Najnovije
Milenijalci pamte 11. septembar, generacija Z zna svijet poslije
Jutro 11. septembra 2001. je jedna od prvih uspomena u životu Aidan Thayera.
Imao je samo tri godine kada je teroristička grupa Al-Kaida izvršila četiri koordinisana napada na Sjedinjene Države, tako što su njeni saradnici oteli četiri putnička aviona. Dva aviona su udarila u "kule bliznakinje" Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. Treći avion je uletio u Pentagon, sjedište Sekretarijata za odbranu blizu Washingtona.
Putnici na četvrtom avionu, čija je meta verovatno bila Bijela kuća, uspjeli su da preuzmu kontrolu nad avionom od otmičara i srušili ga u jedno polje u Pennsylvaniji.
Aidanova mama ga je pokupila iz obdaništa usred dana. Vratili su se u svoju kuću u Springfieldu u Virginiji na 15 minuta vožnje od Pentagona. Majka ga je posadila ispred televizora, dok je očajnički pokušavala da dobije njegovog oca, Bradleyja Thayera koji je radio u Pentagonu tog dana, ali se uspješno evakuisao iz zgrade.
“Na televiziji su stalno prikazivali jedan mutni, nestabilni snimak drugog aviona kako udara u drugu kulu", priča Aidan Thayer koji sada ima 22 godine. “Sjećam se tog snimka kako se vrti, drugog aviona kako udara u zgradu."
Tog dana, poginulo je 2.977 ljudi kao i svih 19 napadača iz Al-Kaide. Bio je to najsmrtosnoniji teroristički napad na američkom tlu.
Devetnaest godina, Thayer je student pete godine na univerzitetu Case Western Reserve u državi Ohio, gdje će dobiti diplomu iz tri oblasti - fizike, matematike i njemačkog. Iako ima skoro fotografsko pamćenje, on se prisjeća samo nekih prizora iz dana kada su se dogodili napadi.
Nasuprot tome, za starije Amerikance, 11. septembar je vrlo živ u uspomeni. Deset godina kasnije, 97 posto Amerikanaca koji su u vrijeme napada imali 8 godina ili više, mogu tačno da se sjete gdje su bili kada su čuli vijest, prema analizi Istraživačkog centra Pew urađenoj 2011. godine.
Za mnoge mlade, međutim, 11. septembar je događaj o kojem imaju saznanja iz druge ruke.
“Djeluje kao nešto što se uči u udžbenicima istorije, nešto nalik na Drugi svjetski rat", kaže 22-godišnja Christina Liu iz New Yorka. Ona je prošle godine diplomirala na Njujorškom univerzitetu a ovog mjeseca počinje da radi kao inženjer u kompaniji za klaud računarstvo Veeva Systems u Californiji.
“Meni to djeluje veoma daleko, iako se dogodilo u mom djetinjstvu", dodaje Liu koja je ustanovila da se njene uspomene na 11. septembar miješaju sa uspomenama na veliku nestašicu struje na sjeveroistoku Amerike 2003.
To je očekivana pojava - prema istraživanju kolektivnog pamćenja - zajedničkih uspomena koje definišu socijalne grupe kao što su generacije. U studiji iz 2016. godine, Howard Schuman i Amy Corning, istraživači sa Instituta za društvena istraživanja Ann Arborna Univerzitetu Michigana, uporedili su dugogodišnje podatke o Vijetnamskom ratu i 11. septembru da bi predvidjeli kako će se generacije Amerikanaca sjećati napada.
Njihova studija podržava hipotezu o "ključnim godinama", prema kojoj događaji koji se dese kada ljudi imaju između 10 i 30 godina imaju najveću vjerovatnoću da definišu generacije. Ljudi stariji od 30 godina možda će smatrati druge, ranije događaje u svom životu kao značajnije, dok su oni mlađi od 10 možda suviše mladi da bi u potpunosti razumjeli značaj nekog događaja.
