Linkovi

Top priča BiH

U FBiH strožija kontrola poštivanja mjera protiv širenja zaraze

A medical staff attends to a woman as she arrives to test for coronavirus, at a hospital in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, 06 July 2020.

Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva uputio je kantonalnim ministarstvima zdravstva i kriznim štabovima, inspekciji i policiji hitan zahtjev za dosljedno postupanje sukladno Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

U zahtjevu se traži strožija kontrola kako bi se spriječilo nekontrolisano širenje korona virusa.

„U Federaciji BiH primjetan je veći broj osoba, za koje je utvrđeno da su pozitivni na SARS-CoV-2 koji izaziva COVID-19, a koje se slobodno kreću bez izdatog rješenja o određenoj mjeri od strane nadležnih kantonalnih organa vlasti sukladno Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Navedeno predstavlja ozbiljnu prijetnju po javno zdravlje, te pogoršava ionako tešku COVID-19 epidemiološku situaciju u Federaciji BiH”, navodi se u dopisu Kriznog štaba.

Krizni štab, pozivajući se na pojedine zaključke Vlade Federacije BiH od 2. jula, traži aktivniji angažman na otklanjanju posljedica koje su nastale djelovanjem nesreće i uvođenje restriktivnijih mjera, ukoliko se ocijeni da su potrebne.

„Navedenim se traži i pojačan inspekcijski nadzor svih inspekcija u kantonima i općinama, kao i kantonalnih uprava policija, u cilju kontrole provođenja naređenih mjera, te poduzimanja mjera protiv onih počinitelja koji krše naređene mjere u uvjetima pandemije COVID-19”, rekli su iz Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva.

Napominju i da je upućen zahtjev vladama kantona da svim poslovnim subjektima u Federaciji BiH, zdravstvenim ustanovama, privatnim praksama, ustanovama socijalne zaštite za smještaj starih osoba i djece na području kantona, nalože striktno postupanje po preporukama.

See all News Updates of the Day

Ambasador Ukrajine zatražio izuzimanje ikone

Ikona je navodno stara 300 godina i potiče sa područja Luganska, odmetnutog dijela Ukrajine

Amabasador Ukrajine za BiH Vasilj Kirilič na sastanku sa ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković zatražio je da ikonu izuzmu nadležne bh. institucije i da ukrajinski i eksperti iz BiH utvrde sve okolnosti za ikonu.

Ambasador je prenio ministrici Turković da ikona predstavlja kulturno vrijednost od državnog značaja, saopćeno je iz Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik uručio je ikonu šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu 14. decembra prošle godine u Istočnom Sarajevu.

Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković i ukrajinski ambasador za BiH Vasilj Kirilič
Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković i ukrajinski ambasador za BiH Vasilj Kirilič

Dodik je Lavrovu, koji je posjetio BiH, poklonio ikonu Svetog Nikole, za koju su mediji iz Republike Srpske pod kontrolom vlasti naveli da je iz Luganska i da je stara 300 godina.

Ambasador Kirilič se sastao i sa glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić, nakon što je Tužilaštvo BiH 19. januara zaprimilo molbu za sastanak glavne tužiteljice sa ambasadorom Ukrajine za BiH.

Iz Tužilaštva je saopćeno da je ta institucija upoznala ambasadora da je poduzela više aktivnosti i da čeka institucije od kojih je zatražena međunarodna pomoć odgovore na zahtjev.

Zgrada Tužilaštva i Suda BiH
Zgrada Tužilaštva i Suda BiH

Tužilaštvo BiH saopštilo je 20. januara, kako postupajući tužilac u predmetu poznatom kao „Ikona“, intenzivno poduzima aktivnosti na prikupljanju dokaza i saslušanju svjedoka.

Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrdilo je 15. januara, da je Ured glavnog tužitelja Ukrajine pokrenuo postupak u vezi “ilegalnog izvoza” ikone.

U izjavi se navodi kako je neosporna činjenica da ikona potiče sa teritorije Ukrajine.

Nasuprot tome, Milorad Dodik je u intervjuu agenciji Srna 14. januara, rekao kako iz Ukrajine nikada nije dobio odgovor da li traže ikonu, niti su dostavljeni bilo kakvi podaci u vezi sa njom.

