Linkovi

Stručnjaci smatraju kako novi virus nije "pobjegao iz laboratorije"


U jeku epidemije novog virusa, 2019-nCoV, mnogi mediji i privatni profili na društvenim mrežama su potpirili paniku stanovništva insinuirajući kako se radi o virusu koji je pobjegao iz neke laboratorije. Ovakve stvari su nepotrebne, još uvijek nisu dokazane i jedini efekat, namjeran ili nenamjeran, koji se time postiže, jeste ksenofobija i nepovjerenje u nauku i naučnike.

Ovakvi natpisi i statusi, u kojima se „bez dilema“, bez odstupnica i vrlo samouvjereno govore ovakve stvari, otežavaju rad zdravstvenim autoritetima jer se stvara stampedo panike kod ljudi. Pri tome, zapravo dosta ljudi ni ne razumije šta su to virusi i još teže može razumijeti oblast biosigurnosti. O toj naučnoj nepismenosti mnogo govori i status Svjetske zdravstvene organizacije, koja je bila primorana objasniti kako se infekcija ne može dobiti ako primite pošiljku iz Kine ili njihovom statusu kako se nova infekcija ne može liječiti i spriječiti upotrebom bijelog luka.

Šta su virusi?

Ovo su infektivne čestice koje koriste druga živa bića – biljke, životinje, čovjeka, pa čak i bakterije, kako bi se razmnožavale. Virusi sami nisu sposobni ni za metabolizam, ni za razmnožavanje, a samostalan metabolizam i sposobnost reproduciranja su osnovne karakteristike živih bića.

Drugim riječima, virusi nisu živa bića, i nipošto ih ne svrstavamo u mikroorganizme. Bilo koja bakterija je mnogo kompleksnija od najkompleksnijeg virusa. Virusi se zapravo sastoje iz samo 2 stvari – svog genetičkog materijala koji otima genom ćelija organizma kojeg inficiraju i proteinskog omotača sastavljanog iz malog broja proteina.

Virusi trebaju živa bića kako bi opstali i van živih bića oni to ne mogu. Jedina evolutivna solucija virusa je da što brže preskoče s jednog domaćina na drugi, najčešće u nekoj tjelesnoj tekućini domaćina, jer na zraku ne mogu dugo opstati sami.

Još nešto – virusi su uglavnom specijalizirani da „kidnapuju“ genom i sistem transkripcije proteina jedne vrste. Uglavnom, virusi koji inficiraju pse, mačke, divlje životinje nisu sposobni zaraziti nas. Ipak, s vremena na vrijeme se događa i to i ako neki životinjski virus preskoči na našu vrstu, naš imunološki sistem je nespreman za novog neprijatelja.

Ovo znači da bilo koja pošiljka iz Kine, dok dođe do nas, ne može sadržavati infektivan virus. Ljudi se sjećaju velike afere sa sporama antraksa koje su slane poštom i u paketima. 2001. godine, sedmicu dana nakon 9/11 tragedije, dvojici američkih senatora iz Demokratske stranke (Tom Daschle i Pazrick Leahy), stigla su pisma sa sumnjivim prahom za koji se pokazalo da su spore antraksa. 5 ljudi je preminulo usljed infekcije, a još 17 inficirano. Međutim, antraks je bakterija, Bacillus anthracis i, u obliku spora, oblika bakterije u kojem one mogu dugo preživjeti i teške uslove, može poslužiti kao biološko oružje. Virus ovo ne može i brzo se dezintegriše ako ne dođe u živu stanicu.

Bijeg iz laba: teorija zavjere

Jednom kada su ljudi shvatili kako se upravo u Wuhanu nalazi jedan od najznačajnijih kineskih viroloških laboratorija – Wuhan nacionalna laboratorija za biosigurnost – i to na nekih 30-tak kilometara od centra grada, nije bilo potrebno dugo da se raširi teorija kako je novi virus „pobjegao“ iz laboratorije.

Ljudi nemaju povjerenja u kvalitet nauke koja se dešava u Kini, kako zbog iskustva sa jeftinim kineskim proizvodima robe široke potrošnje, tako i zbog skandala iz 2018. kada je kineski naučnik u tajnosti i od kineskih autoriteta proveo izmjenu DNK kod bliznakinja koje su začete in vitro.