“Raniji događaji o kojima se uči indirektno, u školi ili iz medija... ne mogu da imaju isti emotivni uticaj bez obzira na svoj objektivni značaj", napisali su Schuman i Corning u studiji koja je objavljena u Međunarodnom žurnalu za istraživanja javnog mnijenja.
Neki stručnjaci misle da su napadi ono što odvaja generaciju milenijalaca, koji su rođeni u periodu između ranih 1980-ih i sredine 1990-ih, od sljedeće - generacije Z - rođene sredinom 1990-ih.
“11. septembar je događaj koji definiše i razdvaja te dvije generacije", izjavio je za Business Insider prošle godine Jack Dorsey, predsjednik Centra za generacijsku kinetiku. "Ili se sećate tog dana i svih emocija koje su ga pratile, iil ne - a onda ste generacija Z", kaže on.
Mnogi mlađi Amerikanci su odrasli u svijetu poslije 11. septembra, gdje su strože mjere na aerodromima, islamofobija i američki rat protiv terorizma oduvijek bili realnost.
“Nisam bila zaista svjesna razaranja koja je izazvao taj dan", kaže 21 - godišnja Camryn Permann iz Los Angelesa, gdje prema procjenama živi oko 70.000 američkih muslimana. Sjeća se kako je putovala sa svojim prijateljima muslimanima i gledala kako stalno bivaju nasumično izabrani za dodatne preglede na aerodromima.
"Jedini dio koji sam ja vidjela su bile posljedice - masovno rasprostranjena, nacionalna islamofobija koja mi je cijeli život pred očima. To je bio dio mog svijeta od tada", kaže Permann koja je prošle godine diplomirala na kalifornijskom državnom univerzitetu Northridge, i radi kao tumač jezika gluhonijemih.
Zločini mržnje prema muslimanima skočili su u SAD u nedjeljama posle 11. septembra, prema studiji Žurnala etničke pripadnosti u krivičnom pravosuđu iz 2007. Islamski centar Južne Kalifornije u Los Angelesu morao je da dobije policijsku zaštitu nakon što je dobio prijetnje poslije 11. septembra.
22-godišnja Sadia Fahimul, drugarica Camryn Permann, sjeća se da su je roditelji upozoravali da, radi sopstvene bezbjednosti, ne mora da ljudima kaže da je muslimanka.
“Jednom su na času, u višim razredima osnovne škole, pomenuli da sam muslimanka i neko me je pitao - "Jesi bila tužna kada je Osama bin Laden ubijen?", priča Fahimul, koja je prošle godine diplomirala marketing na univerzitetu Bentley u Massachusettsu. "Mislim da su zaista vjerovali da je on dio naše religije iako nije - on je ekstremista. Ne znam ni kako sam odgovorila ali se sjećam da sam bila šokirana što su me uopšte pitali nešto tako", zaključuje ona.
Mladi su, po svemu sudeći, podijeljeni kada je riječ o 11. septembru i njegovim komplikovanim posljedicama.
“Meni je interesantno što Amerikanci žele da se sjećaju i naglašavaju napad koji su izvršili ljudi van zemlje, ali ih ne brinu podjednako napadi na ljude unutar ove zemlje, koje počine stanovnici ove iste zemlje", kaže Permann.
Ona podsjeća na rasizam i diskriminaciju sa kojom su suočeni ona i drugi Ameirkanci koji su crnci ili pripadnici LGBTQ ili neke druge manjinske grupe. Takođe ističe da je pandemija koronavirusa do sada ubila skoro 200.000 Amerikanaca, prema podacima Univerziteta Johns Hopkins.
Zbog porasta islamofobije, u kombinaciji sa skoro 20 godina sukoba u inostranstvu koje je Amerika vodila, Thayer misli da je "izuzetno važno" da se uspomena na 11. septembar prenosi na naredne generacije.
“Razlog nije samo sjećanje", kaže on. "Što se mene tiče, sjećate se 11. septembra jer daje kontekst svemu drugom što se dogodilo poslije."
Poslije 11. septembra, SAD su pokrenule međunarodnu vojnu kampanju, nazvanu "rat protiv terorizma", a meta su bile ekstremističke islamske grupe širom Bliskog istoka, Afrike i Azije.