Potom je ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković poručila u pisanoj izjavi 17. januara da Dodik bezuspješno pokušava skrenuti pažnju sa nezapamćenog diplomatskog skandala u vezi sa ikonom iz Luganska i po oprobanom receptu optužiti druge.

Ona se oglasila u danu kada je Dodik na konferenciji za medije izjavio da će vratiti ikonu Ukrajini, kada zvanični Kijev dokaže da je ona njeno vlasništvo. On je tom prilikom rekao i da su političari u Sarajevu pitanje ikone podigli na politički nivo.

Lavrov i Dodik, Istočno Sarajevo, 14. decembar 2020.
Lavrov i Dodik, Istočno Sarajevo, 14. decembar 2020.

Nakon što je ikona uručena ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu, ambasada Ukrajine u BiH uputila je notu Ministarstvu vanjskih poslova BiH u kojoj su ih zamolili za "detaljne informacije o porijeklu ovog predmeta ukrajinske kulturne baštine".

Rusija je 23. decembra vratila Ambasadi BiH u Moskvi ikonu, nakon što je izražena sumnja da se radi o ukrajinskom nacionalnom blagu.

Ikonu je iz Moskve nazad do kabineta Milorada Dodika donio ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH kazali su da nije prijavljen ni izvoz ni uvoz ikone, te da se diplomatska pošta ne pregledava osim u izuzetnim situacijama, uz prisustvo diplomatskog kora.

Nepoznato je kako je ambasador unio ikonu u BiH – kao ličnu prtljagu ili diplomatsku poštu.

Američke sankcije i BiH: 115 osoba i pravnih lica

State Department

Sjedinjene Države (SAD) u ovom trenutku imaju javno objavljene sankcije protiv ukupno 110 osoba, te pet pravnih lica iz Bosne i Hercegovine (BiH). Veliki dio sankcija aktivan je godinama unazad, a manji dio je izrečen u skorijem periodu. Među najzvučnijim imenima su sadašnji ili bivši funkcioneri poput Milorada Dodika, Ante Jelavića, Nikole Špirića, Momčila Mandića, Biljane Plavšić i Amira Zukića.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje i republikaciju ukoliko su zadovoljena dva uvjeta:

1. Navođenje izvora

2. URL link na orginalni sadržaj na našem web site-u

Prenošenje bez ispunjavanja ovih uvjeta smatraćemo neovlaštenim korištenjem autorskog materijala.

Sankcije kao srednji put

Sankcije se smatraju za mjere koje šalju snažnu poruku američkih vlasti, predstavljajući srednji put između dvije krajnosti – diplomatskih pregovora i vojnih aktivnosti. SAD mogu pojedincima, firmama ili državama uvoditi ekonomske, trgovinske i druge sankcije, u skladu sa svojim vanjskopolitičkim i sigurnosnim interesima, na primjer, ukoliko postoji prijetnja za nacionalnu sigurnost.

U praksi se to obično odnosi na zabranu putovanja, blokiranje imovine u SAD ili zabranu poslovanja sa američkim firmama i državljanima.

Primjera radi, jedan od razloga zbog kojih je Iran pod sankcijama jeste razvoj nuklearnog programa, dok su neki od bjeloruskih zvaničnika sankcionisani zbog namještanja prošlogodišnjih izbora i nasilnog gušenja prosvjeda.

Nadležnost sankcionisanja pripada Kongresu, koji je u nekoliko navrata prebacivao dio tih ovlašćenja drugim institucijama. Usvajanje Zakona o vanrednim međunarodnim ekonomskim ovlašćenjima 1977. godine omogućilo je izvršnoj vlasti da izriče sankcije ukoliko je ranije proglasila vanredno stanje na određenom području. U medijima se tako svake godine može pročitati da je predsjednik SAD obnovio vanredno stanje za područje Zapadnog Balkana. To u praksi olakšava održavanje starih ili uvođenje novih sankcija.

Većinu sankcija sprovodi Ministarstvo finansija, ali ih mogu izricati i State Department, pa i Ministarstvo trgovine, uz odobrenje predsjednika SAD. U skladu s tim, pravna lica i osobe porijeklom iz BiH nalaze se na različitim listama. State Department je objavio sankcije Amiru Zukiću i Nikoli Špiriću, dok je ostale sankcije izreklo Ministarstvo finansija, preko svog Ureda za kontrolu imovine u inostranstvu (OFAC).

