Ako pratite ekonomske vijesti, vjerojatno ste uočili da su kovine rijetkih zemalja postale iznimno tražena roba na međunarodnim tržištima. Kina – koja posjeduje neproporcionalno velik udio u svjetskoj opskrbi tim vrijednim elementima – u zadnjih je godinu dana počela ograničavati njihov izvoz, što se negativno očituje na proizvodnju napredne elektroničke opreme.
Mobiteli, tablet kompjuteri, video igre, 3-D televizijski prijemnici ... praktički sva napredna elektronička oprema – uključujući i prilične količine kritično važnog vojnog hardvera! – sadrže dijelove napravljene od skupine egzotičnih elemenata nazvanih 'rijetke zemlje.' Ako se sjećate periodne tablice elemenata iz nastave kemije, onda je to skupina od 17 elemenata, nazvanih lantanidi – najčešće iscrtanih izdvojeno iz tablice -, metala koji se razlikuju od drugih metala. Upravo zato su oni toliko tražena roba. No, koliko su 'rijetki' i zašto se zovu 'zemlje', pitamo Jeffreya Posta, geologa pri Nacionalnom muzeju prirodoslovlja, Institucije Smithsonian, u Washingtonu:
"Termin 'rijetko' krivo je odabran. U nekim slučajevima, bolja bi riječ bila 'skriven,' jer su te kovine rijetkih zemalja većinom prilično uobičajene u Zemljinoj kori".
Post kaže da su mnogi od rijetkih zemalja jednako uobičajeni kao, recimo, kositar, nikal, bakar ili cink, ali su tako raspršeni da ih se ustvari pronalazi tek u malim količinama. Samo na nekoliko mjesta u svijetu, njihova je koncentracija dovoljno velika da ih se može rudarski eksploatirati. Stoga 'rijetko' ustvari znači da ih nema dovoljno na jednom mjestu. No, rijetke su zemlje postale vrlo tražene sirovine i cijene im na svjetskom tržištu brzo rastu. Recimo, kilogram itrija je u prosincu koštao 82 dolara, a sad košta oko 200 dolara; disprozij je bio 700 dolara za kilogram, a sad je tisuću. Jeff Post ističe da u našem elektroničkom dobu mnogi svakodnevni uređaji ovise o kovinama rijetkih zemalja: "Prikazi u boji na LCD ekranima, na kompjuterskim ekranima ... u mnogim slučajevima, fosforni prikazi temelje se na rijetkim zemljama. Mnoge elektroničke komponente, majušni dijelovi celularnih telefona, dijelovi koji omogućuju minijaturizaciju kompjutera, zatim baterije, te magneti koji se koriste u tim napravama, sve to koristi kovine rijetkih zemalja".
Na nekim rijetkim mjestima u svijetu prirodni geološki procesi stvorili su naslage materijala koji sadrže veće količine rijetkih zemalja u kristaliziranom obliku. U Kini, u regiji unutrašnje Mongolije, jedan bivši rudnik željezne rudače postao je najveći u svijetu rudnik rijetkih zemalja, s više od 90 posto globalne proizvodnje. Jeff Post kaže da je odvajanje rijetkih zemalja od drugih rudača vrlo kompliciran proces: "Trebate imati vrlo specijalizirani kemijski postupak za odvajanje kovina rijetkih zemalja, i to ne samo od drugih rudača, nego i međusobno. Gotovo svaka ruda rijetkih zemalja sadrži ne samo jedan element, nego, tipično, izvjesne količine svih njih".
Kovine rijetkih zemalja kemijski su vrlo bliske, tako da je njihovo međusobno razdvajanje vrlo komplicirano. I dok geolozi diljem svijeta tragaju za novim nalazištima tih vrijednih kovina, zanimanje za njihovo recikliranje iz elektroničkog otpada također je u porastu. I, na kraju, zašto se zovu 'zemlje'? Zato što su prvo bili izolirani u Engleskoj kao oksidirani minerali, a u to vrijeme - druga polovica XVIII. stoljeća -, engleska riječ za 'mineral' bila je 'earth', zemlja.