Do kraja ove fiskalne godine, 30. septembra, SAD će potrošiti više od 6,4 hiljade milijardi dolara na vojni angažman u inostranstvu poslije 11. septembra, prema zajedničkoj studiji Univerziteta Brown i Bostonskog univerziteta. Studija je dio većeg projekta. Druge studije procjenjuju da je u tim sukobima ubijeno više od 800.000 ljudi a raseljeno još 37 miliona.
“11. septembar je bio tragedija i treba da se sjećamo toga što se dogodilo, ali mislim da takođe treba da učimo više o posljedicama tog događaja", smatra Fahimul.
“Često kažemo - sjećamo se 3.000 izgubljenih života ali zaboravljamo na djecu i porodice ubijene kao rezultat rata koji je uslijedio, sve ljude koji su raseljeni a takođe ljude u SAD koji su žrtve rasizma i mržnje."
Za 21-godišnju Taylor Bair iz Sjeverne Karoline, taj produženi bilans žrtava je dio značaja 11. septembra. Jedna od njenih drugarica je tog dana izgubila majku. Baka Taylor Bair, stjuardesa, trebalo je da se za nekoliko sati ukrca na let za Washington, kada je prvi avion udario sjevernu kulu Svjetskog trgovinskog centra.
“To koliko ste emotivno blizu događaja utiče na to kako ga vidite", kaže Blair, studentkinja četvrte godine psihologije na Univerzitetu Appalachian State u Sjevernoj Karolini.
“Ali iako je lako da pogledate neki događaj koji vas nije lično pogodio i zapitate se zašto je važan, on je ozbiljno uticao na živote hiljada ljudi", dodaje Taylor Blair.
"Ljudi koji su poginuli 11. septembra možda nisu bili poznate ličnosti ali su imali svoje živote, svoju porodicu", kaže ona.
Za sada, komemoracije se nastavljaju, uprkos pandemiji. Spomenik i muzej u New Yorku u na mjestu Svjetskog trgovinskog centra 11. septembra je otvoren za porodice žrtava a od sutra će biti otvoren za sve posjetioce.
Ranije ove nedjelje, zvaničnici blizu mesta gdje se srušio avion u Pennsylvaniji položili su kamen temeljac za novi dio staze koja spaja tri glavna spomenika žrtavama 11. septembra u zemlji.
See all News Updates of the Day
Stoltenberg: NATO će učiniti sve da osigura stabilnost na Balkanu
Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je izrazio zabrinutost rastućim tenzijama u regionu Zapadnog Balkana te je potvrdio spremnost Alijanse da učini sve kako bi se osigurala bezbjednost u regionu.
"Ono što vidimo tamo je da tenzije rastu. Povećane tenzije i zapaljiva retorika u Bosni i Hercegovini. Vidjeli smo ozbiljne nasilne incidente na Kosovu, uključujući napad na mirovne snage NATO-a, 93 vojnika su povrijeđena, a neki od njih su zadobili ozbiljne povrede. Vidjeli smo također napad u selu Banjska", izjavio je Stoltenberg uoči sastanka ministara inostranih poslova zemalja članica Alijanse.
"NATO će učiniti sve što je neophodno da održi ili obezbijedi stabilnost u regionu jer je to važno ne samo za Zapadni Balkan već i za cijelu Evropu", naglasio je.
Njegove izjave dolaze nakon posjete Zapadnom Balkanu, gdje se sastao sa najvišim zvaničnicim i izrazio zabrinutost zbog ruskog uticaja u regionu.
Njemačka ministrica inostranih poslova Annalena Baerbock je upozorila da akteri spolja pokušavaju da destabilizuju prilike na Zapadnom Balkanu.
"To se ne odnosi samo na situaciju na granici između Kosova i Srbije, već i na situaciju u Bosni i Hercegovini. NATO, ali i EU, jedan je od garanta za osiguranje bezbjednosti na Zapadnom Balkanu", navela je šefica njemačke diplomatije.