Slučaj iz 2014. godine može biti dobra ilustracija šta se dešava kada neko prekrši sankcije. Francuska banka BNP Paribas poslovala je sa pravnim i fizičkim licima iz Sudana, Irana i Kube, koja su bila pod sankcijama OFAC-a. S obzirom da su se transakcije odvijale kroz američki finansijski sistem, Ministarstvo pravde SAD je u New Yorku pokrenulo krivični postupak. Kako ne bi izgubila dozvolu za poslovanje u SAD ili i sama bila sankcionisana, banka je sporazumno priznala krivicu, uz obavezu plaćanja od gotovo devet milijardi dolara kazne.

OFAC: Ratni zločini i opstrukcije Daytona

U SAD postoje „privatne“ i „javne“ liste sankcionisanih osoba. Javne liste podrazumijevaju javno objavljivanje sankcija, a analiza podataka OFAC-a pokazuje da su sankcije osobama i pravnim licima iz BiH izricane po nekoliko osnova. Ukupno je riječ o 113 sankcija prema 108 pojedinaca, četiri firme i jednoj političkoj stranci.

Velika većina njih se nalazi na listi „Balkan“: od 193 osobe, firme ili organizacije sa područja bivše Jugoslavije, više od pola (105) ih ima mjesto rođenja ili adresu osnivanja u BiH. Kao razlog za izricanje sankcija u velikoj mjeri je izričito naveden rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (67), ali se u vezu sa radom Tribunala, odnosno, ugrožavanjem mira i sigurnosti na Zapadnom Balkanu, može dovesti još osoba na spisku.

Neki od onih koji su sankcionisani po tom osnovu su: Tihomir Blaškić, Momčilo Krajišnik, Milan Lukić i Ratko Mladić. Haški sud je zbog ratnih zločina osudio Blaškića (devet godina zatvora), Krajišnika (20 godina) i Lukića (doživotni zatvor). Mladić je osuđen na doživotni zatvor, ali je u toku žalbeni postupak.

Lista „Balkan“ uključuje i Biljanu Plavšić, hašku osuđenicu (11 godina zatvora) i nekadašnju predsjednicu RS, kao i Momčila Mandića, funkcionera u RS 90-ih godina prošlog stoljeća. Mandić je 2016. izabran u Skupštinu Srbije ispred Srpske radikalne stranke, a kao razlog za stavljanje na listu sankcija je navedeno pomaganje Radovanu Karadžiću.

Na listi je također i Ante Jelavić, bivši visoki funkcioner Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i član Predsjedništva BiH, kojeg je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch smijenio 2001. godine, navodeći kao razlog pokušaj osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH i ugrožavanje ustavnog poretka. Kako bi izbjegao sudske postupke i zatvorsku kaznu u BiH, Jelavić je pobjegao u Hrvatsku, odakle se nikada nije vratio.

Milorad Dodik, Sanctions list, OFAC
Milorad Dodik, Sanctions list, OFAC

Iako lista „Balkan“ sadrži 105 fizičkih i pravnih lica iz BiH, sve u kategoriji „Specijalno označene i blokirane osobe i pravna lica“ (SDN), kada se u pretrazi baze sankcija OFAC-a ukrste „SDN“, „BiH“ i „Balkan“, izlistava se osam imena. Među njima je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, kojem su SAD izrekle sankcije 2017. godine zbog opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma. Dodiku je tada blokirana sva imovina na području SAD, dok su američkim državljanima zabranjeni transakcije i poslovanje sa njim.

John E. Smith, tadašnji vršilac dužnosti direktora OFAC-a, izjavio je u to vrijeme da „opstrukcijom Daytonskog sporazuma Milorad Dodik predstavlja značajnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH“.

Osim Dodika, među tih osam sankcionisanih su od 2003. godine funkcioneri Milovan Cicko Bjelica, Dragon Spasojević i Dragomir Vasić, te od 2004. godine Savo Krunić i Srpska demokratska stranka (sve zbog pomaganja i veza sa optuženima za ratne zločine), kao i firme Bio Corporation i Puma Security.

Veze sa terorizmom i organizovanim kriminalom

U ostalim kategorijama OFAC-ovih javnih sankcija nalazi se još jedno pravno lice iz BiH (hotel Casa Grande u Sarajevu), te sedam osoba koje imaju pasoše BiH, uključujući porodicu Kelmendi (otac Naser, sinovi Liridon, Besnik i Elvis). Njima je OFAC odredio sankcije zbog veza sa organizovanim kriminalom, tačnije, sumnje u trgovinu narkoticima i pranja novca.

