Kao da je iz dobro poznate rubrike "Vjerovali ili ne." Ili bi, da je živ, čuveni sportski komentator Mladen Delić uzviknuo "Ljudi, ma je li to moguće."
I vjerujte, i moguće je - gramofonska ploča od čokolade koju Splićanin Marinko Biskić napravi, odluša i do 20-ak puta i, kako kad, pojede.
Uz sve što se u Splitu gradu starom preko 2.000 godina, može vidjeti i doživjeti odnedavno i ta neobična, jedinstvena.... čokoladna gramofonska ploča.
Marinko Biskić, vlasnik „Nadaline“ radnje za pravljenje čokolade i prodaju čokoladnih poslatica objašnjava:
"S obzirom da sam proizvođač čokolodale, a već dugi niz godina ... od rane mladosti ... imam i svoj bend koji svira retro glazbu, od panka pa do nekakvog mediteranskog novog vala, želio sam spojiti te dvije ljubavi tako sam snimio sa bendom snimio pjesmu "Guarda Che Luna," proizveo svoju čokoladu i od nje napravio ploču koja svira na gramofonu."
Doduše, ne ban na svakom dodaje Marinko Biskić:
"Ja sam pronašao optimalnu varijantu jednog gramofona na kojem je ta ploča, čokoladna, odsvira preko 20 puta, doduše, uz lagani šum i krckanje."
Proces pravljenja čokoladne gramofonske ploče u suštini je istovjetan pravljenju klasične, plastične ploče. Marinko Biskić svakodnevno radi u maloj radnji u starom dijelu Splita, unutar Dioklecijanove plače izgrađene u trećem vijeku. Čokoladne ploče za sada sadrže najviše dvije melodije. Marinko se nada da će uspjeti napraviti i long-plejku. Kaže da možda negdje u svijetu ima ljudi kojima je za rukom pošlo isto što i njemu, ali ističe da je prvi koji svoju vlasitu muziku snima na čokoladu koju sam pravi.
Čokoladne poslastice Marinka Biskića u prodavnici Nadalina kupuju mnogi Splićani i, naravno, brojni turisti.
Jedan od njih, Japanac Shin Toyofoku kaže:
„Ne znam da li ću kupiti ploču. Istopilila bi se do Japana. Ali, prvi put vidim tako nešto. Čokolada nije neki čvrsti materijal i zaista je iznenađujuće da se od nje može napraviti gramofonska ploča.“
Marinko Biskić svakog dana napravi dvije ploče. Za njega... to je zadovoljstvo, a ne prodaje radi. I šaleći se na svoj račun, ali i sasvim ozbiljno dodaje da je prodao više čokoladnih gramofonskih ploča sa muzikom svog benda, nego onih klasičnih, plastičnih.
I vjerujte, i moguće je - gramofonska ploča od čokolade koju Splićanin Marinko Biskić napravi, odluša i do 20-ak puta i, kako kad, pojede.
Uz sve što se u Splitu gradu starom preko 2.000 godina, može vidjeti i doživjeti odnedavno i ta neobična, jedinstvena.... čokoladna gramofonska ploča.
Marinko Biskić, vlasnik „Nadaline“ radnje za pravljenje čokolade i prodaju čokoladnih poslatica objašnjava:
"S obzirom da sam proizvođač čokolodale, a već dugi niz godina ... od rane mladosti ... imam i svoj bend koji svira retro glazbu, od panka pa do nekakvog mediteranskog novog vala, želio sam spojiti te dvije ljubavi tako sam snimio sa bendom snimio pjesmu "Guarda Che Luna," proizveo svoju čokoladu i od nje napravio ploču koja svira na gramofonu."
Doduše, ne ban na svakom dodaje Marinko Biskić:
"Ja sam pronašao optimalnu varijantu jednog gramofona na kojem je ta ploča, čokoladna, odsvira preko 20 puta, doduše, uz lagani šum i krckanje."
Proces pravljenja čokoladne gramofonske ploče u suštini je istovjetan pravljenju klasične, plastične ploče. Marinko Biskić svakodnevno radi u maloj radnji u starom dijelu Splita, unutar Dioklecijanove plače izgrađene u trećem vijeku. Čokoladne ploče za sada sadrže najviše dvije melodije. Marinko se nada da će uspjeti napraviti i long-plejku. Kaže da možda negdje u svijetu ima ljudi kojima je za rukom pošlo isto što i njemu, ali ističe da je prvi koji svoju vlasitu muziku snima na čokoladu koju sam pravi.
Čokoladne poslastice Marinka Biskića u prodavnici Nadalina kupuju mnogi Splićani i, naravno, brojni turisti.
Jedan od njih, Japanac Shin Toyofoku kaže:
„Ne znam da li ću kupiti ploču. Istopilila bi se do Japana. Ali, prvi put vidim tako nešto. Čokolada nije neki čvrsti materijal i zaista je iznenađujuće da se od nje može napraviti gramofonska ploča.“
Marinko Biskić svakog dana napravi dvije ploče. Za njega... to je zadovoljstvo, a ne prodaje radi. I šaleći se na svoj račun, ali i sasvim ozbiljno dodaje da je prodao više čokoladnih gramofonskih ploča sa muzikom svog benda, nego onih klasičnih, plastičnih.