Linkovi

The Yale Glee Club - užitak zbornog pjevanja na jednom od najboljih američkih sveučilišta


The Yale Glee Club ove godine proslavlja 150. godišnjicu
The Yale Glee Club ove godine proslavlja 150. godišnjicu

Dirigent Jeffrey Douma smatra da je društveni element ključan: "Kad su osobne veze jake, mi ne pokušavamo samo udovoljiti glazbi i skladatelju, i ne pjevamo samo za publiku, već jedni za druge. I svaki puta to želimo izvesti kako treba."

Tradiciju zbornog pjevanja američka su sveučilišta naslijedila od Engleske, gdje su akademski zborovi aktivni već stoljećima. Danas na desecima američkih sveučilišta postoje takozvani ‘glee’ klubovi. The Yale Glee Club, treći najstariji ‘a cappella’ sveučilišni zbor u Americi, ove godine proslavlja 150. obljetnicu. Stoga će se brojni bivši pjevači ovog akademskog zbora uskoro uputiti u New Havenu, u državu Connecticut - gdje se nalazi Svučilište Yale - na zajednički nastup i proslavu.

Pjevanje ju oduvijek bilo važan dio studentskog života na Yaleu, bez obzira na to što studirate. Vincent Price, nekadašnji student umjetnosti, a kasnije glumac, i William Sloane Coffin, student glazbe koji je kasnije postao svećenik, pjevali su u zboru ovog sveučilišta, takozvanom Glee Clubu. A tu je bio i Cole Porter, jedan od najpopularnijih američkih skladatelja.

Još jedan bivši pjevač u Glee Clubu je Richard Brookhiser, danas urednik konzervativnog časopisa National Review. Već je na koledžu bio aktivan u politici. Kaže da je u Glee Clubu upoznao ljude vrlo različitih interesa i karaktera: "Te ljude nije zanimala politika niti su se sa mnom uvijek slagali u politici. No, kad smo zajedno pjevali, to nije bilo važno jer tada bi se svi usredotočili na glazbu…i usput se dobro zabavili."

Repertoar Glee Cluba Sveučilišta Yale vrlo je raznolik – od folk napjeva, preko duhovnih pjesama, do klasične glazbe. Otkad je osnovan, u veljači 1861. godine, The Yale Glee Club imao je samo sedam dirigenata. Najpoznatiji je Marshall Bartholomew, aranžer mnogih folk i duhovnih pjesama. Glee Club se u njegovo vrijeme sastojao samo od muških pjevača. Barty je vodio zbor preko tri desetljeća, a njegov nasljednik, Fenno Heath, proveo je gotovo četiri desetljeća dirigirajući i skladajući za njih.

Godine 1969. Sveučilište Yale postalo je otvoreno i za žene, pa je isto učinio i Glee Club. Stowe Phelps nije jedini od bivših pjevača zbora koji ima oprečna mišljenja o nestajanju isključivo muškog Glee Cluba: "U muškom zboru postojala je posebna strast, energija i žestina, i tada je naše pjevanje zvučalo puno uzbudljivije."

Međutim, Glee Club ne samo da je preživio, već je doživio i veliki uspjeh kao mješoviti zbor: Prochie Mukherji došla je studirati na Yale 1972. godine iz Indije: "Daleko od kuće, Yale Glee Club mi je stvarno otvorio vrata za upoznavanje ljudi i stvaranje prijateljstava. Bilo je to divno iskustvo, pronalazak zajedničkog jezika u glazbi."

Svi se slažu da su prijateljstva sklopljena u Glee Clubu doživotna. A odlasci na turneje ta prijateljstva dodatno osnažuju. Svake zime zbor gostuje širom Amerike, a svakog drugog ljeta gostuju u inozemstvu. Dirigent Jeffrey Douma smatra da je društveni element ključan: "Kad su osobne veze jake, mi ne pokušavamo samo udovoljiti glazbi i skladatelju, i ne pjevamo samo za publiku, već jedni za druge. I svaki puta to želimo izvesti kako treba."

Studentica političkih znanosti Mari Oye jedna je od iskusnijih pjevačica u ovogodišnjoj postavi zbora: "Kontinuitet Glee Cluba, posljednjih 150 godina – to je nešto o čemu baš i nisam puno razmišljala do moje zadnje godine studija. Nadam se da ćemo još svi biti u dobroj formi da se nađemo i za 200. godišnjicu, da dođemo u dvoranu gdje održavamo probe i dobro se provedemo."

Koncert za 150. godišnjicu okupit će na pozornici mnoge koji su u Glee Clubu pjevali tijekom posljednjih 75 godina – od Stowea Phelpsa, koji je diplomirao 1939. godine, pa sve do današnjih brucoša, koji će diplomirati 2014.

XS
SM
MD
LG