Preostale tri osobe koje nisu na listi „Balkan“ sankcionisane su zbog veza sa terorizmom: Bajro Ikanović (koji je u međuvremenu poginuo ratujući za ISIL), Safet Durguti (rođen na Kosovu, ali je imao i pasoš BiH), te Mehrez Amdouni (koji je koristio različita imena i pasoše različitih država, uključujući BiH).

Osim njih troje, pretraga OFAC-ove liste koja se odnosi na terorizam (SDGT) po državama pokazuje da je adrese u BiH imalo osam međunarodnih organizacija koje se dovode u vezu sa terorizmom i koje su širom svijeta imale podružnice sa različitim nazivima. Pretraga riječi „Bosnia“ u cjelokupnoj bazi OFAC-a daje 9.683 rezultata, ali osim već pobrojanih imena i kategorija, u većini slučajeva je riječ o višestrukim ponavljanjima adresa upravo tih organizacija.

U saopštenju Ministarstva finansija iz juna 2004. navodi se da su na SDGT listu uvrštene tri humanitarne organizacije koje su koristile različita imena i imale više adresa u BiH: Al Furqan, Taibah International i Al-Haramain & Masjed Al-Aqsa Charity Foundation. Dodatno se navodi da su već sankcionisane tri takve organizacije: Benevolence International Foundation, Global Relief Foundation i bosanski ogranak Al-Haramain fondacije, koja je koristila i ime Vazir, te njen direktor (Safet Durguti).

Juan Zarate, zvaničnik Ministarstva finansija, tada je saopštio: „Nažalost, vidjeli smo ranjivost humanitarnih organizacija u zemljama poput Bosne, gdje ne postoji samo potreba za dobrotvornim davanjima, već i podložnost da simpatizeri terorizma uđu u takve institucije“.

Na listama OFAC-a se nalazi još nekoliko pojedinaca ili organizacija koji nisu rođeni u BiH, ali razlozi za sankcije (najčešće optužnice i istrage haškog tribunala) imaju veze sa BiH, kao u slučaju Radovana Karadžića.

Postoji mogućnost da ove mjere nakon nekog vremena budu i izbrisane. Milenko Vračar, nekadašnji ministar finansija Republike Srpske (RS), sankcionisan je skupa sa Spasojevićem i Vasićem, koji su još pod sankcijama, ali je sa liste skinut 2015. godine, kao i Privredna banka AD iz Istočnog Sarajeva. Također, liste nisu u potpunosti ažurirane, pa se na njima nalaze i osobe koje su mrtve, poput Momčila Krajišnika ili Slobodana Miloševića.

State Department: Špirić i Zukić

U odnosu na druge mjere i političko-diplomatske aktivnosti, prednost sankcija je što su relativno brz odgovor na određena dešavanja, ali se smatra da su zaista efikasne tek ako se uvode u koordinaciji, na primjer, kada ih osim SAD uvede i Evropska unija. U slučaju BiH, to se uglavnom nije dešavalo.

State Department je izrekao sankcije dvojici političara iz BiH: Nikoli Špiriću u septembru 2018, te Amiru Zukiću u maju 2020. godine. U obje odluke o sankcijama navodi se da je razlog „umiješanost u značajnu korupciju“.

Špirić je dugogodišnji političar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a sankcije ga nisu spriječile u obavljanju funkcija. Trenutno je član Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, a ranije je bio predsjedavajući Vijeća ministara i ministar finansija BiH.

Zukić je bivši funkcioner i generalni sekretar Stranke demokratske akcije (SDA). Sa stranačke funkcije je smijenjen nakon što je Predsjedništvo SDA to tražilo zbog podignute optužnice iz 2017. godine. Prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo, optužnica ga tereti da je bio jedan od organizatora grupe koja je pronalazila osobe spremne da daju novac za posao u Elektropriveredi BiH, nakon čega je koristio uticaj da bi realizirao nezakonita zapošljavanja.

State Department na raspolaganju ima različite vrste sankcija, ali Zukić i Špirić su sankcionisani prema Članu 7031(c) Zakona o odobravanju sredstava za State Department, međunarodne operacije i povezane programe. Sankcionisanje prema ovom članu Zakona podrazumijeva zabranu ulaska u SAD, što se odnosi i na uže porodice zvaničnika.

