Najnovije
Milenijalci pamte 11. septembar, generacija Z zna svijet poslije
Jutro 11. septembra 2001. je jedna od prvih uspomena u životu Aidan Thayera.
Imao je samo tri godine kada je teroristička grupa Al-Kaida izvršila četiri koordinisana napada na Sjedinjene Države, tako što su njeni saradnici oteli četiri putnička aviona. Dva aviona su udarila u "kule bliznakinje" Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. Treći avion je uletio u Pentagon, sjedište Sekretarijata za odbranu blizu Washingtona.
Putnici na četvrtom avionu, čija je meta verovatno bila Bijela kuća, uspjeli su da preuzmu kontrolu nad avionom od otmičara i srušili ga u jedno polje u Pennsylvaniji.
Aidanova mama ga je pokupila iz obdaništa usred dana. Vratili su se u svoju kuću u Springfieldu u Virginiji na 15 minuta vožnje od Pentagona. Majka ga je posadila ispred televizora, dok je očajnički pokušavala da dobije njegovog oca, Bradleyja Thayera koji je radio u Pentagonu tog dana, ali se uspješno evakuisao iz zgrade.
“Na televiziji su stalno prikazivali jedan mutni, nestabilni snimak drugog aviona kako udara u drugu kulu", priča Aidan Thayer koji sada ima 22 godine. “Sjećam se tog snimka kako se vrti, drugog aviona kako udara u zgradu."
Tog dana, poginulo je 2.977 ljudi kao i svih 19 napadača iz Al-Kaide. Bio je to najsmrtosnoniji teroristički napad na američkom tlu.
Devetnaest godina, Thayer je student pete godine na univerzitetu Case Western Reserve u državi Ohio, gdje će dobiti diplomu iz tri oblasti - fizike, matematike i njemačkog. Iako ima skoro fotografsko pamćenje, on se prisjeća samo nekih prizora iz dana kada su se dogodili napadi.
Nasuprot tome, za starije Amerikance, 11. septembar je vrlo živ u uspomeni. Deset godina kasnije, 97 posto Amerikanaca koji su u vrijeme napada imali 8 godina ili više, mogu tačno da se sjete gdje su bili kada su čuli vijest, prema analizi Istraživačkog centra Pew urađenoj 2011. godine.
Za mnoge mlade, međutim, 11. septembar je događaj o kojem imaju saznanja iz druge ruke.
“Djeluje kao nešto što se uči u udžbenicima istorije, nešto nalik na Drugi svjetski rat", kaže 22-godišnja Christina Liu iz New Yorka. Ona je prošle godine diplomirala na Njujorškom univerzitetu a ovog mjeseca počinje da radi kao inženjer u kompaniji za klaud računarstvo Veeva Systems u Californiji.
“Meni to djeluje veoma daleko, iako se dogodilo u mom djetinjstvu", dodaje Liu koja je ustanovila da se njene uspomene na 11. septembar miješaju sa uspomenama na veliku nestašicu struje na sjeveroistoku Amerike 2003.
To je očekivana pojava - prema istraživanju kolektivnog pamćenja - zajedničkih uspomena koje definišu socijalne grupe kao što su generacije. U studiji iz 2016. godine, Howard Schuman i Amy Corning, istraživači sa Instituta za društvena istraživanja Ann Arborna Univerzitetu Michigana, uporedili su dugogodišnje podatke o Vijetnamskom ratu i 11. septembru da bi predvidjeli kako će se generacije Amerikanaca sjećati napada.
Njihova studija podržava hipotezu o "ključnim godinama", prema kojoj događaji koji se dese kada ljudi imaju između 10 i 30 godina imaju najveću vjerovatnoću da definišu generacije. Ljudi stariji od 30 godina možda će smatrati druge, ranije događaje u svom životu kao značajnije, dok su oni mlađi od 10 možda suviše mladi da bi u potpunosti razumjeli značaj nekog događaja.
“Raniji događaji o kojima se uči indirektno, u školi ili iz medija... ne mogu da imaju isti emotivni uticaj bez obzira na svoj objektivni značaj", napisali su Schuman i Corning u studiji koja je objavljena u Međunarodnom žurnalu za istraživanja javnog mnijenja.
Neki stručnjaci misle da su napadi ono što odvaja generaciju milenijalaca, koji su rođeni u periodu između ranih 1980-ih i sredine 1990-ih, od sljedeće - generacije Z - rođene sredinom 1990-ih.
