U sirijskom izbjegličkom logoru al-Zaatari, u Jordanu, jedan je Sirijac došao na ideju pretvoriti svoj šator u “shisha cafe” i na taj način svojim zemljacima barem donekle ublažiti zabrinutost zbog situacije u njihovoj zemlji.
Kako se njegov boravak u logoru al-Zaatari otegnuo, na mnogo duže razdoblje nego što je očekivao, Mohammad Hariri, sirijski izbjeglica, otvorio je u svojem šatoru shisha cafe, kako bi drugim izbjeglicama pružio mjesto sastajanja i druženja, mjesto na kojemu barem privremeno mogu zaboraviti na zabrinutost zbog sve većeg nasilja u njihovoj zemlji.
“U logoru sam već dva mjeseca,” kaže 30-godišnji Hariri, “i Bogu hvala, živi smo i zdravi. Jedan dan, dok sam sjedio ovdje, palo mi je na pamet kako nemamo ni plinskog štednjaka, a pomislio kako bi lijepo bilo da možemo napraviti kavu, čaj, olakšati ljudima malo.”
Kad je otvorio svoj cafe, Hariri je imao samo dvije shishe – vodene lule, poznate i pod imenom argila ili nargila – ali kako je njegova ideja nailazila na sve više odjeka među sirijskim izbjeglicama, Hariri je nabavio dodatne i proširio svoje usluge.
“Kupili smo još dvije i ljudi su počeli dolaziti, provoditi neko vrijeme ovdje gdje su se mogli malo opustiti. Malo puše shishu, popiju koju kavu, bolje se osjećaju,” objašnjava Hariri.
Osim shishe, Haririjev cafe nudi čaj, arapsku kavu i instant kavu te voćne sokove.
Mušterije koje, kao što je običaj, sjede na podu, na madracima, kažu da im cafe pruža mjesto i mogućnost za relaksaciju.
“Jedan sat mira i opuštanja,” govori redovita mušterija Abu Bader, “a i prilika je ovo za susrete i razgovor s drugim ljudima.”
I druge izbjeglice izražavaju potrebu za takvim mjestima na kojima se mogu opustiti i na trenutak zaboraviti svoja teška iskustva iz 18 mjeseci dugog sukoba i nasilja koji potresaju njihovu zemlju.
“Zadnje dvije godine,” kaže 20-godišnji sirijski izbjeglica koji želi ostati anoniman, “nije za nas, ovdje u Siriji, bilo moguće popiti šalicu čaja i sjesti za shishu. A zašto bi baš svaki trenutak morali brinuti? Ovdje možemo dobiti šalicu čaja, čašu soka, shishu i olakšati sebi malo.”
Abu Muhammad, koji se izvukao iz mjesta Deraa, na jugu Sirije, kaže da je cafe mjesto za druženje i da mu razgovori s drugima pomažu da zaboravi na tragedije kojima je bio svjedokom.
“Dobra ideja. Jer kad čovjek ne pije kavu ili čaj, muče ga glavobolje, vrtoglavice. Ali, uz malo kave, čaja i shishu, zaboravlja na užase kroz koje je prošao.”
U skladu s tradicijom, u shisha cafe, u Haririjevom šatoru, zalaze samo muškarci i u večernjim satima u njemu bude vrlo živo.
Prema jednom izvještaju Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice, objavljenom u maju 2012. godine, oko 36% Sirijaca prijavljenih u Jordanu nije oženjeno, samci su.
U logoru al-Zataari živi oko 30.000 izbjeglica; logor je bio poprište mnogih prosvjeda zbog loših životnih uvjeta.
Kako se njegov boravak u logoru al-Zaatari otegnuo, na mnogo duže razdoblje nego što je očekivao, Mohammad Hariri, sirijski izbjeglica, otvorio je u svojem šatoru shisha cafe, kako bi drugim izbjeglicama pružio mjesto sastajanja i druženja, mjesto na kojemu barem privremeno mogu zaboraviti na zabrinutost zbog sve većeg nasilja u njihovoj zemlji.
“U logoru sam već dva mjeseca,” kaže 30-godišnji Hariri, “i Bogu hvala, živi smo i zdravi. Jedan dan, dok sam sjedio ovdje, palo mi je na pamet kako nemamo ni plinskog štednjaka, a pomislio kako bi lijepo bilo da možemo napraviti kavu, čaj, olakšati ljudima malo.”
Kad je otvorio svoj cafe, Hariri je imao samo dvije shishe – vodene lule, poznate i pod imenom argila ili nargila – ali kako je njegova ideja nailazila na sve više odjeka među sirijskim izbjeglicama, Hariri je nabavio dodatne i proširio svoje usluge.
“Kupili smo još dvije i ljudi su počeli dolaziti, provoditi neko vrijeme ovdje gdje su se mogli malo opustiti. Malo puše shishu, popiju koju kavu, bolje se osjećaju,” objašnjava Hariri.
Osim shishe, Haririjev cafe nudi čaj, arapsku kavu i instant kavu te voćne sokove.
Mušterije koje, kao što je običaj, sjede na podu, na madracima, kažu da im cafe pruža mjesto i mogućnost za relaksaciju.
“Jedan sat mira i opuštanja,” govori redovita mušterija Abu Bader, “a i prilika je ovo za susrete i razgovor s drugim ljudima.”
I druge izbjeglice izražavaju potrebu za takvim mjestima na kojima se mogu opustiti i na trenutak zaboraviti svoja teška iskustva iz 18 mjeseci dugog sukoba i nasilja koji potresaju njihovu zemlju.
“Zadnje dvije godine,” kaže 20-godišnji sirijski izbjeglica koji želi ostati anoniman, “nije za nas, ovdje u Siriji, bilo moguće popiti šalicu čaja i sjesti za shishu. A zašto bi baš svaki trenutak morali brinuti? Ovdje možemo dobiti šalicu čaja, čašu soka, shishu i olakšati sebi malo.”
Abu Muhammad, koji se izvukao iz mjesta Deraa, na jugu Sirije, kaže da je cafe mjesto za druženje i da mu razgovori s drugima pomažu da zaboravi na tragedije kojima je bio svjedokom.
“Dobra ideja. Jer kad čovjek ne pije kavu ili čaj, muče ga glavobolje, vrtoglavice. Ali, uz malo kave, čaja i shishu, zaboravlja na užase kroz koje je prošao.”
U skladu s tradicijom, u shisha cafe, u Haririjevom šatoru, zalaze samo muškarci i u večernjim satima u njemu bude vrlo živo.
Prema jednom izvještaju Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice, objavljenom u maju 2012. godine, oko 36% Sirijaca prijavljenih u Jordanu nije oženjeno, samci su.
U logoru al-Zataari živi oko 30.000 izbjeglica; logor je bio poprište mnogih prosvjeda zbog loših životnih uvjeta.