Dva desetljeća od njihova zadnjeg električnog studijskog albuma, blues-rock bend Hot Tuna izdali su “Steady As She Goes” - njihov najbolji od 1972., od albuma “Burgers,” zaključak je i publike i kritičara.
U partnerstvu dvojice legendarnih glazbenika - blues, folk i rock gitarista i kantautora Jorme Kaukonena i basista Jacka Casadyja, koji su Hot Tuna osnovali 1969. godine, kao sporedni bend, da bi mogli svirati i kad nisu bili na turnejama sa Jefferson Airplane, uvijek je bilo nešto posebno. Kaukonen i Casady (obojica članovi Rock-and-Roll Hall of Fame) glazbeni su partneri već 50-ak godina, od 1959., kad su, kao tinejdžeri, u rodnom Washingtonu, osnovali rock-and-roll bend Triumphs. Iz Washingtona su, 1965. godine, otišli u San Francisco i tamo se pridružili novom bendu zvanom Jefferson Airplane. Airplane bio i prošao, ali Hot Tuna je ostao. Kaukonen i Casady ne samo da su savršeni “formacijski letači” nego, i nakon pet desetljeća zajedničkog muziciranja, i dalje rastu i razvijaju se, u pjesmi i u svirci. Jedan primjer njihove duge i čvrste, prijateljske i glazbene, veze ona je pod naslovom “Goodbye to the Blues,” bluegrass basista i kantautora Marshalla Wilborna, iz Johnson Mountain Boys, sada na albumu “Steady As She Goes.” Ona je i znak potvrde njihovih korijena...
Hot Tuna je prošao kroz više inkarnacija; Kaukonena i Casadyja pratilo je mnoštvo raznih glazbenika. Zadnjih deset godina, stalni član je Barry Mitterhoff, fenomenalni talent na mandolini. Noviji član, mladi bubnjar Skoota Warner savršeno dopunjuje Casadyja, na bas gitari, dok ovaj, gotovo telepatski savršeno, podržava Kaukonena. Za “Steady As She Goes,” bendu se pridružuje i Dylanov Larry Campbell, na violini, orguljama, električnoj, akustičnoj i pedal steel gitari. Campbell je i producent albuma, snimljenog u studiju Levona Helma - Levon Helm’s Barn, u Woodstocku, u New Yorku. Campbellova supruga Teresa Williams daje prateći vokal. I to je sve... i 12 skladbi, dvanaest izvanrednih novih skladbi, električnih i akustičnih.
Prva na albumu “Angel of Darkness,” Kaukonena i Campbella, na temu grijeha i smrtnosti, podsjeća na neke stare Jefferson Airplane stvari... glas Terese Williams, u toj kao i u onoj pod naslovom “A Little Faster,” čak pomalo podsjeća na Grace Slick, dodatno pridonosi zvuku Jefferson Airplanea...
Većinu skladbi na albumu “Steady As She Goes” potpisuju Kaukonen, Casady i Campbell; uz njih, uvrštene su i dvije (“Children of Zion” i “Mama, Let Me Lay It On You”) ikone akustičnog bluesa - Blind Reverenda Garyja Davisa. Poznato je da Kaukonen gaji posebnu ljubav za Davisa. U “Mama...”, Kaukonenov finger-picking stil na gitari, dobar da bolji ne može biti, dolazi posebno do izražaja. Uz dvije Davisove i jedna je stara Kaukonenova – “Easy Now,” s dodatkom “Revisited” u naslovu sada, jer repriza je tog njegovog originala s albuma “Phosphorescent Rat” (1973.) – privlačna nova verzija.
“Steady As She Goes” (Red House Records) klasični je Hot Tuna album; bend i dalje snima ono isto čime je prvo i privukao pažnju i to, četrdeset godina kasnije, čini s fantastičnim rezultatima. Poklonici Hot Tune su prezadovoljni; nakon cijele vječnosti čekanja – uz stari, dobro poznati zvuk potpuno nova kolekcija pjesama! Rekli bi - stari psi/novi trikovi... svima na licima zadovoljni osmjesi!! Ili, kako je jedan kritičar rekao – “Steady As She Goes” zvuči kao “stari bogovi na vrhuncu njihova umijeća.”
Zadnja na albumu jedna je instrumentalna – “Vicksburg Stomp,” Charlijea McCoya, s predivnim solom Barryja Mitterhoffa, na električnoj mandolini.