“11. septembar je događaj koji definiše i razdvaja te dvije generacije", izjavio je za Business Insider prošle godine Jack Dorsey, predsjednik Centra za generacijsku kinetiku. "Ili se sećate tog dana i svih emocija koje su ga pratile, iil ne - a onda ste generacija Z", kaže on.
Mnogi mlađi Amerikanci su odrasli u svijetu poslije 11. septembra, gdje su strože mjere na aerodromima, islamofobija i američki rat protiv terorizma oduvijek bili realnost.
“Nisam bila zaista svjesna razaranja koja je izazvao taj dan", kaže 21 - godišnja Camryn Permann iz Los Angelesa, gdje prema procjenama živi oko 70.000 američkih muslimana. Sjeća se kako je putovala sa svojim prijateljima muslimanima i gledala kako stalno bivaju nasumično izabrani za dodatne preglede na aerodromima.
"Jedini dio koji sam ja vidjela su bile posljedice - masovno rasprostranjena, nacionalna islamofobija koja mi je cijeli život pred očima. To je bio dio mog svijeta od tada", kaže Permann koja je prošle godine diplomirala na kalifornijskom državnom univerzitetu Northridge, i radi kao tumač jezika gluhonijemih.
Zločini mržnje prema muslimanima skočili su u SAD u nedjeljama posle 11. septembra, prema studiji Žurnala etničke pripadnosti u krivičnom pravosuđu iz 2007. Islamski centar Južne Kalifornije u Los Angelesu morao je da dobije policijsku zaštitu nakon što je dobio prijetnje poslije 11. septembra.
22-godišnja Sadia Fahimul, drugarica Camryn Permann, sjeća se da su je roditelji upozoravali da, radi sopstvene bezbjednosti, ne mora da ljudima kaže da je muslimanka.
“Jednom su na času, u višim razredima osnovne škole, pomenuli da sam muslimanka i neko me je pitao - "Jesi bila tužna kada je Osama bin Laden ubijen?", priča Fahimul, koja je prošle godine diplomirala marketing na univerzitetu Bentley u Massachusettsu. "Mislim da su zaista vjerovali da je on dio naše religije iako nije - on je ekstremista. Ne znam ni kako sam odgovorila ali se sjećam da sam bila šokirana što su me uopšte pitali nešto tako", zaključuje ona.
Mladi su, po svemu sudeći, podijeljeni kada je riječ o 11. septembru i njegovim komplikovanim posljedicama.
“Meni je interesantno što Amerikanci žele da se sjećaju i naglašavaju napad koji su izvršili ljudi van zemlje, ali ih ne brinu podjednako napadi na ljude unutar ove zemlje, koje počine stanovnici ove iste zemlje", kaže Permann.
Ona podsjeća na rasizam i diskriminaciju sa kojom su suočeni ona i drugi Ameirkanci koji su crnci ili pripadnici LGBTQ ili neke druge manjinske grupe. Takođe ističe da je pandemija koronavirusa do sada ubila skoro 200.000 Amerikanaca, prema podacima Univerziteta Johns Hopkins.
Zbog porasta islamofobije, u kombinaciji sa skoro 20 godina sukoba u inostranstvu koje je Amerika vodila, Thayer misli da je "izuzetno važno" da se uspomena na 11. septembar prenosi na naredne generacije.
“Razlog nije samo sjećanje", kaže on. "Što se mene tiče, sjećate se 11. septembra jer daje kontekst svemu drugom što se dogodilo poslije."
Poslije 11. septembra, SAD su pokrenule međunarodnu vojnu kampanju, nazvanu "rat protiv terorizma", a meta su bile ekstremističke islamske grupe širom Bliskog istoka, Afrike i Azije.
Do kraja ove fiskalne godine, 30. septembra, SAD će potrošiti više od 6,4 hiljade milijardi dolara na vojni angažman u inostranstvu poslije 11. septembra, prema zajedničkoj studiji Univerziteta Brown i Bostonskog univerziteta. Studija je dio većeg projekta. Druge studije procjenjuju da je u tim sukobima ubijeno više od 800.000 ljudi a raseljeno još 37 miliona.
“11. septembar je bio tragedija i treba da se sjećamo toga što se dogodilo, ali mislim da takođe treba da učimo više o posljedicama tog događaja", smatra Fahimul.
“Često kažemo - sjećamo se 3.000 izgubljenih života ali zaboravljamo na djecu i porodice ubijene kao rezultat rata koji je uslijedio, sve ljude koji su raseljeni a takođe ljude u SAD koji su žrtve rasizma i mržnje."
