Mnogi znaju pjesmu Smile i znaju njezine riječi, u originalu: Smile though your heart is aching/Smile even though it's breaking/When there are clouds in the sky, you'll get by/If you smile through your fear and sorrow/Smile and maybe tomorrow/You'll see the sun come shining through for you... jer čuli su je u nebrojeno verzija i interpretacija u zadnjih 50-60 godina, ali ne znaju, možda, da je melodiju napisao Charlie Chaplin, za svoj film “Moderna vremena.”
Modern Times, komedija iz 1936. godine, jedno je od najvećih Chaplinovih postignuća. I ostaje jedan od njegovih najpopularnijih filmova. Chaplin ga je počeo pripremati 1934., kao svoj prvi zvučni film, ali ubrzo je odustao od te ideje, uvjeren da će univerzalna pojava Skitnice biti izgubljena ako lik progovori i vratio se nijemom formatu, sa sinkroniziranim zvučnim efektima.
U filmu, Skitnica se bori za preživljavanje u modernom, industrijaliziranom svijetu. Chaplin igra radnika u tvornici, zaposlenog na tekućoj vrpci. Od mahnitog rada doživljava živčani slom, provodi neko vrijeme u bolnici. Po izlasku, biva uhićen, jer policija vjeruje da je Skitnica komunist. Slijede peripetije u zatvoru, a onda i one izvan njega. Život izvan zatvora je okrutan i Skitnica, u nekoliko navrata, pokušava ponovno biti uhićen.
U međuvremenu, nalijeće na sirotu djevojku, beskućnicu, igra je Paulette Goddard; ona bježi od policije nakon što je ukrala štrucu kruha. Skitnica nalazi posao noćnog stražara u robnoj kući, pa posao u novoj tvornici, pa posao konobara; policija je za petama djevojci, zbog njezinog ranijeg bijega. Zajedno ipak uspijevaju pobjeći i konačno ih vidimo kako, u zoru, sjede kraj puta – djevojka, sa zavežljajem u krilu, kroz suze govori - “nema više nikakvog smisla;” Skitnica je tješi riječima “Razveseli se, već ćemo se nekako snaći.” Puni nove energije, oni ustaju i, ruku pod ruku, odlaze cestom dalje. U jednom trenutku Skitnica staje i djevojci, razvlačenjem rukama vlastitog lica u osmjeh, kaže “Smile;” nasmiješeni, idu prema neizvjesnoj budućnosti puni nade...
Film Moderna vremena bio je prvi Chaplinov otvoreno politički film, njegov komentar teških prilika s kojima su se mnogi morali suočiti tijekom Velike depresije, velike gospodarske krize, dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Prema Chaplinu, nju je stvorila moderna industrijalizacija. Kao “kulturno značajan,” Kongresna je knjižnica, 1989. godine, film odabrala za čuvanje i uvrstila ga u svoj National Film Registry.
Uz scenarij koji je sâm napisao, Chaplin je bio i redatelj i producent filma, a i glazbene je brojeve sâm skladao, zapisao ih (jer sâm nije umio iako je svirao violinu i imao donekle glazbenog znanja) uz pomoć filmskog skladatelja Davida Raksina (sa više od 100 filmskih partitura i 300 televizijskih, Raksin je poznat kao “Grandfather of Film Music”) i aranžirao uz pomoć Alfreda Newmana – skladatelja i aranžera kojega, uz Maxa Steinera i Dimitrija Tiomkina, smatraju jednim od “trojice kumova filmske glazbe.” Za romantičnu instrumentalnu temu, koja će postati poznata kao Smile, John Turner i Geoffrey Parsons će, 1954. godine, napisati tekst. Otada, pjesma je, sa svojom jednostavnom, pozitivnom porukom, ispunjenom optimizmom (unatoč nedaćama) postala pop standard koji su obrađivali mnogi – od Judy Garland i Sammyja Davisa i Deana Martina i Liberaceja do Barbre Streisand i Petule Clark i Diane Ross i Madeleine Peyroux i... Michaela Jacksona. Slušamo je u verziji onoga koji ju je, 1954. godine, prvi snimio – Nat King Colea...
Smiješi se iako te u srcu boli/Smiješi se i kad ti se srce lomi...Smiješi se u strahu i u tuzi... Smiješi se, od plakanja nema koristi...
