"Ono što vidimo je da Amerika vodi vrlo javnu raspravu o tome kako razgovarati o rasi u našoj zemlji", objašnjava profesor prava sa Stenforda Ralph Richard Banks. “To je razgovor o tome kako govorimo o rasističkim incidentima u našoj prošlosti, ali i o tome kako prošlost nastavlja da oblikuje neravnopravnost u sadašnjosti."
“Ali ono što ovu temu čini posebno napetom”, dodao je, “je to što je ta debata stigla do naše djece i njihovih učionica.”
Banks kaže da je dio problema neslaganje oko pristupa temi kritičke teorije rase.
Liberali to uglavnom vide kao način razumijevanja toga kako je američki rasizam oblikovao javnu politiku. Konzervativci to pitanje posmatraju kao diskurs koji unosi podjele i za cilj ima da osramoti bijelce zbog zločina iz prošlosti, dodatno dijeleći rasne grupe u zemlji.
„Nemam problema sa podučavanjem istorije“, kaže Kody Clark, republikanski glasač iz Dentona u Teksasu. “Ali ne sviđa mi se ideja da nastavnici našoj djeci govore da su neka od njih privilegovana, a neka potlačena. Mislim da to samo prenosi naše podjele na narednu generaciju.”
Republikanski guverner Luizijane Jeff Landry potpisao je ove godine uredbu o zabrani podučavanja kritičke teorije rase u državnim školama, čime je to postala 18. država u SAD koja je ograničila ili zabranila ovaj predmet.
Na takve poteze odgovaraju nastavnici državnih škola i advokati za građanska prava. Na primjer, advokati na federalnom sudu u Little Rocku tvrde da zakon Arkanzasa koji zabranjuje kritičku teoriju rase u školama krši Ustav SAD.
Učiteljica javne škole u Luizijani, Lorraine Jewett (Džuet), naziva zabrane pogrešnim.
"Mislim da je to smiješno i uvredljivo u istom dahu", kazala je ona za Glas Amerike. „Učitelji u školama do 12. razreda ne predaju kritičku teoriju rase. To nije ni u državnim standardima, ni u našim nastavnim planovima i programima i - da budem iskrena - nemamo dovoljno vremena ni da jedemo ručak ili da zadovoljimo sve potrebe naših učenika, a kamoli da kreiramo novi materijal.”
Šta je kritička teorija rase?
Dok Džuet kaže da su zakoni koji zabranjuju kritičku teoriju rase u državnim školama politički trikovi, ona takođe kaže da su tačni prikazi američke istorije od ključnog značaja.
„Naša zemlja ima mnogo neprijatnih i nasilnih istina kao što su ropstvo, kolonizacija, segregacija i masovno zatvaranje“, rekla je ona. „Za naše je učenike važno da shvate zašto su stvari danas takve kakve jesu i kako istorija to pokazuje. Ali to nije kritička teorija rase.”
Da bi se razumjelo šta je kritička teorija rase, profesor prava sa Stanforda Benks kaže da se mora vratiti na značajnu odluku Vrhovnog suda SAD iz 1954. godine u predmetu Brown protiv Odbora za obrazovanje.
„Ta odluka je govorila da je rasna segregacija u našim državnim školama neustavna“, rekao je Benks za Glas Amerike, „ali više od decenije kasnije, lideri borbe za građanska prava su primjetili da se ništa nije promijenilo. Crni učenici su i dalje išli u različite škole slabijeg kvaliteta u odnosu na njihove bijele vršnjake.”
Banks kaže da je kritička teorija rase razvijena kako bi se pomoglo u razumijevanju zašto je - čak i kada su Amerikanci donosili zakone za uspostavljanje ravnopravnosti - izgledalo da prevladava neravnopravnost.
Advokati za građanska prava, uključujući Derricka Bella, čija je misao bila vitalna za razvoj kritičke teorije rase, zaključili su da je rasna pristrasnost svojstvena pravnim i društvenim institucijama zapadnog društva, budući da je rasa sa najvećom političkom moći imala materijalne razloge da zaštiti tu moć nauštrb drugih rasa.