Za 21-godišnju Taylor Bair iz Sjeverne Karoline, taj produženi bilans žrtava je dio značaja 11. septembra. Jedna od njenih drugarica je tog dana izgubila majku. Baka Taylor Bair, stjuardesa, trebalo je da se za nekoliko sati ukrca na let za Washington, kada je prvi avion udario sjevernu kulu Svjetskog trgovinskog centra.
“To koliko ste emotivno blizu događaja utiče na to kako ga vidite", kaže Blair, studentkinja četvrte godine psihologije na Univerzitetu Appalachian State u Sjevernoj Karolini.
“Ali iako je lako da pogledate neki događaj koji vas nije lično pogodio i zapitate se zašto je važan, on je ozbiljno uticao na živote hiljada ljudi", dodaje Taylor Blair.
"Ljudi koji su poginuli 11. septembra možda nisu bili poznate ličnosti ali su imali svoje živote, svoju porodicu", kaže ona.
Za sada, komemoracije se nastavljaju, uprkos pandemiji. Spomenik i muzej u New Yorku u na mjestu Svjetskog trgovinskog centra 11. septembra je otvoren za porodice žrtava a od sutra će biti otvoren za sve posjetioce.
Ranije ove nedjelje, zvaničnici blizu mesta gdje se srušio avion u Pennsylvaniji položili su kamen temeljac za novi dio staze koja spaja tri glavna spomenika žrtavama 11. septembra u zemlji.
See all News Updates of the Day
Evropski desničarski političari pozivaju na "očuvanje nacionalnih država u Evropi"
Desničarski političari, akademici i aktivisti iz svih dijelova Evrope okupili su se ove sedmice u Briselu na dvodnevnoj konferenciji za koju organizatori kažu da joj je cilj "očuvanje nacionalnih država u Evropi".
Dosadašnji predsjednik Freedom Housea imenovan za direktora Glasa Amerike
Američka agencija za globalne medije (USAGM) u petak je imenovala Michaela Abramowitza za novog stalnog direktora Glasa Amerike.
U poruci zaposlenima u petak, izvršna direktorica USAGM-a Amanda Bennett navela je da će Abramowitz, bivši novinar i sadašnji predsjednik istraživačkog centra Freedom House, preuzeti tu funkciju u narednim mesecima.
„Sigurna sam da je poznat mnogima, ako ne i većini vas, po izvanrednom radu u Freedom House gdje se zalagao za demokratiju i ljudska prava, a posebno u odbrani i zalaganju za slobodu govora i medija širom svijeta”, napisala je Bennett.
Abramowitz je predsjednik Freedom Housea od 2017. Diplomirao na Harvard koledžu, karijeru je započeo u Washington Postu, gdje je radio 24 godine. Također je osam godina radio na prevenciji genocida i obrazovanju o holokaustu u Memorijalnom muzeju holokausta SAD.
„Zbog ove stručnosti i iskustva, on duboko razumije isti posao kojem smo svi posvetili svoje živote i karijere”, navela je Bennett u svojoj poruci zaposlenima.
Očekuje se da će Abramowitz početi da obavlja funkciju u Glasu Amerike početkom ljeta. U video poruci osoblju rekao je da mu je čast što je imenovan.
„Ovo je institucija koja ima nevjerovatnu historiju i prije svega nevjerovatnu misiju. Misija me duboko inspiriše: ideja da svakog dana pružamo kredibilne, istinite, sveobuhvatne vijesti i informacije za veliki dio sveta sa ogromnom publikom. Za mnoge ljude Glas Amerike je jedini izvor informacija koji imaju”, rekao je Abramowitz.
Bennett je bila direktorica Glasa Amerike od 2016. do 2020. godine, kada je dala ostavku nakon što je Kongres potvrdio konzervativnog filmskog reditelja Michaela Packa da vodi USAGM. Imenovao ga je tadašnji predsjednik Donald Trump, a Packovo vrijeme na čelu USAGM-a obeleženo je tužbama i pritužbama uzbunjivača. Podnio je ostavku kada je Joe Biden postao predsjednik, a nezavisna istraga je kasnije utvrdila da je Pack više puta zloupotrebljavao funkciju, da je loše upravljao, kao i da je pokušavao da se se miješa u uređivačke odluke.