Međutim, Kina se razvija upravo zbog vrlo ozbiljnog pristupa nauci i iz ove zemlje dolaze vrlo kvalitetni radovi. Kineska nauka i institucije u kojima se događa, pa tako i laboratorije za biosigurnost koje rade sa virusima, imaju visoke kriterijume.

Prema izvještaju CDC, Nacionalna laboratorija za biosigurnost Wuhan smještena je u sklopu Kineske akademije nauke i posebno je osmišljena kako bi pomogla kineskim naučnicima da se pripreme i odgovore na buduće izbijanje epidemija zaraznih bolesti. Radi se o laboratoriji 4. nivoa koja zapošljava iskusno, kvalifikovano osoblje, a istraživanja na njoj uključuju viruse ebole, nipah virus i druge opasne viruse. Suštinski, biosigurnosne laboratorije 4. nivoa su visokoopremljene i imaju jako stroge protokole i trening-programe. CDC ne dovodi u pitanje funkcionalnost ove laboratorije niti njenih uposlenika.

Virusi i materijal sa kojima se radi u ovakvim laboratorijama se označavaju kao materijal A-klase. Virus 2019-nCoV se svrstava u manje rizične materijale, kao i srodni SARS. Zapravo, u ovoj laboratoriji se ne bave virusima poput novog koronavirusa, nego nekim daleko smrtonosnijim patogenima.

Međutim, postoji još načina da se pokaže kako ovaj virus nije potekao iz Wuhan laboratorije za biosigurnost. Na pres-konferenciji u organizaciji Federalnog ministarstva zdravstva, Teufik Goletić, doktor veterinarskih nauka, inače vrstan poznavalac koronavirusa i dr. Sanjin Musa, epidemiolog, naglašavali su kako je riječ o zoonozi, odnosno o virusnoj bolesti koja je pod određenim uslovima, prešla sa neke životinje, najvjerovatnije šišmiša. U manje od mjesec dana izašlo je preko 50 naučnih radova koji se bave 2019-nCoV i mnogi od njih pokušavaju riješiti pitanje „genealogije“ ovog virusa, njegovog porijekla.

Bosansko-hercegovački genetičar, dr. Damir Marjanović, u statusu na svojoj FB stranici se osvrnuo na teorije kako je ovaj virus dizajniran u laboratoriji i da je greškom ili namjerno dospio van nje. U ovom osvrtu, dr. Marjanović je prokomentarisao rad iz časopisa The Lancet i genomsku karakterizaciju 2019-nCoV.

„No, s obzirom na pojedine medijske naslove koji su implicirali teorije zavjere i "bježanje vještački kreiranih" virusa iz pojedinih laboratorija, bitno je napomenuti da prvi znanstveni radovi na ovu temu ne podupiru tu tezu.“, piše u svom statusu dr. Marjanović i nastavlja: „Naime, jasno se ukazuje na visok stupanj genetičke sličnosti s ranije detektiranim koronavirusima u populaciji šišmiša, i preliminarne analize genoma virusa iz 9 pacijenata ukazuju na veliku sličnost, koja pak upućuje na izvor zaraze iz jednoga izvora s lokalne pijace, daleko od strogo kontroliranih laboratorijskih uvjeta“.

Ovo je nešto oko čega se danas velika većina stručnjaka slaže vezano za novi virus. Naravno, ukoliko nezavisne istrage pokažu dokaze za druge mogućnosti, naučnici će, kao što to rade i trebaju raditi, prihvatiti nove dokaze.

Postoje i slučajevi infekcije koji nisu povezani sa tržnicom u Wuhanu, ali teoretski, evolucija i prelazak s jedne vrste na drugu se može odigrati više puta u toku vremena i na više lokacija. U spomenutom radu iz Lanceta pokazan je visok stepen sličnosti, od oko 88%, virusa 2019-nCoV sa 2 tipa koronavirusa kod šišmiša iz područja Istočne Kine.

„Također se sugerira da virus nije direktno "prešao" sa šišmiša na čovjeka, već je vjerovatno ta barijera preskočena preko "posrednika" tj. neke druge životinjske vrste. Ovo su polazne "genetičke" informacije i, da bi se spoznala dinamika evolucije virusa i predvidjeli potencijalni pravci mutacija, neophodno je analizirati genome virusa iz drugih humanih populacija.“, dodao je Marjanović u svom objašnjenju koje, uz njegovu dozvolu, prenosimo na Glas Amerike.