Upravo je u tome glavna razlika između ovih sankcija State Departmenta i OFAC-a. U oba slučaja zvaničnici iz BiH imaju zabranu ulaska u SAD, ali je kod OFAC-a fokus na trgovini i ekonomiji, pa oni koji se nalaze na listama, između ostalog, ne smiju poslovati sa američkim firmama i državljanima.

Još jedna razlika između sankcija ove dvije američke agencije je u brzini izricanja. State Department može sam uvesti sankcije, pa je samim tim proces kraći, dok ih OFAC uvodi nakon koordinacije sa različitim ministarstvima, poput Ministarstva trgovine, te obavještajnom zajednicom SAD, što uključuje 17 agencija.

Ambasadori država EU u BiH: Riješiti migrantsku krizu

Migrants in Bihać, Bosnia and Herzegovina

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) sastali su se 22. januara s ambasadorima zemalja članica Evropske unije, s kojima su, između ostalog, razgovarali i o migrantskoj krizi u BiH, navodi se u saopštenju Predsjedništva BiH.

U kontekstu migrantske krize i pojačanih migracijskih pritisaka s kojima se suočava BiH, izražena je potreba da se urade dodatni napori kako bi se riješio humanitarni aspekt krize.

Svi nadležni nivoi vlasti u BiH su pozvani na saradnju i koordinaciju u rješavanju teške humanitarne situacije, te dodaju da se uz nastavak podrške i pomoći od strane EU i međunarodnih organizacija radi na osiguranju boljih uslova za prihvat migranata.

Članovi Predsjedništva BiH su na sastanku s ambasadorima zemalja članica Evropske unije ponovili opredjeljenje za punopravno članstvo u Evropskoj uniji i provedbu reformi u procesu evropskih integracija, te u realizaciji 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, navodi se u saopštenju Predsjedništva BiH.

Uz šefa Delegacije Evropske unije u BiH i specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH Johanna Sattlera, sastanku su prisustvovali ambasadori i predstavnici Austrije, Češke, Španjolske, Mađarske, Holandije, Belgije, Bugarske, Francuske, Poljske, Njemačke, Slovenije, Italije, Švedske, Slovačke, Hrvatske i Rumunije, te novi komandant misije EUFOR-a u BiH.

'Nisam tražila': Svjedočanstva žena o seksualnom nasilju

Facebook stranica "Nisam tražila"

Objelodanjivanje više slučajeva iz beogradske škole glume potaklo reakcije u drugim državama Zapadnog Balkana.

Piše: Una Čilić

Imala sam 15 godina kada me profesor dodirivao po unutrašnjosti butina“, „redatelj mi je otvoreno rekao da ću dobiti ulogu, ali samo ako ja isto tako učinim nešto lijepo za njega.“

Ovo su samo neke od rečenica koje možete pročitati na Facebook stranici „Nisam tražila“. Stranica je nastala nedavno, nakon što je glumica iz Srbije Milena Radulović izjavila da ju prije devet godina je silovao vlasnik beogradske škole glume Miroslav Mika Aleksić.

Aleksić je ubrzo uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivična djela silovanje i nedozvoljene polne radnje, a pored Radulović, prijavi su se pridružile i druge djevojke. On se sada tereti za osam silovanja.

Slučaj je izazvao snažne reakcije u javnosti širom Zapadnog Balkana, a takođe je ohrabrio žene da javno podijele svoja iskustva na društvenim mrežama. Tako je nastala i „Nisam tražila“ stranica, koja, kako kažu glasnogovornice za Radio Slobodna Evropa (RSE), treba da “predstavlja siguran prostor za žene da iznesu javno s kojim sve oblicima mizoginije se sreću u sredinama u kojima studiraju i rade.”

U samo nekoliko sati od pokretanja, više od 30 svjedočanstava je objavljeno u kojima žene iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja opisuju traumatična iskustva seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

Od srca zahvaljujem pokretačima ove stranice. Nemam još hrabrosti ispričati svoju priču i ne znam hoću li ikada. Svejedno, lijepo je znati da je nekome stalo. Glumom se više ne bavim,” jedan je od postova.