Dobro razvijena među pravnim stručnjacima 1970-ih godina, teorija je uglavnom bila nepoznata javnosti.
„Kritička teorija rase bila je toliko nejasna da se čak nije ni predavala na većini pravnih škola“, kaže Banks. “To nije bilo u praksi u korporativnom pravu ili čak zakonu o građanskim pravima, već više kao okvir ili pristup koji bi neki akademici mogli koristiti za razumijevanje rasnih pitanja".
“Ali sve se to promijenilo nakon što je ubijen George Floyd."
Bauk u javnosti
Banks kaže da je kritička teorija rase dobila veću pažnju uglavnom kao meta republikanske reakcije na pokret Crni životi su važni (Black Lives Matter) koji je nastao nakon što je bijeli policajac usmrtio Džordža Flojda 2020. godine u Minesoti.
Kritička teorija rase "bila je dobra meta jer sadrži tri stvari koje mnogim Amerikancima izazivaju veliku zabrinutost", navodi Banks. Ideja da se „kritike prema ovoj zemlji ne smatraju dijelom ’američkog duha’; [da] imamo niz anti-intelektualaca koji teorije čine odbojnim; i ne osjećamo se ugodno pričati o našoj rasističkoj prošlosti kao da je neriješena.”
Anketa Istraživačkog centra za obrazovanje crnaca na Univerzitetu Kolumbija iz 2023. pokazala je da se 85% ispitanika slaže da učenici državnih škola treba da uče o istoriji rasizma i ropstva u SAD i uticaju toga na današnje događaje.
Taj konsenzus nestaje kada je riječ o ulozi vlade u ispravljanju nepravdi iz prošlosti.
„Naravno, mislim da bi studenti trebali učiti o tome kako je naša vlada imala predrasude u prošlosti u postupanju sa manjinama kroz politike poput ropstva ili zabrane mješovitih brakova“, objasnila je Rebecca Urutia, republikanska glasačica u Tolandu u državi Konektikat. “Takođe mislim da trebamo podučavati o reviziji naših zakona kako bismo promijenili sve koji su i danas nepravedni."
“Ali mislim da nema smisla podučavati našu djecu stvarima poput kritičke teorije rase”, dodala je. „Ako nastavnici pokušavaju da ubijede bijele učenike da imaju urođenu sklonost ka privilegijama i ka diskriminaciji crnaca, onda mislim da to zapravo ovjekovječuje ciklus za koji tvrde da pokušavaju da pobjegnu iz njega. Umjesto toga, podučavajte našu pravu istoriju i naš napredak kako bismo mogli učiti iz svojih grešaka i uspjeha.”
Neki demokratski birači vide napade na kritičku teoriju rase kao dio nastojanja da se diskredituju pokreti koji bi promovisali interese manjina u SAD.
"Pokušavaju da kritičku teoriju rase pretvore u politički bauk, a rezultat je sve bliži cenzuri", kaže demokrata iz Kalifornije Evante Daniels.
„Ovi zakoni protiv kritičke teorije rase su toliko nejasni da škole postaju nesigurne šta mogu, a šta ne mogu predavati. Da li su LGBTQ klubovi i etničke studije u redu? Šta kažete na kulturno relevantnu nastavu? Šta se dešava kada se nastavnici boje da efektivno predaju o našoj prošlosti jer ne znaju da li krše namjerno dvosmislen zakon?", navodi Daniels.
Banks ima slične strahove.
“Zapravo razumijem ako roditelj ima zabrinutost da njegov učenik drugog razreda uči o stvarima kao što je privilegija bijelih”, rekao je. „To je opravdana zabrinutost. Ali ako nastavnik ne zna šta je dozvoljeno, a šta nije, oni onda djeluju iz straha i izostavljaju važne dijelove lekcija. Rezultat, na žalost naše djece i naše zemlje, je osiromašeno obrazovanje.”