Naglasila je važnost perspektive članstva država regiona u Evropsku uniju ocijenivši da to predtavlja "životno osiguranje".
Barebock je najavila raspodjelu 150 njemačkih vojnika u okviru misije KFOR na Kosovu tokom naredne godine.
Zvaničnica SAD: Prijetnja koju predstavlja vještačka inteligencija zahtijeva nov pristup bezbjednosti
Potencijalna prijetnja koju predstavlja brzi razvoj vještačke inteligencije (AI) znači da zaštitne mjere moraju da budu ugrađene u sisteme od samog početka, a ne kasnije, rekla je u ponedjeljak visoka američka zvaničnica.
"Mi smo normalizovali svijet u kojem tehnološki proizvodi izlaze sa (proizvodne) linije puni ranjivosti i onda se od potrošača očekuje da zakrpe te ranjivosti. Ne možemo da živimo u takvom svijetu sa vještačkom inteligencijom", rekla je Jen Easterly, direktorica američke Agencije sa cyber bezbjednost i bezbjednost infrastrukture.
"Previše je moćna, prebrzo se kreće", rekla je ona u telefonskom intervjuu poslije razgovora u Otawi sa Samijem Khourijem, šefom kanadskog Centra za cyber bezbjednost.
Easterly je govorila istog dana kada su agencije iz 18 zemalja, uključujući Sjedinjene Države, odobrile nove smjernice o cyber bezbjednosti vještačke inteligencije koje se fokusiraju na siguran dizajn, razvoj, primjenu i održavanje, a koje su razvili Britanci.
"Moramo da posmatramo bezbjednost tokom cijelog životnog ciklusa tih AI kapaciteta", rekao je Khoury
Ranije ovog mjeseca, vodeći programeri vještačke inteligencije složili su se da rade sa vladama na testiranju novih graničnih modela prije nego što budu pušteni u prodaju kako bi pomogli u upravljanju rizicima tehnologije koja se brzo razvija.
"Mislim da smo uradili onoliko koliko smo mogli u ovom trenutku da pomognemo da se okupimo sa nacijama širom svijeta, sa tehnološkim kompanijama, kako bismo iz tehničke perspektive sagledali kako da izgradimo ove kapacitete što je bezbjednije moguće", rekla je Easteryl.
Rusija ponovo produžila pritvor američkom novinaru
Ruski sud produžio je pritvor američkom novinaru Evanu Gerškoviču do 30. januara 2024. godine.
Produženje za dva mjeseca objavljeno je poslije ročišta iza zatvorenih vrata u utorak.
Gerškovič, reporter Wall Street Journala, uhapšen je pod optužbom za špijunažu u martu dok je bio na putovanju u Jekaterinburgu.
Geršković i američki dnevni list demantovali su optužbe, a američka vlada je saopštila da je on pogrešno pritvoren.
Rusija nije objavila nikakve dokaze u prilog optužbama za špijunažu.
U izvještaju su korišyene neke informacije agencija AP, Reuters i AFP.
Broj ubistava u prijestolnici SAD raste, dok policija rješava manje slučajeva
Iako više nije vodeći grad po ubistvima u SAD, Washington se suočava sa višegodišnjim porastom u broju ubistava. Istovremeno, policija rješava daleko manji broj takvih zločina.
Za porodice žrtava, pitanje nerazjašnjenih ubistava seže duboko.
Suprug Asiyahe Timimi, Aqueel, izboden je nožem u svađi u januaru 2021. i umro je nekoliko dana kasnije.
"Jednostavno se ne osjećate bezbjedno dok ih ne uhvate", kaže Timimi. "Mogla bih da prolazim pored osobe koja je ubila mog muža."
Natalia Mitchell želi pravdu za svog sina Morrisa, koji je ubijen u martu 2022. godine, kako bi pronašla svojevrstan kraj te priče. Kaže da uspješno hapšenje ubice njenog sina "ne bi vratilo Morrisa, ali bi pomoglo".
