Turska, priznata evropska sila, u posljednje vrijeme očito pokazuje vlastitu političku snagu i u regionu, ali i kada su u pitanju dešavanja koja daleko premašuju regionalne dimenzije.
Nekoliko primjera ilustracije radi.
Ankara ne krije da je frustrirana zbog prividnog odbacivanja njenih težnji prema Evropskoj uniji. Zbog turskog glasa prošlog maja protiv dodatnih sankcija Iranu, razočarane su Sjedinjene Američke Države. Najviši turski zvaničnici traže izvinjenje od Izraela, decenijskog saveznika, poslije prošlomjesečnog napada na humanitarnu flotilu, u kojem je poginulo osam Turaka i Amerikanac turskog porijekla. Vlada predsjednika Abdullaha Gula i premijera Redžepa Tajipa Erdogana, sistematski obnavlja svojevremeno poremećene odnose širom Bliskog istoka, - sa zemljama kao što su Iran, Irak i Sirija. Turska se ponaša kao posrednik koji želi da premosti regionalne konflikte, odnosno kako analitičari kažu, „bliskoistočni hladni rat".
Danas, kao šesta po veličini ekonomija u Evropi, sa sve većim političkim uticajem, Turska brzo prerasta u , kako to mnogi nazivaju, „meku svjetsku silu".
Prošlog mjeseca, delegacija visokih turskih diplomata je doputovala u Washington, da bi u suštini podsjetila svoje američke kolege na tu činjenicu.
O tome Ibrahim Kalin, glavni savjetnik turskog premijera kaže:
„Turska sada prvi put nastupa sa psihologijom, sa razumijevanjem, sa uvjerenjima koja odražavaju realnosti posthladnoratovske ere."
A Suat Kiniklioglu, član turske Stranke za pravdu i razvoj ističe:
„Vjerujemo, a neki od vas mogu reći da smo naivni, da ono što su uspjele uraditi Francuska i Njemačka u Zapadnoj Evropi, mi možemo da uraditi na prostoru Bliskog Istoka, Kavkaza, Crnog mora i Balkana, gdje je moguća sloboda kretanja ljudi, ideja i robe."
Ambasador Turske u Sjedinjenim Državama je izjavio da je cilj puta u Washington bila i „ponovna edukacija" američkih zakonodavaca o promjenama turskih vanjsko-političkih stavova.
Kritičari novoojačane Turske kažu da se zemlja okreće od Zapada, posebno Evrope, i gleda prema Istoku, tražeći političko partnerstvo sa susjedima kao što su Iran i Sirija, savezništva koja zapadne sile smatraju uznemirujućim.
Međutim, gospodin Kalin, naglašava da Turska, jednostavno, provodi evropsku politiku „dobrog susjedstva" u sopstvenom regionu. On dodaje da Ankara svoju vanjsku politiku želi učiniti razvorsnijom da bi doprinijela uspostavljanju mira i stabilnosti na Bliskom Istoku. U turskim političkim krugovima, to, kaže gospodin Kalin, nazivamo „nultim problemom u politici prema susjedima".
„U pogledu tih vrijednosti ne vidimo nikakve kontradikcije. Kada naši evropski i američki saveznici na sličan način pokušavaju poboljšati odnose sa svojim teškim suigračima kao što su Rusija i Kina, to se slavi kao veliki doprinos svjetskom miru. Neki ljudi i dalje teško shvataju činjenicu da i druge zemlje u svijetu zaslužuju da ih jednako poštujemo. A to je ono što mi pokušavamo u našoj vanjskoj politici u našem dijelu sveta."
Turska sebi može dozvoliti samopouzdanje.
Njena ekonomija je sada na šesnaestom mjestu u svijetu, sa bruto nacionalnim proizvodom od gotovo 750 milijardi dolara. Turska izdvaja gotovo 500 miliona dolara pomoći za više od 30 zemalja, što doprinosi daljem rastu njenog globalnog uticaja.