Marjanović je također istakao kako sve ovo ne umanjuje potencijalnu opasnost virusa, ali je još jednom naglasio kako je prema radovima objavljenim u zaista ozbiljnim i prestižnim časopisima, porijeklo virusa biološko, a ne „inženjersko“.

Rad objavljen u prestižnom naučnom časopisu Nature Medicine 2015. godine je predvidio mogućnost da jedan koronavirus karakterističan za šišmiše, nazvan SHC014-CoV, pređe na ljude. To je još jedna od teza u korist prirodnog porijekla novog virusa i njegove evolucije kao zoonoze.

Posljedice teorija zavjere

Međutim nostradamiziran strah od žute rase i naročito od Kineza, nakon ovog događaja sa epidemijom, stvara jednu užasnu ksenofobičnu atmosferu i osjećaj prema ljudima i običajima Dalekog Istoka i tu je još jedna, sociološka opasnost od ovakvih reakcija.

Mnogi su ovom prilikom postavili i pitanje da li bi se moglo desiti da u ovakvim laboratorijama Kina pravi biološko oružje?

Svako ko radi sa virusima i bilo kojim drugim patogenom zna da „ko drugome jamu kopa, sam u nju upada“. Jako je teško kontrolisati takve događaje, a 2019-nCoV je daleko od idealnog kandidata za biološko oružje. Naime, procjenjuje se da trenutna stopa smrtnosti od ovog virusa iznosi 2-3%, ali se ona računa na broj prijavljenih slučajeva.

S obzirom da možda postoje asimptomatski slučajevi i definitivno postoje blagi slučajevi sa lakšom kliničkom slikom, vrlo je vjerovatno da će se pokazati kako je smrtnost od ovog virusa daleko manja nego što se sad procjenjuje i da je u rangu mnogih drugih respiratornih virusa. Bliskoistočni respiratorni sindrom – MERS je ima stopu smrtnosti 37-45%. Ebola je imala smrtnost od čak jezovitih 90%, Marburg virus oko 80%, a variola vera oko 30%. Smrtnost od bjesnila iznosi 100% ako se ne primi terapija.

Tačna procjena smrtonosnosti virusa 2019-nCoV neće biti moguća dok se ne obaveodređene vrste studija: krvne pretrage kako bi se vidjelo koliko ljudi ima antitijela na ovaj virus, studije kako bi se saznalo koliko često ovaj virus zaražava članove jedne porodice i genetičko sekvenciranje kako bi se utvrdilo postoje li neki sojevi opasniji od drugih.

Također, osim što nije visokorizičan, 2019-nCoV ima još jednu „manu“ da bi bio dobro biološko oružje – relativno je jako infektivan, infektivniji od gripe, prema sadašnjim procjenama.

Ako želite dobro biološko oružje, biraćete virus (ili drugi patogen, kao što je bakterija) koji ima visoku smrtnost, a nisku infektivnost jer je to način da napravite veliku štetu, izazovete mnogo straha i panike, a pri tome izbjegnete mogućnost da taj virus postane globalan (kao što 2019-nCoV izgleda postaje) i postane opasnost za vašu zemlju, vašu vladu i stanovnike.

Mnogo je lakše reći jednostavnu teoriju kako je virus pobjegao iz laboratorije visoke sigurnosti ili kako su kineski naučnici ukrali virus i to je mnogo probavljivija „istina“ za mnoge nego da se virusi u prirodi mijenjaju, da ponekad pređu transpecijsku barijeru – postanu sposobni da zaraze drugu vrstu. Negirati tu činjenicu znači negirati teoriju evolucije i njene mogućnosti. Nažalost, u eri nipodaštavanja Darvinove teorije evolucije, negiranja ove naučne istine i eri naučne nepismenosti, ovo je itekako moguće.

Izvođenje zaključaka iz labavih premisa nije nikako dobrodošlo u vrijeme panike, u vrijeme kada je potrebno smireno i racionalno progovoriti o situaciji, a ne rasplamsavati strah, koji neće pomoći nikome. ​

Komentari

XS
SM
MD
LG