Procenat ubistava koja rješava Policijska uprava Washington naglo je opao 2023. godine, ostavljajući grad na pravom putu da zabilježi najnižu stopu riješenih slučajeva u više od 15 godina.
Do 13. novembra policija je riješila samo 75 od 244 ubistva počinjena ove godine. Uzimajući u obzir 33 ubistva iz prethodne godine koja su razriješena u 2023. godini, ukupna stopa riješenih slučajeva iznosi oko 45%. Prema podacima policije, to bi bila najniža stopa barem od 2007. godine.
Na nacionalnom nivou, prosječna stopa riješenih ubistava ima tendenciju da se kreće između 50% i 60%, kaže Rick Rosenfeld, profesor kriminologije na Univerzitetu Missouri-St. Louis.
Niska stopa rješavanja slučajeva, posebno kada je riječ o ubistavima, može narušiti moral policajaca i povjerenje zajednice u policiju, ali i umanjiti saradnju između građana i policije koja je od vitalnog značaja za mnoge istrage, objašnjava Christopher Herrmann, vanredni profesor na John Jay koledžu krivične pravde i bivši supervizor kriminalističkih analitičara u njujorškoj policiji.
"Čitav taj proces može nekako da ode u pogrešnom smjeru, gdje zajednica više ne vjeruje toliko policiji ili postoji nedostatak vjere", rekao je Herrmann. "Mnogo je manje saradnje između zajednice i policije. I kada policija vidi nedostatak saradnje od zajednice, neki od njih će na neki način dignuti ruke i reći: 'Zašto bi nas bilo briga kada niko u zajednici ne želi pomoći?"
Zamjenica gradonačelnice za javnu bezbjednost Lyndsey Appiah priznala je da rješavanje slučaja predstavlja "neki osjećaj pravde za žrtve".
Dodatno je navela da "izvjesnost postojanja posljedica odvraća od kriminala. Stoga je važno da što je prije moguće zatvorimo i rješavamo slučajeve".
Pad broja riješenih ubistava samo je dio komplikovane krize javne bezbjednosti s kojom se suočava glavni grad SAD. Appiah je ove godine u svjedočenju pred Odborom za pravosuđe Predstavničkog doma Kongresa jasno priznala obim problema.
"Oxford definiše krizu kao vrijeme intenzivnih poteškoća, nevolja ili opasnosti", svjedočila je ona. "Tako da bih rekla da postoji kriza."
U Washingtonu je u 2023. godini bilo 33% ubistava više nego prethodne godine. Nasilni zločini koji uključuju maloljetnike također su u stalnom porastu, kao i krađe automobila, a među nedavnim žrtvama su i američki kongresmen i diplomata iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
U intervjuu za AP, Appiah je kao neke od faktora koji utiču na ovakvu statistiku navela probleme sa brojem policajaca i poteškoće sa analizom mjesta zločina.
Ove godine policija u Washingtonu ima oko 3.300 službenika - što je pad od oko 500 u odnosu na 3.800 iz 2020. godine.
Zvaničnici policijskih sindikata javno su okrivili Gradsko vijeće za, kako kažu, antipolicijsku politiku koja je otjerala policajce i otežala napore za zapošljavanje. Gradonačelnica, međutim, želi da broj službenika bude oko 4.000.
Kriminalistička laboratorija vašingtonske policije, Odjeljenje za forenzičke nauke, takođe je izgubila akreditaciju u proljeće 2021. zbog navoda o propustima u njihovim analizama. Appiah je navela da se laboratorija nada da će povratiti svoju akreditaciju početkom sljedeće godine. U međuvremenu, grad analizu mjesta zločina prebacuje na spoljne aktere, što je proces koji oduzima vrijeme i novac, rekla je ona.
Prema riječima Appiah, prerano je da se u desetom mjesecu u godini sudi o uspjehu istraga ubistava koje mogu potrajati mjesecima ili godinama. Na primjer, policija Washingtona je krajem oktobra uhapsila čovjeka zbog ubistva koje se dogodilo 2009. U takvim slučajevima, hapšenje se računa kao dio ovogodišnje stope uspješno riješenih slučajeva.
