U polju preko puta stambenog kompleksa zakopan je Sergej Kotako. Njegove komšije kažu da je bio dobar čovjek, penzionisani električar koji je pomagao u brizi o starijima u njegovoj zgradi.
Tokom dva mjeseca teških borbi ovdje prošlog ljeta padale su kasetne bombe, a jednom prilikom Kotako nije na vrijeme stigao do skloništa. Bio je u srednjim 60-im.
Poput većine ljudi koje srećemo u Siversku, malom gradu udaljenom samo nekoliko kilometara od prve linije ruskog rata u Ukrajini, Angelina, stanovnica, ne želi da dijeli svoje prezime. Kaže da nije dobro poznavala Kotaku prije rata. Ali od ruske invazije u februaru 2022., svi u gradu se poznaju.
"Rat nekako...", kaže ona, zastavši. Zatim rukama opisuje formiranje grupe. Ona tapše veliku zamišljenu kuglu tijesta u nevidljivu veknu okruglog hleba.
"Ovdje nas nije ostalo mnogo", objašnjava ona. "Prije je ovdje [bilo] 11 ili 12.000 ljudi. Sada je samo oko 2.000. Kada dođe humanitarna pomoć, svi idemo na isto mjesto da je uzmemo."
Iza ugla prolaze prašnjavi kombiji pomoći koji zastaju da razdijele hranu ili vodu. Većina radnji je zatvorena, a većina ljudi nema novca. Čak i da ima, nema tekuće vode, plina ili struje.
GLEDAJTE: U srcu ruskog rata u Ukrajini
Groblje na frontu
Siversk je ratna zona od 2014. godine, ali većina ljudi koji su ovdje živjeli pobjegla je tek nakon što je Rusija izvršila invaziju prošle godine.
Od tada su bašte, njive i okućnice postale improvizovana groblja. Lokalno groblje, kažu stanovnici, nalazi se tik uz liniju fronta.
"Previše je opasno ići tamo", kaže Galyna, 71. "Udaljeno je samo 4 kilometra, ali ne možete tražiti vojnike da idu tamo na sahranu."
Na krstovima koji označavaju grobove, datumi otkrivaju prirodu rata. Mnogi smrtni slučajevi su se dogodili prošlog ljeta, kada Siversk nije bio samo blizu linije fronta, već i središte bitke.
Drugi su novijeg datuma, poput 97-godišnje žene zakopane pored ulaza u stambenu zgradu. Bila je Galina prijateljica i umrla je prošle sedmice. Našli smo njenu kćerku kako sjedi na krovu zgrade.
Zamolila nas je da ne slikamo tek izvrnutu zemlju iznad njene majke. Smrt je bila nedavno, kaže ona.
„Sahranili smo je uz pomoć naših komšija“, kaže ona, odbijajući da kaže svoje ime. "Svako koristi svoju lopatu."
U slikama: Siversk, Ukraine Battleground Town
In Pictures: Siversk, Ukraine Battleground Town
Ratni prioriteti
U Siversku su tenkovi i artiljerija skriveni iza stambenih zgrada. Takođe nam je rečeno da ne slikamo oružje, da se ne odaju njihove pozicije. Oružana vatra u gradu i van njega ponekad je zaglušujuća.
U drugim dijelovima Ukrajine, ratno vrijeme je podstaklo patriote, a mnogi ljudi podržavaju ideju borbe do potpune pobjede ili potpunog poraza.
Ali ovdje, u ratnoj zoni, među džepovima preostalih ljudi, nije neobično pronaći mještane koji se identificiraju s Rusijom. Većina ljudi koje srećemo neće javno izjaviti podršku nijednoj strani. Ne znaju ko će vladati ovim područjem u narednim mjesecima i godinama.
Galyna, međutim, otvoreno kaže da joj je svejedno ko će pobijediti ako prestanu pucati.
"Ja samo želim mir", kaže ona. "Samo mir."
Oleksandr Babenko je doprinio ovom izvještaju.