Kako kažu glasnogovornice stranice, nadale su se da će odaziv biti veliki, jer su se seksualna uznemiravanja i zlostavljanja događala.

Ali nismo očekivale ovoliki broj poruka, žena koje su nam se javljale kako bi s nama podijelile svoje traume. Ne treba zaboraviti ni pojedine muške kolege koji su nam se javili, pružajući veliku podršku. Hvala im na tome. To je samo potvrdilo koliko je jedan ovakav javni prostor bio potreban”, navode uz komentar da jeste činjenica da se o seksualnom uznemiravanju gotovo nikako ne govori.

Izvještaji koje godinama objavljuju međunarodne organizacije od Ujedinjenih nacija do Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, lokalnih nevladinih organizacija, navode da jedna od četiri, u nekim periodima gotovo i pola žena u Bosni i Hercegovini se suočilo sa nekim oblikom nasilja.

Kako pokazuje istraživanje OSCE-a iz 2019. godine, tek malo manje od polovine žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine.

No, kako se u izvještaju navodi, brojke su niže u odnosu na prosjek zabilježen u Evropskoj uniji. Razlog za ovo leži u tome što, kako se navodi u izvještaju, države sa dugotrajnijom tradicijom širenja svijesti o rodnoj ravnopravnosti su otvorenije za razgovor o nasilju.

Poruke iz Hrvatske

Slična platforma postoji od prošlog novembra i u Hrvatskoj pod nazivom Bitna.si, pokrenuta sa ciljem ukazivanja na patrijarhalni okvir društva u kojem žive žene na prostoru Zapadnog Balkana. Kako same osnivačice kažu za RSE nadaju se da će u budućnosti biti poligon za “olakšavanje duše i učenju o tome u kakvom društvu živimo.

Koje jednostavno ne prepoznaje sve stresne i uznemiravajuće situacije koje žene doživljavaju na dnevnoj bazi i to upravo radi patrijarhata i shvaćanja da su ženska tijela ovdje da bi bila dirana, gledana, komentirana.

Kako i same navode, do sada se o ovom obliku nasilja nad ženama govorilo jedino u prostorima koji jesu gotovo na margini, u zatvorenim zajednicama ili samo u krugu iznimno bliskih prijatelja i prijateljica. No, kako kažu, kada se problem podijeli, makar za prvu ruku i sa web stranicom, mali dio tereta - nestane.

Sada smo došle do toga da se o seksualnom uznemiravanju u javnom prostoru govori u mainstream medijima. Dobile smo informacije kako je kampanja pomogla mnogim ženama da prepoznaju kako nisu same, kako nije njihova krivica, da je to nažalost toliko normalizirana pojava da često pomislimo da smo same krive, da smo nešto mogle drugačije.”

Da se nešto može drugačije smatraju i osnivačice „Nisam tražila“ čije je i samo ime stranice proizašlo od sveprisutnog komentara na žene koje prijave nasilje, a kojima se, često i direktno, aludira da su „same tražile“.

Mnogo smo bile potresene nakon Mileninog iskaza, ali i nakon samih komentara. Želimo osvijestiti društvo da nisam tražila kada nosim minicu i štikle, nisam tražila ni kada pijem alkohol, nisam tražila čak ni kada sam glumica, pjevačica, spisateljica, muzičarka, novinarka, producentica.

Najpoznatiji slučaj u Srbiji

A sa čim se suočavaju žene koje prijave seksualno nasilje veoma dobro zna Marija Lukić iz Brusa, mesta na oko 250 kilometara južno od Beograda.

Ona je početkom marta 2018. godine policiji u Kruševcu prijavila Milutina Jeličića poznatog kao Jutka, sada bivšeg predsjednika općine Brus za seksualno uznemiravanje i nedopuštene polne radnje. Kao dokaz kasnije je na sudu priložila oko 15.000 SMS poruka lascivne sadržine koje je dobila od njega tokom dvije godine dok je radila kao njegova sekretarica. Jeličić je u više navrata tražio od Marije Lukić da s njim stupi u seksualni odnos.

Došla sam do stadijuma kada više nisam mogla da izdržim ćutanje. Počela sam da imam noćne more, počela da konzumiram cigarete. Povraćala na poslu ukoliko bih znala da on treba da se pojavi, jer kako nismo ni bili u istim zgradama, nismo se viđali svakodnevno”, priča Marija Lukić koja se, kako nam pojašnjava zbog svega ovoga, „sklonila i od ljudi jer izlaz nije vidjela.”