Poslije njegovog odlaska, Kongres je osigurao ulogu izvršnog šefa USAGM-a, uključujući dio oko zapošljavanja i otpuštanja šefova mreže.
Abramowitz će biti prvi zvanični direktor Glasa Amerike od kratkog mandata Roberta Reillyja, koga je imenovao Pack, koji je u toj ulozi bio od decembra 2020. do januara 2021. Nakon Reillyjeve smjene, Glas Amerike je predvodila vršiteljica dužnosti direktora Yolanda Lopez od 2021. do ostavke u septembru 2023. i sadašnji aktuelni predsjednik John Lippman.
U izjavi, Abramowitz je rekao da se raduje radu u Glasu Amerike s obzirom na zabrinjavajuću stopu dezinformacija koje dolaze od autoritarnih vlada širom svijeta.
„VOA je bedem za istinu i slobodu medija i ja sam uzbuđen što ću preuzeti kormilo ove organizacije i raditi zajedno sa njenim talentovanim novinarima i osobljem. Zajedno ćemo pobijediti u informacionom ratu”, rekao je on.
Freedom House je u petak objavio saopštenje u kojem se zahvaljuje Abramowitzu na što ih je vodio.
„Veći dio decenije, Mike je bio pokretačka snaga stalnog uspjeha Freedom House, postavio je viziju za organizaciju koja je pojačala efikasnost u borbi za slobodu širom svijeta”, rekla je Jane Harman, kopredsjedavajuća Upravnog odbora Freedom Housea.
Kao direktor Glasa Amerike, Abramowitz će nadgledati 48 jezičkih servisa koji dopiru do oko 354 miliona ljudi nedjeljno uz nezavisnu TV, radio i digitalne medije.
Izrael i Iran: Tinjajući sukob koji je izašao iz sjenke i kakva je tu uloga Amerike
Izrael i Iran „razmijenili” su udarce u onome što prijeti da iz dugo tinjajućeg sukoba nižeg intenziteta izraste u širu eskalaciju na Bliskom istoku.
Poslije napada na iranski konzulat u Siriji, za koji Izrael nije preuzeo odgovornost, Teheran je uzvratio operacijom sa više od 300 dronova i projektila od koji je većina oborena, a pet dana kasnije nekoliko dronova je gađalo aerodrome u centralnom Iranu.
Iako niko nije preuzeo odgovornost za ovaj napad, američki mediji su, pozivajući se na zvaničnike SAD, objavili da iza njega stoji Izrael.
„Iransko-izraelski sukob u sjenci pretvorio se u otvoreni rat niskog stepena između dvije zemlje, a rizici od eskalacije su veći nego ikada ranije. Ovo je do sada nepoznata teritorija za Bliski istok”, rekao je za Glas Amerike Brian Katulis, viši saradnik Bliskoistočnog instituta iz Washingtona.
Amerika i Evropska unija su u danima poslije napada Irana na Izrael pozivale na uzdržanost, a isti stav su ponovile i poslije obaranja dronova iznad iranskog grada Isfhana.
„Bidenova administracija nastoji da deeskalira napetosti, jer posljednja stvar koju želi da vidi jeste širi regionalni rat, posebno pošto se suočava sa izazovima ruske invazije na Ukrajinu i kontinuiranih prijetnji iz Kine”, ocjenjuje Katulis.
Rast napetosti između Izraela i Irana dolazi usred sukob u Gazi. Izraelski napad na Gazu počeo je nakon što je palestinska ekstremistička grupa Hamas napala Izrael 7. oktobra, ubivši 1.200 i otevši 250 ljudi.
U izraelskoj ofanzivi koja je usledila ubijeno je više od 34.000 Palestinaca, prema podacima lokalnog Ministarstva zdravlja koje kontroliše Hamas. Grupe koje podržava Iran objavile su podršku Palestincima, započevši napade iz Libana, Jemena i Iraka.
Laura Blumenfeld, viša saradnica Univerziteta Johns Hopkins, kazala je da je „Izrael sada poravnao račune sa Iranom” i da se fokus vraća na Gazu.
„Ovo je trenutak nestabilnosti, ali i prilika. Svjetski lideri se slažu da je ključ za deeskalaciju oslobađanje talaca. Sekretar Blinken krivi Hamas za zastoj u pregovorima. Na stolu je razuman dogovor, kažu zvaničnici, a ako ga Hamas odbije, izraelski vojni pritisak će se pojačati”, rekla je Blumenfield za Glas Amerike.
