on je mene pitao: ‘A ako i kod nas ovako bude?’ Obećao sam mu da ću doći”, ispričao je Mitrović.
“Ova priča izgleda kao PR potez koji se uklapa u cijelu rusku propagandnu liniju u vezi sa ‘srpskim dobrovoljcima u Donbasu i zajedničkom sudbinom srpskih i ruskih dobrovoljaca’”, smatra Kučerenko.
Kučerenko primjećuje kako, u pravilu, glavni motiv za odlazak u Donbas nije novac. Prema podacima kojima raspolaže, “obični srpski ili bilo koji drugi strani plaćenik nije plaćen puno, za razliku od pojedinaca koji postanu heroji ruskih talk shows i koji budu plaćeni više”. Važnijim motivom smatra “priliku da se stvori potpuno nova biografija, ali i aura ‘heroja i mučenika za ruski svijet’”.
“Rusiji su takvi ljudi potrebni kao heroji za propagandne priče na njihovoj televiziji, jer navodno ‘cijeli svijet’ kojeg predstavljaju ti strani borci ‘podržava Ruse’ i dolazi ‘u borbu protiv fašizma’. Stoga plaćenike vrlo često privlači upravo taj aspekt popularnosti u medijima, pogotovo ako uzmete u obzir da u pravilu u mirnom životu nisu baš uspješni i da medije ne zanimaju”, zaključuje Kučerenko.
Uhodane rute odlaska
I Julija Petrovskaja, ruska novinarka koja se bavi pitanjima utjecaja Rusije na Balkanu, kaže kako je moguće očekivati pojačani interes za odlazak dobrovoljaca na istok Ukrajine u trenutku povišenih tenzija između Rusije i Ukrajine, odnosno nakon izbijanja eventualnog novog sukoba.
Podsjeća kako je, nakon početka oružanog sukoba na istoku Ukrajine koji je počeo nakon aneksije Krima “uz direktno učešće i vodeću ulogu Rusije”, Služba sigurnosti Ukrajine potvrdila da ima podatke o nekoliko stotina boraca s Balkana, “uglavnom građana srpske nacionalnosti (iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore) koji su se borili u Donbasu”.
“Neki od njih tamo su ponašali potpuno slobodno i čak su tražili medijsku slavu, poput Radomira Počuče, koji je kasnije osuđen zbog plaćeničkih aktivnosti, ili Dejana Berića, koji je objavio knjigu, radio na malom TV kanalu i čak se pojavio na konferenciji za novinare u Moskvi koju je držala portparolka Ministarstva inostranih poslova Marija Zaharova, gde formalno postoji vrlo stroga selekcija novinara”, podsjeća Petrovskaja.
Napominje i kako je “poznato da ‘srpski dobrovoljci’ imaju ruske mentore i rusku podršku”, ali i da se “obično regrutuju putem organizacija koje se obično predstavljaju kao humanitarne, verske ili veteranske”.
“Mnogo je takvih netransparentnih organizacija, iako postoje i prilično poznate, poput ‘Kosovskog fronta’ ili ‘Balkanske kozačke vojske’, u kojima je prisutna oštra antizapadna i prokremljovska propaganda, antiukrajinska i nacionalistička konzervativna retorika. Njihovi mehanizmi finansiranja nisu jasni, ali sudeći prema mnogim indikacijama, poreklom su iz Rusije”, ukazuje Petrovskaja.
Moskovsko pozivanje na Srebrenicu
Dok svjetski mediji javljaju o sve češćim prekidima primirja na istoku Ukrajine, tenzije se pojačavaju. Zapad upozorava na mogućnost ruske invazije ili, u blažoj varijanti, testiranja američke predanosti Ukrajini.
Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja, kaže da “Rusija nikome ne prijeti i nikada nikome nije prijetila”, uz napomenu da Rusija “ima pravo prebacivati svoje trupe na svom teritoriju”.
Rat na istoku Ukrajine u kojem je poginulo najmanje 14.000 ljudi počeo je u proljeće 2014. godine, nakon ruske aneksije Krima, podsjeća Glas Amerike. Dok Ukrajina i zapadne zemlje ističu da Rusi naoružavaju, predvode i financiraju separatiste u Donbasu, Moskva odbacuje takve optužbe o miješanju. Primirje je dogovoreno 2015. godine u Minsku, ali manji sukobi i nasilje nikada nisu prestali.
Upravo je neispunjavanje dogovora iz Minska, a naročito obećane amnestije, najveći problem, po mišljenju Bratislava Živkovića. Kaže kako ne vjeruje Ukrajini da na istoku “neće biti streljanja, progona, represalija…”
“Ono što je olakšavajuća okolnost i malo daje sigurnost da, možda, neće doći do novih većih sukoba ili obnove rata je jasan stav Rusije, odnosno Vladimira Putina, da neće dozvoliti novu Srebrenicu. ‘Ukrajinska strana uvek postavlja pitanje – dajte nam priliku da zatvorimo granice vojskom. Zamišljam šta bi se dogodilo posle toga. To bi bila Srebrenica’, rekao je Putin”, podsjeća Živković na izjavu ruskog predsjednika s kraja 2019. godine.
Na Srebrenicu su se ovih dana ponovno pozivali iz ureda ruskog predsjednika, pa je Dmitrij Kozak, zamjenik šefa Putinove administracije, ovih dana izjavio kako će “Rusija biti prisiljena braniti svoje građane koji žive u Donbasu ako se tamošnja situacija počne razvijati prema scenariju masakra u Srebrenici”.
“Danas sve ovisi o razmjeru požara. Ako se, kako kaže naš predsjednik, tamo dogodi Srebrenica, vjerojatno ćemo biti prinuđeni ustati u zaštitu”, rekao je Kozak.
Kako prenosi agencija Interfaks, dodao je da su snage samoproglašenih republika u Donbasu “već dovoljno prekaljene u bitkama i sposobne odbiti napad, pa zasad nema potrebe za zaštitom”.
Nazivajući genocid u Srebrenici “masakrom”, Interfaks navodi kako se tamo dogodilo “najveće masovno ubojstvo u Europi od kraja Drugog svjetskog rata” ocjenjujući ga “jednim od najkrvavijih događaja u raspadu Jugoslavije od 1991. do 1999. godine”. Navodi se i kako su “Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde Ujedinjenih naroda utvrdili da su u srpnju 1995. trupe pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića [u Srebrenici] ubile više od 8.000 bosanskih Muslimana”.