Nisam znala kako će reagovati moji roditelji koji su imali zdravstvenih problema, kako će deca, kako će suprug. Sve je bilo bolje kada su zaista saznali sa čime sam se sve suočavala”, kazala je ona.

Dva dana nakon prijave dobila je otkaz, njen muž dobio je odluku u kojem se njegov objekat u kojem se nalazi frizerski salon, mora izmjestiti.

Njegovi mitinzi podrške samom sebi, dodvoravanje vlastima, svakodnevne prijetnje i laži koje su se društvenim mrežama širile o meni su postali svakodnevica”, kaže Marija za RSE, koja dodaje da je cijeli proces bio nevjerovatno težak.

Ipak, znala sam da moram da istrajem, zbog sebe, svoje porodice i svih onih žena koje su videle nadu u meni. Uspela sam u tome i zaista sam ponosna na to, baš zato što sam uložila nadljudsku napor da do toga dođe.

Mjesec dana nakon prijave Jutka je smijenjen sa pozicije. Dvije godine kasnije osuđen je na zatvorsku kaznu od tri mjeseca zbog nedozvoljene polne radnje. Jeličić je nedavno podnio zahtjev za odlaganje izvršenja zatvorske kazne.

Osim Marije Lukić, tužbu protiv Jeličića tada je podnijelo još šest žena iz Brusa, ali je javno tužilaštvo te tužbe odbacilo kao neosnovane. Kako kaže, sve žene koje su bile u javnosti su se iselile iz Brusa.

Ja nisam, iz principa, ma kako bilo teško. Takvim povlačenjem sam imala osećaj da njemu dajem za pravo i dalje da utiče na moj život i moje odluke. Na žalost, ne radim i dalje. Po struci sam diplomirna ekonomistkinja, ali u Brusu nemam prilike da obavljam bilo kakav posao. Situacija sa pandemijom mi je onemogućila odlazak van zemlje sa porodicom, pa ćemo sačekati.

#NisiSama

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, u periodu od januara 2020. do sredine decembra iste godine podnesene su prijave za 1.912 slučajeva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici. Od ovog broja, 1.732 osumnjičene osobe bile su muškog spola.

Nakon prijave i javnog svjedočenja o silovanju koje je preživjela Milena Radulović, Viši sud u Beogradu odredio je pritvor do 30 dana nastavniku glume Miroslavu Aleksiću. Prijava i dvije godine pravne borbe Marije Lukić, dovele su do ostavke bivšeg predsjednika Brusa, Milutina Jeličića Jutke, i tri mjeseca zatvora.

No, bezbroj je žena koje su preživjele seksualno uznemiravanje, zlostavljanje i napade i čiji su počinioci još uvijek bez odgovornosti.

Glasnogovornice Facebook stranica sa početka teksta nadaju se da bi barem kroz platforme na društvenim mrežama mogle da daju doprinos da se promijeni društvena atmosfera.

S druge strane, želja nam je i osnažiti žene kada shvate da nisu same i da se mnoge njihove kolegice susreću s istim problemima”, navode iz „Nisam tražila“.

U međuvremenu, podstaknuti njihovom stranicom iz Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu su pozvali sve bivše i sadašnje studente da prijave slučajeve seksualnog uznemiravanja. Također su se obavezali da svako “takvo ponašanje oštro sankcionira.”

Marija Lukić kaže da se samo djelovanjem svih nas, takvo nasilje minimalizirati.

Videvši da je moguće da jedna sasvim obična žena iz malog mesta se izbori za pravdu i praktično izopštavanje iz društva nasilnika, verujem da će i drugi moćnici se zapitati pre nego što urade bilo šta što ugrožava druge i što je protivno zakonu.

Kako su iz Agencije za ravnopravnost spolova naveli, formalni načini zaštite od seksualnog uznemiravanja uključuju podnošenje prijave za pokretanje disciplinskog postupka kao i podnošenje tužbe nadležnom organu.

Hitni pozivi u Srbiji mogu se prijaviti policiji na broj 192, a prijava nasilja u porodici može se uraditi na broj telefona 0800-100-600.