Ali, sa još samo nekoliko sedmica u godini, bio bi potreban izuzetan niz uspješnih hapšenja kako bi se spriječilo da 2023. ima najnižu stopu riješenih ubistava u više od 15 godina.
Uticaj neriješenih ubistava može imati štetne posljedice na više načina.
"To uništava crnačke porodice, a može i policijsku upravu", kaže Ronald Moten, aktivista koji je u mladosti proveo vrijeme u saveznom zatvoru zbog optužbi za drogu. "Porodici uvijek daje osjećaj olakšanja ako dođe do zatvaranja tog poglavlja. Ne pomaže vam da se izliječite, ali je dio procesa ozdravljenja."
Motenov polubrat ubijen je 1991. godine, u periodu kada je broj ubistava u glavnom američkom gradu redovno prelazio 400 godišnje. Slučaj nikada nije riješen.
"Boli jer se osjećate kao da se neko izvukao ubivši vaše dijete bez posljedica", navodi Moten. "To je bolno. Želite da se to okonča i želite da neko odgovara."
Sprečavanje da se taj negativni ciklus ukorijeni jedan je od glavnih prioriteta grada. Kako bi zatvorila slučajeve, policiji su potrebni stanovnici da pomognu iskorijeniti nasilne kriminalce iz njihovih zajednica, kaže Appiah, zamjenica gradonačelnice.
"Potrebna nam je njihova pomoć. I oni moraju vjerovati da će, ako nam daju informacije i pomognu, to dovesti do odgovornosti", dodaje ona. "Ako nam daju informacije o nekome ko je uključen u pucnjavu, a onda se ta osoba odmah vrati u zajednicu, neće vjerovati policiji na isti način... Treba nam zajednica da nam pomogne da zatvorimo slučajeve, a onda nam je potreban ostatak sistema da radi kako bi ih zaštitio."
Timimi, čiji je sin Halil upucan izvan Washingtona u susjednom okrugu Prince George u državi Maryland, oko šest sedmica nakon što je njen muž izboden, sada se brine o svom paralizovanom sinu i vodi dobrotvornu organizaciju koja urbanu omladinu podučava modernim životnim vještinama.
Ona kaže da se boji povratka u dane kada je Washington rutinski predvodio naciju u ubistvima po glavi stanovnika. Dvoje njenih bivših komšija izgubilo je djecu zbog nasilja vatrenim oružjem u posljednjih nekoliko godina, a 2021. godine njeno kumče je ubijeno u unakrsnoj vatri dok je bio kući jer mu je koledž bio zatvoren zbog pandemije Covida 19.
"Sjećam se da sam osamdesetih i devedesetih godina svake sedmice išla na sahranu", rekla je. "A kada je slučaj neriješen, jednostavno se osjećate kao da su vas zaboravili."
Šta treba znati o njemačkoj budžetskoj krizi?
Kako je nastala budžetska kriza koja potresa najveću evropsku ekonomiju i koja prijeti raspadom vladajuće koalicije.
Ograničenje zaduživanja
Kada je Angela Merkel bila kancelarka 2009. godine, Njemačka je u svoj ustav unijela takozvanu "dužničku kočnicu", izvještava AFP.
Time je ograničen budžetski deficit na 0,35 posto bruto domaćeg proizvoda, a također predstavlja simbol posvećenosti Njemačke postizanju uravnoteženih budžeta – poznatog kao "schwarze Null" ili "crna nula".
Ideja o strogim ograničenjima potrošnje postala je popularna početkom 2000-ih, mada je političare na akciju zapravo podstakla finansijska kriza 2007-2008, kada su porasli dug i deficit.
Mjera može biti suspendovana u hitnim slučajevima, sve dok parlament podržava taj potez. To se dešavalo od 2020. do 2022. godine, prvo kako bi se izborilo s posljedicama pandemije korona virusa, a zatim i s energetskom krizom izazvanom invazijom Rusije na Ukrajinu.
