Linkovi

Kuda vodi kriza u Turskoj?


Prosvjedi u Diyarbekiru, Turska, January 09, 2014
Prosvjedi u Diyarbekiru, Turska, January 09, 2014
Turska kriza se nastavlja, dobijajući nove elemente. Trenutno, premijer Erdogan se na razne načine nastoji obraniti od optužbi za korupciju, vodeći istovremeno borbu za vlast koja potresa cjelokupnu političku elitu. Analitičari procjenjuju da je korupcijska kriza, u kojoj su već tri ministra izgubila pozicije, ustvari izazvana usporavanjem rasta u zemlji koja je dugo smatrana budućom ekonomskom silom u regionu.

Turska politička razmimoilaženja pretvorila su se ove sedmice u veliku parlamentarnu svadju. Rivalske grupe parlamentaraca sukobile su se oko nacrta zakona koji turskoj vladi treba da dadne veću ulogu u imenovanju sudija i tužilaca. Opozicija, naime, tvrdi da je to pokušaj da se zataška korupcioni skandal.

Premijer Recep Tayyip Erdogan okarakterizirao je optužbe za korupciju kao pokušaj pravosudnog državnog udara i okrivio za to - strane sile, izmedjuostalog rekavši:

Protiv nas je lansirana široka propaganda. Postoji banda, tajno udruženje koja spletkari unutar zemlje.

Više od 10,000 prosvjednika protiv korupcije prošle je nedjelje izašlo na ulice Ankare.

Gul Berna Ozcan iz Royal Holloway Univerziteta u Londonu, kaže da opužbe zadiru sve do vrhova turskog biznisa i politike, i dodaje:

Korupcija je sve veća što je ekonomija bivala jača i utjecajnija. Najkritičniji dio vladinog korupcijskog indeksa, da tako kažemo, vezan je za javne poslove, opštinske usluge, zemljišno planiranje, urbano planiranje i privatizaciju, posebno bivše državne imovine.

U skandalu su do sada već tri ministra morala dati ostavke. Nekoliko šefova policije i 350 policijskih službenika su otpušteni. Na desetine ih je uhapšeno.

Posmatrači kažu da ta čišćenja posebno ciljaju sljedbenike moćnog konzervativnog pokreta poznatog kao Hizmet, kojeg je osnovao islamski intelektualac Fethullah Gulen, nastanjen, inače, u Americi. Još jednom, Gul Berna Ozcan:

Gulenov pokret, koji je neka vrsta platforme solidarnosti, takodje učestvuje u ovim ekonomskim preusmjeravanjima, kroz privatizaciju, kroz opštinske nekretnine. Ali mora da su bili istiskivani iz raspodjele tih velikih bogatstava.

Prosječna stopa ekonomskog rasta od 5.2 procenta godišnje tokom protekle decenije pomogle su premijeru Erdoganu da tri puta osvoji mandat na vlasti. Ali od 2011., rast je počeo da posrće, kaže Fadi Hakura, turski analitičar pri institutu Chatham House.

Sad kad se kolač smanjuje, svaka od strana čeli veće parče tog smanjenog kolača, i to je ono što stvara enormnu količinu sukoba i neslaganja medju konzervativnim snagama u Turskoj., govori Hakura.

Hakura kaže da se Turska našla zaglavljena onim što ekonomisti zovu zamkom osrednjeg prihoda.

Ono što im treba je rast produktivnosti, kvalitet tzv. ljudskog kapitala, robusne državne institucije, transparentnost i vladavina zakona. A svega toga Turskoj ozbiljno nedostaje.

A najnovije optužbe za korupciju rodile su i nove ekonomske nevolje, kaže Gul Berna Ozcan i dodaje:

Vladavina zakona je u ozbiljnoj opasnosti. Niko, naime, neće željeti da investira u zemlju u kojoj je pravosudje pod kontrolom vlade.

Premijer Erdogan tvrdi da su sve optužbe lažne i da im je cilj da bace sjenu na njegov pokušaj da postane predsjednik zemlje na izborima zakazanim za septembar.
XS
SM
MD
LG