SOS telefon protiv nasilja nad ženama Autonomnog ženskog centra je 011/266-2222 (radnim danima od 10-20 časova), a SOS telefon protiv trgovine ženama organizacije ATSRA je 011/785-0000 (radnim danima od 09 do 17 časova).

U Bosni i Hercegovini postoje SOS telefoni u oba entiteta.

Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

SOS liniju 1264 za područje Republike Srpske uspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender Centar Republike Srpske.

Sakibu Mahmuljinu 10 godina zatvora zbog ratnih zločina 1995.

Sakib Mahmuljin (Foto: BIRN BiH)

Državni sud je nakon gotovo pet godina postupka izrekao prvostepenu presudu kojom je Sakib Mahmuljin, nekadašnji komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), osuđen na deset godina zatvora jer nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića.

Sud je Mahmuljina proglasio krivim jer nije spriječio i kaznio zločine koje su počinili pripadnici Odreda “El-Mudžahidin”, jedinice iz sastava Trećeg korpusa, kojima je bio direktno nadređen. On je osuđen za zločine nad zarobljenicima, civilima i ranjenicima.

Prvostepenom presudom je utvrđeno da su pripadnici Odreda, u okviru akcija “Proljeće ‘95” i “Farz”, počinili ubistva 53 zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), te nečovječno postupali prema njima i nekoliko civila.

Kako se navodi u presudi, u drugoj polovini jula 1995. u logoru Odreda “13. kilometar” jedan zarobljenik ubijen je i odsječena mu je glava, te su drugi tjerani da je ljube. Utvrđeno je da su drugim zarobljenicima u periodu od 23. jula do 23. avgusta pripadnici Odreda nanosili teške tjelesne i duševne patnje koje su za posljedicu imale polomljena rebra, izbijene zube i gubitak vida.

Prvostepeno vijeće je zaključilo da su, u okviru operacije “Farz”, u septembru 1995. pripadnici Odreda oteli zarobljenike i civile od Petog bataljona i odveli ih u logor “13. kilometar”, gdje su 52 zarobljenika ubili vatrenim i hladnim oružjem.

Dodaje se da je više zarobljenika i civila udarano palicama, šipkama, šlaufima, pesnicama, te izlagano elektrošokovima.

Mahmuljin je oslobođen dijela optužbi jer je Vijeće zaključilo da nije bio informisan o zločinima, a odbijena je jedna tačka optužnice, od koje je Tužilaštvo odustalo.

Presudom je utvrđeno da je Mahmuljin, kao komandant Trećeg korpusa, propustio da preduzme mjere kako bi spriječio zločine iako je imao razloga da zna da bi se mogli desiti, kao i da nije kaznio podređene pripadnike Odreda.

Predsjedavajući Vijeća Zoran Božić u obrazloženju je napomenuo da je Mahmuljin, znatno prije nego što je postao komandnat Trećeg korpusa, dobio zadatak od komandanta Armije BiH Rasima Delića da obavi razgovor sa predstavnicima mudžahedina o ulasku u sastav Armije BiH, nakon čega je formiran Odred.

Božić je rekao da je Mahmuljin imao autoritet i da mu je komanda Odreda vjerovala.

On je kazao da je Mahmuljin boravio u zoni dejstava u vrijeme operacije “Proljeće ‘95”. Kako je naveo, sama činjenica da pripadnici Odreda “El Mudžahidin” nisu htjeli predati zarobljene Vojnoj policiji predstavljala je zabrinjavajuću informaciju i zahtijevala da se istraži situacija.

Osim toga, kako je Božić dodao, Mahmuljin je održavao sastanke sa predstavnicima Odreda.

On je podsjetio na izjavu svjedoka koji je ispričao kako je za vrijeme operacije “Farz” obavijestio Mahmuljina o otmici zarobljenika, navodeći da mu je optuženi kazao: “Riješiće se.”

Božić je dodao da je izostala reakcija optuženog nakon što je predsjedavajući Predsjedništva RBiH nakon posjete području rekao da ima informacije o nečovječnom postupanju.

Prilikom odmjeravanja kazne, Vijeće nije utvrdilo otežavajuće okolnosti na strani optuženog, a od olakšavajućih u obzir je uzelo porodičnost, neosuđivanost, korektno držanje na sudu, neosporavanje počinjenih zločina, kao i izražavanje žaljenja zbog žrtava.

Suđenje Mahmuljinu počelo je u martu 2016. godine.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG