On je već četvrti Slovak koji utočište od pravosuđa svoje zemlje pronalazi u Bosni i Hercegovini a nekoliko puta u posjetu su mu dolazili pripadnici krajnje desničarske stranke, otkriva Detektor.
Oktobar je ove godine i na kapiji trošne jednospratne bijele kuće u predgrađu Trebinja dočekuje nas Gabriel Leckeši. Starac koji teško hoda i diše uvodi nas u prostoriju u kojoj boravi posljednjih godinu dana, otkada je došao u Bosnu i Hercegovinu, bježeći od slovačkog pravosuđa.
Na stolu male sobe je laptop računar na kome on pokazuje svoje fotografije na kojima izgleda mlađe i zdravije. Ali i sadržaje na društvenim mrežama koje su mu stvorile probleme.
Leckeši je u Slovačkoj prvostepeno osuđen za širenje pretežno desničarskih i proruskih sadržaja. On je na društvenim mrežama podržavao ruski napad na Ukrajinu, citirao Vladimira Putina i širio desničarske stavove i ideologije. Prvostepeno je osuđen na sedam godina zatvora, da bi ga Specijalni sud putom oslobodio, ali je slučaj dalje otišao na Vrhovni sud.
Kaže da je slobodan čovjek, ali da se ne smije vratiti u Slovačku, iako ima dobra poznanstva u vladinim krugovima. Od prijatelja je saznao da mu je Nacionalna agencija za kriminalitet Slovačke izuzela kompjutere.
“Ako se vratim u Slovačku da bi me odmah stavili u zatvor“, objašnjava Leckeši.
Na slabom bosanskom jeziku govori sporo i teško. Često pravi pauze da se odmori.
U prošlosti je bio vlasnik zaštitarske agencije, da bi se zatim preselio u Francusku gdje je radio kao ribar, a u međuvremenu je proglasio i bankrot svoje firme. Nastavio je pisati blog na kojem je širio desničarske stavove, te objavljivati informacije iz sigurnosnih službi.
„Nisam radio za Tajnu službu ali imam prijatelje iz Tajne službe. Imam prijatelja i u specijalnoj komandi i u Ministarstvu sigurnosti. Prije sam imao dosta dobro informacije“, prepričava Leckeši svoju vezu u sigurnosnim službama.
Rusiju voli zato što tvrdi da mu je baka Ruskinja.
Na ulazu u njegovu kuću je zelenu naljepnica sa kojoj piše “kotleba”. Objašnjava da je to logo „Narodne stranke – Naša Slovačka“, čije je simpatizer. Kaže da su ga članovi stranke posjetili nekoliko puta. Dok priča, daje nam naljepnice koje su u ladici.
Leckeši je već četvrti Slovak koji je pobjegao od pravosuđa ove zemlje Evropske unije i utočište pronašao u BiH, te drugi koji se smjestio u Trebinju. Detektor je ranije u saradnji sa slovačkim Istraživačkim centrom Jan Kuciak otkrio kako slovački policajci i obavještajci smatraju BiH sigurnim utočištem odakle neće biti izručeni nazad i gdje mogu uživati u dugotrajnim procesima traženja azila. Domaće institucije nikada nisu Detektoru pojasnile stav da ne izruče odmah stanovnike Evropske unije gdje im je garantovano pravo na pravično suđenje.
Ovaj put domaće institucije nisu odgovorile ni da li imaju saznanja da su slovački krajnji desničari koji su ranije osuđivani u Slovačkoj, nekoliko puta dolazili u BiH.
Leckeši objašnjava da je ideologija stranke “Naša Slovačka” suverenitet Slovačke, te izlazak ove zemlje iz EU i NATO pakta.. On sam dijeli njihove ksenofobne stavove kakvi se često mogu vidjeti kod proruskih organizacija u Evropi. Tokom procesa je rekao da želi drugog sudiju, optužujući postupajućeg sudiju da je član pokreta koji zagovara prava LGBTIQ osoba.
„Pet ili šest puta sam pisao da neću tog sudiju jer sam ja protiv LGBT“, kaže Leckeši i dodaje da mu je “dosta i ulazaka migranata, naročito onih iz Afrike i izbjeglica iz Ukrajine”.
On voli da govori ali dosta toga što kaže nije potpuno razumljivo i često se umara. Da bismo dobili više informacija o njegovim vezama i stranci koju podržava putujemo u Slovačku gdje želimo razgovarati sa Marekom Kotlebom iz Naše Slovačke. Za to nam je potrebna pomoć.
Eva Štefankova iz Istraživačkog centra „Jan Kuciak“ nam pomaže u prijevodu pri razgovoru sa Kotlebom, jer osim slovačkog ne govori drugi jezik.
Upoznaje nas da je to stranka koja slijedi ideologiju nacizma i fašizma ali da su bili mnogo otvoreniji u tim nastupima ranije zbog čega su imali problema sa zakonom.
„Marek, brat Mariana Kotlebe ima 41 godinu, ekonomista je i suštinski slijedi put svog starijeg brata. Zato što nakon što je Marian Kotleba optužen i nakon što je izgubio mandat u Parlamentu i kada se nije mogao opet kandidovati, Marek je postao vođa i nosilac liste. Također se kandidovao sa guvernera Banske Bistrice kao i njegov stariji brat Marian Kotleba što je bio 2016. godine. Ali on nije uspio“, objašnjava Eva na putu do centrale Narodne stranke – Naša Slovačka.
Ispred centrale stranke u Banskoj Bistrici gdje je pokret osnovan parkirano je vojno vozilo. Tu nas dočekuju Marek Kotleba i glasnogovornik stranke. Prvi utisak o centrali stranke je da liči na porodičnu kuću. U prostoriji bez grijenja Kotleba se priprema za razgovor, skida jaknu i ostaje u kratkoj majici sa slovačkim obilježjima. S vremena na vrijeme okrene pogled prema kolegici koja mu prevodi pitanja.
„Moja ideja o budućnosti Slovačke je potpuno različita od one trenutne Vlade. Želimo kršćansku Slovačku, nacionalnu Slovačku, Slovačku koja će se usmjeriti na građane i slovačko društvo“, kaže Marek Kotleba.
Narodna stranka – Naša Slovačka je osnovana 2010. godine, a prije toga Marian Kotleba je bio vođa stranke „Slovačka zajednica“. Ta stranka je 2006. godine raspuštena presudom Vrhovnog suda jer je statut te stranke bio sličan stranci iz Drugog svjetskog rata koja je bila saveznik nacističke Njemačke. U međuvremenu, braća Kotleba su imali i proizvodnju odjeće koju su nazvali „KKK“. Ta skraćenica najpoznatija je za američku rasističku organizaciju „Ku-Kluks-Klan“.
Marek Kotleba izbjegava odgovoriti na pitanje o povezanosti sa nacizmom i fašizmom. Kaže da dolaze iz običnih porodica i da su zakonita skupina koju su mediji htjeli označiti kao esktremističku. Leckešija i Trebinje su posjetili pošto su oni narodna stranka i brinu o svojim članovima.
„Posjetili smo ga, on nas je ugostio. Mogli smo spavati, jesti i okupati se. Pokazao nam je historijski grad, sve kao dobar prijatelj“, kaže Kotleba.
Kotlebovci su na određen način izgubili dodir sa neonacističkom ideologijoim i sada se umrežavaju sa drugim sličnim organizacijama u Evropi, kaže Richard Straka, istraživač posvećen analiziranju i istraživanju desničarskih skupina.
„Prvobitno su nastali kao paravojna organizacija krajnje desnice za narod. Ali nakon samo nekoliko godine, prestali su da se bave tim paravojnim stvarima i prešli su samo na politiku“, objašnjava Straka.
U Ružomberoku na sjeveru Slovačke Ján Benčík, nekadašnji slovački parlamentarac i dugogodišnji novinar te aktivista, godinama prati aktivnosti ektremnih skupina u Slovačkoj. Za vrijeme parlamentarnog mandata, Kotlebovci su ga često napadali i pisali o njemu. Ranije je pratio njihovu vezu sa Leckešijem i dobro poznaje pozadinu njihovog odnosa. Za Leckešija kaže da je širio legende o sebi, naprimjer da mu je djed bio donski kozak a baka Ruskinja.
„O činjenici da ga policija traži saznao sam na internetu. Bilo je to ubrzo nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Leckeši je objavio status u kojem je to odobrio i tražio da ruske trupe ne stanu, da idu dalje, čak i do Slovačke. Pogledao sam njegov profil i tamo se on žalio da ga policija maltretira“, kaže Benčík.
Bivši državni tužilac Matuš Harkabus dobro poznaje ideologiju kotlebovaca i kaže da njihovo pojednostavljeno pojašnjenje treba znati tumačiti.
Objašnjava da je stranka rasformirana zbog veza sa nacizmom i fašizmom ali da je Vrhovni sud ukinuo takvu odluku.
Dodaje da je Marian Kotleba ranije bio procesuiran zbog promocije nacističkog simbola 1488, što je u Slovačkoj krivično kažnjivo. Ovaj simbol označava kombinaciju numeričkih kodova krajnjih desničara, gdje se “14” odnosi na slogan od 14 riječi “moramo osigurati postojanje našeg naroda i budućnost bijele djece”. Kod koda 88, oba broja označavaju osmo slovo abecede i označavaju slogan Heil Hitler.
Bosna i Hercegovina je zanimljiva Slovacima poput Leckešija jer nije članica Evropske unije, kaže Harkabus. On to vidi kao osnovni motiv zašto su se odlučili baš za odlazak u BiH.
„To bi mogla biti i Švicarska koja je recimo otprilike na istoj udaljenosti od Slovačke i također nije članica EU. Mora da postoji još nešto, ali ne znam šta“, kaže Harkabus. Dok snimamo u Slovačkoj, njegovi prijatelji iz stranke javljaju nam da je Leckesi preminuo u Trebinju. Za ovu informaciju u BiH se mogu dobiti samo neformalne informacije. Detektor nije mogao od institucija BiH zvanično potvrditi informaciju o Leckešijevoj smrti.
U BiH, Gabriel Leckeši je očekivao da će dobiti azil ali se isto tako nadao da će njegova krajnja destinacija biti Rusija, za koju je smatrao da je najbolja za život. Niti jedno nije dočekao, a bosanskohercegovačke sigurnosne i vladine službe Detektoru nikada zvanično nisu dale informaciju o njegovom boravku, kao ni za prethodna tri slovačka državljanina koja su pobjegla od pravosuđa a koji i dalje žive u BiH.
Prava istina o Leckesijevom životu i namjerama je možda otišla s njim. Vjerovatno posljednju ispovijest dao je Detektoru samo nekoliko dana prije smrti.