Trebalo je da opet bude na snazi ove godine, ali je zbog budžetske krize, ministar finansija Christian Lindner prošle nedjelje najavio da koalicija ponovo traži njeno suspendovanje.
Šta je pokrenulo posljednju krizu?
Ustavni sud Njemačke je 15. novembra presudio da je vladajuća koalicija kancelara Olafa Scholza djelovala u suprotnosti s "dužničkom kočnicom". Sud je tako odlučio u odgovor na pravnu žalbu konzervativnih opozicionih partija Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i Hrišćansko-socijalne unije (CSU).
Presuda se odnosila na odluku iz 2022. da se 60 milijardi eura neiskorištene mogućnosti za zaduživanje prebaci iz fonda za borbu protiv posljedica pandemije u "Fond za klimu i transformaciju".
Neposredna posljedica presude bilo je brisanje 60 milijardi eura iz fonda za klimu koji ukupno vrijedi 212 milijardi eura.
To bi moglo da utiče na projekte koji imaju za cilj da ubrzaju tranziciju Njemačke ka ekonomiji bez emisija štetnih gasova, kao i na druge projekte koji bi trebalo da promijene industriju, kao što je niz investicija u projekte poluprovodnika koji su nedavno najavljeni.
Presuda također utiče na druga "vanbudžetska" sredstva, pošto vlada sada mora da obračuna dodatnu potrošnju u svom glavnom budžetu.
Kako je Vlada reagovala?
Projekti u okviru fonda za klimu i transformaciju su prvobitno suspendovani, nakon čega je uslijedilo šire zamrzavanje buduće potrošnje.
Lindner je bio primoran da ponovo traži suspenziju "dužničke kočnice", što je gorku pilulu za fiskalnog jastreba iz liberalne Stranke slobodnih demokrata (FDP) koja je čvrsto podržavala to ograničenje.
Najavljujući dalji razvoj, on je izostavio pominjanje reči "dužnička kočnica", umjesto čega se enigmatično spomenuo uvođenje "dopunskog budžeta", bez pružanja daljeg objašnjenja. Na Ministarstvu finansija je ostavljeno da naknadno razjasni detalje.
U međuvremenu su prekinuti razgovori o budžetu za 2024. što je bruka u zemlji koja se dugo diči svojom fiskalnom ispravnošću.
Scholz je prošle nedjelje djelovao vidno iznerviran kada je na zajedničkoj konferenciji za novinare u Berlinu s Giorgia Meloni, italijanska premijerka upitana da li ona i dalje smatra Njemačku pouzdanim ekonomskim partnerom, imajući u vidu presudu Ustavnog suda.
Koje su šire implikacije?
Kriza je podstakla debatu o tome da li "dužničku kočnicu" treba ublažiti i pokrenula je pitanje da li bi Scholzova krhka trostranačka koalicija mogla da se raspadne.
U narednim godinama, prema procjenama velike njemačke banke LBBW Bank, biće potrebni ogromni dodatni izdaci u oblastima u rasponu od odbrane do penzija i zdravstvene zaštite, koji će vjerovatno iznositi oko pet posto BDP-a.
"Ako Njemačka želi da zadrži svoju ekonomsku snagu i stabilnost, to neće biti moguće bez ublažavanja dužničke kočnice", rekao je glavni ekonomista banke Moritz Kraemer.
Međutim, dok se Scholzove socijaldemokrate (SPD) i Zeleni zalažu za ublažavanje ograničenja, Lindnerov FDP je izgleda odlučan da ga zadrži. Istovremeno, za FDP povećanje poreza predstavlja crvenu liniju.
U nagovještaju sukoba unutar koalicije, ministar ekonomije Robert Habeck iz Zelenih je u ponedjeljak zauzeo čvrstu poziciju navodeći da "svi projekti koje smo omislili moraju biti omogućeni".
Opozicija je dotle presudu Ustavnog suda opisala kao "političku katastrofu". U ponedjeljak je Markus Soeder, moćni lider CSU-a, dodao svoj glas pozivima za nove savezne izbore.
