U zemljama u kojima se 1. maj slavi kao Međunarodni dan rada, godišnja proslava radničkih prava je dovela do prizora kakav se rijetko viđao za vrijeme pandemije - okupljene grupe građana su bile velike i tijesno zbijene a učesnici su marširali podignutih pesnica, rame u rame, iza svojih zastava i transparenata.
U Turskoj i na Filipinima, policija je spriječila prvomajske proteste sprovodeći mjere zaštite od širenja virusa, a uhapšene su stotine ljudi. U Francuskoj, neki demonstranti sukobili su se sa specijalnom policijom.
Za lidere sindikata, dan je bio test koliko su sposobni da mobilišu radnike u vrijeme teških ekonomskih poremećaja.
U Francuskoj, hiljade ljudi su izašle na ulice sa zastavama sindikata i ponekad ulazili u okršaje sa policijom. Maske koje su mnogi nosili su bile podsjetnik koliko se život promijenio od posljednje tradicionalne proslave 1. maja - 2019, prije nego što je širenje koronavirusa uništilo živote i izvore prihoda i dovelo do erozije građanskih sloboda, uljučujući, često - i pravo na demonstracije.
Specijalna policija sukobila se sa nekim demonstrantima u Parizu i južnom gradu Lionu. U Parizu je uhapšeno 34 ljudi. Vlasti su takođe prijavile da je petoro ljudi uhapšeno a 27 policajaca povrijeđeno u Lionu. Međutim, većina od desetina marševa širom Francuske odigrala se bez incidenata.
Neke demonstracije, ograničene zbog restrikcija uvedenih zbog pandemije, bile su demonstranti, ograničeni zbog restrikcija protiv virusa, bile su mnogo manje posjećene nego ranijih godina, prije pandemije.
U Rusiji, Komunistička partija okupila je samo nekoliko stotina ljudi na polaganju vijenaca u Moskvi. Drugu godinu za redom u Italiji, 1. maj je prošao bez uobičajenih velikih marševa i rok koncerata.
Međutim, u Francuskoj, Njemačkoj i drugim mjestima gdje su skupovi održani, radnici su izražavali zabrinutost zbog svojih poslova i zaštite. U Bosni i Hercegovini, rudar Turni Kadrić izjavio je da on i njegove kolege "jedva preživljavaju".
U Indoneziji, najvećoj ekonomiji jugoistočne Azije, hiljade ljudi su izrazile gnjev zbog novog zakona o zapošljavaju za koji se kritičari boje da će smanjiti plaćanje otpremnine, smanjiti restrikcije za strane radnike i povećati izvoz radnih mjesta. Demonstranti u Džakarti su položili lažne grobove na ulicu kao simbol svog beznađa, a marševi su održani u oko 200 gradova.
U Njemačkoj, gdje su i ranijih godina prvomajske demonstracije često postajale nasilne, vlasti su rasporedile hiljade policajaca i upozorile da će protesti biti zaustavljeni ako se ne poštuju antipandemijske mjere. Demonstranti u Berlinu tražili su smanjenje stanarina i veće zarade. Takođe su marširali desničari koji smatraju da koronavirus nije stvarna opasnost i protivnici restrikcija uvedenih zbog pandemije.
U Brazilu, hiljade demonstranata koji podržavaju stavove predsjednika Žaira Bolsonara koji je protivnik antipandemijskih mjera, okupili su se na plaži Kopakabana u Rio de Žaneiru. Međutim, u Braziliji i drugim gradovima su održani protesti i zbog Bolsonarovog upravljanja zemljom u vrijeme pandemije. U Brazilu je potvrđeno više od 400.000 smrtnih slučajeva od COVID19, zbog čega je na drugom mjestu poslije Sjedinjenih Država.
