Glumica Susan Sarandon nikad nije ustuknula pred izazovima. Glumila je vješticu i časnu sestru, umiruću majku i pijanu baku, bjegunicu, pa i samu sebe u crtanoj seriji The Simpsons. No, još jednu ulogu preuzela je već davno i još ju drži - onu aktivistkinje. Ova 64-verogodišnjakinja kaže da je u korijenima i glume i aktivizma ista stvar - mašta, odnosno sposobnost da se zamisli samog sebe u nečijoj tuđoj koži. Svoju slavu, ona želi iskoristiti da pomogne onima u čijoj se koži može zamisliti.
Susan Sarandon kao aktivistkinja pojavila se na sceni prije glumice. Nekad, kao Susan Tomalin, studirala je glumu na Katoličkom Sveučilištu u Washingtonu, na početku jednog vtlo turbulentnog doba: "Znate, dostigla sam punoljetnost točno u doba kad, ako ste imali imalo mozga, sudjeovali ste u zaustavljanju rata, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. Bilo je to ne samo vrijeme seksa, droga i rokenrola, nego i prosvjedovanja na ulicama, i to onog koje je urodilo plodovima. Nitko drugi u mojoj obitelji nije bio takav. Samo ja".
Sarandon je najstarija od devetero djece koja su rasla spavajući u krevetima na kat, u krcatoj, ali i sretnoj obitelji, u gradiću Edison, u New Jerseyu. Njezin je otac bio, prvo, pjevač s jednim revijalnim orkestrom, a, potom je postao direktor u jednoj firmi za reklamiranje. Često je pjevušio, ali je Susan zabranio pjevanje tvrdeći da ima grozan glas. No, 1975., u jednoj od njezinih prvih uloga, Sarandon je glumila i pjevala u ulozi Janet, dobre djevojke koja skrene ukrivo, u filmu The Rocky Horror Picture Show.
Glumački ugled joj je rastao, posebice u neovisnim, takozvanim umjetničkim filmovima. S filmom Atlantic City, Louisa Mallea, 1980., dobila je nominaciju za Oskara. Istodobno, brak s fakultetskom ljubavi Chrisom Sarandonom došao je kraju, ali je njegovo prezime zadržala do danas. Sredinom osamdesetih, živjela je u Rimu s jednim talijanskim redateljem, s kojim je imala kćerku. No, jedan ju je scenarij tako privukao da je o vlastitom trošku otputovala natrag u Ameriku kako bi se izborila za tu ulogu. Bio je to film Bull Durham, 1988.
Profesor Paul Zinder s Američkog sveučilišta u Rimu kaže da ju je taj film katapultirao u prvu ligu glumica: "Ono što je bilo jedinstveno oko njezine uloge je, prvo, nekonvencionalni izgled za holivudsku boginju seksa - što je bila u tom filmu. No, njezino samopouzdanje i samosvjest bili su jasni svakome tko je gledao film. Uz to, njezin je dar komičarke bio jasno vidljiv i vrlo komplementaran toj seksualnoj samouvjerenosti".
Holivudskim redateljima to nije promaklo i našla se na A-listi glumica, gdje je i danas. Sarandon je shvatila da svoju slavu može koristiti i u druge svrhe: "Kad sam postala celebrity, slavna ličnost, činilo mi se vro logičnim da to iskoristim za privlačenje pažnje medija na nešto što ih inače nije zanimalo: rani dani AIDS-a, na primjer, ili trgovanje seksom".
Sarandon je vrlo strastvena u borbi za ljudska prava, društvenu pravdu i programe namijenjene okončanju gladi i siromaštva. Svoj je aktivizam i glumu vijela spojene u filmu iz 1995., Dead Man Walking, gdje je portretirala časnu sestru koja pruža savjet i utjehu jednom osuđeniku na smrt. Za tu je ulogu bila nagrađena Oskarom. Ove jeseni, prihvatila se novog izazova: kao ambasador dobre volje zastupat će Svjetsku organizaciju za hranu i poljoprivredu i pomoći u njenoj misiji - pomoći u prehrani jedne milijarde gladnih ljudi u svijetu. U njoj i danas, kako kaže, živi ona buntovnica iz šezdesetih godina prošlog stoljeća koja uvijek traži smisao u životu i radu.