Ahmed Fouad Alkhatib, saradnik Atlantskog savjeta, tvrdi da neke procjene ukazuju da bi Iran možda bio spreman da apsorbuje i „proguta” ograničeni uzvratni udar Izraela.
On ocjenjuje i da administracija američkog predsjednika Joea Bidena shvata da je Izraelu bila potrebna „sopstvena verzija odmazde za spašavanje časti poslije dramatičnih napada Irana prošle subote”.
Reakcije u Iranu dan poslije napada su bile takve da se u medijskim izvještajima o incidentu ne pominje Izrael. Visoki iranski zvaničnik rekao je novinskoj agenciji Reuters da „Iran nema plan za trenutnu odmazdu protiv Izraela”, nekoliko sati nakon napada.
Alkhatib smatra da će jedan od najvećih dobitnika u potencijalnoj eskalaciji nakon udara biti Hamas u Gazi.
„Grupa se osjetila ohrabrenom direktnim udarima Irana na Izrael, učvršćujući njegovu pregovaračku poziciju o prekidu vatre i razmjeni talaca koje je vodio Katar. Ostaju ozbiljna operativna i strateška pitanja o sposobnosti Izraela da upravlja ratom na južnom frontu, rastućoj eskalaciji sa Hezbolahom na sjevernom frontu i otvorenoj konfrontaciji sa Iranom i njegovim različitim zastupnicima širom Bliskog istoka”, kaže on.
Katulis iz Bliskoistočnog instituta dodaje da trenutna situacija na Bliskom istoku zahtijeva „dublji angažman” Sjedinjenih Država.
„Nijedna druga zemlja nema odnose i prisustvo da koči negativne trendove koje vidimo kako se razvijaju”, zaključio je Katulis.
Jedna osoba se zapalila pred sudom u kojem se vodi proces protiv Donalda Trumpa
Jedna osoba zapalila se pred njujorškim sudom u kojem se održava suđenje bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, objavila je agencija Reuters pozivajući se na izjave očevidaca.
Jedan od njih prenio je da je video muškarca kako baca papirne pamflete, poslije čega se polio tečnošću iz konzerve i zapalio.
Televizija CNN izvijestila je da je čovjek u plamenu bio duže od tri minuta.
Neimenovani njujorški zvaničnik za vanredne situacije izjavio je da je jedna osoba na nosilima nakon što se očigledno zapalila. Razlog incidenta nije poznat.
Neki od očevidaca prenijeli su da je muškarac djelovao smireno prije nego što se polio tečnošću.
Pred zgradom suda u centru Manhattana pojačane su mere bezbjednosti, zbog prisustva demonstranata, koji se okupljaju od ponedjeljka kada je proces počeo. U petak je njihov broj bio nešto manji u poređenju sa ostatkom nedjelje.
Incident se dogodio u danu okončanja izbora porotnika – što je preduslov za održavanje uvodnih riječi u prvom krivičnom postupku protiv jednog bivšeg američkog predsjednika.
Dvanaest porotnika i njihovih šest zamenika razmotriće dokaze kako bi utvrdili da li je Donald Trump kriv za falsifikovanje poslovne dokumentacije, za šta ga terete optužnica. Optužen je, između ostalog, da je novac uplaćivan porno glumici Stormy Daniels za diskreciju o njihvoj aferi predstavljao kao pravne troškove.
Radi se o isplati 130.000 dolara koje je njegov bivši advokat Michael Cohen uplatio Daniels prije izbora 2016. u zamjenu za diskretnost o seksualnom odnosu koji su imali deceniju ranije.
Trump, koji je osvojio dovoljan broj glasova za stranačku nominaciju na predstojećim predsjedničkim izborima, izjasnio se da nije kriv po 34 tačke optužnice za falsifikovanje poslovnih zapisa i negira susret sa Daniels.
Ako bude proglašen krivim, Trump i dalje može da obavlja položaj predsjednika.
Suđenje bi trebalo da traje 6 do 8 nedjelja i nije jedino s kojim je Trump suočen.
Međutim, još se ne zna kada će početi suđenja u Georgiji i Washingtonu po optužbama za pokušaje da prekroji izbornu volju, niti na Floridi, gdje je optužen za pogrešno rukovanje poverjivim dokumentima.
Tramp se izjasnio da nije kriv u sva tri slučaja za koje, bez iznošenja dokaza, tvrdi da su dio napora Bidenovih pristalica da poremete njegovu predizbornu kampanju.
