Najmanje sedam milijuna Amerikanaca poistovjećuje se s više nego jednom rasom. Zbog toga sve više raste zanimanje za pitanja višerasnog identiteta. Pisac i umjetnik Kip Fulbeck u svojoj novoj knjizi “Mixed” – Miješani - predstavlja zbirku portreta kojima proslavlja izgled i osobnost djece miješanih rasa.
Kip Fulbeck odrastao je u višerasnoj obitelji: otac mu je istovremeno Englez, Irac i Velšanin, majka Kineskinja, i polubraća Kinezi. Kod kuće, kaže, smatrali su ga bijelcem, ali u školi azijatom. Istraživanje multirasnog identiteta bilo je inspiracija za Fulbeckova djela, uključujući i njegovu nedavno izdanu knjigu fotografija, pod naslovom Mixed.
“Želio sam dočarati duh djece do 12 godina koja su miješanih rasa. Razlog toj ideji bilo je prošlogodišnje rođenje mog sina. Želio sam biti siguran da ću dati sve od sebe kako bi on odrastao u svijetu koji je različit i tolerantiji od onog u kom sam ja odrastao” - kaže autor.
U svojoj knjizi obradio je 70-ero multirasne djece iz svih krajeva Sjedinjenih Država. Kako bi saznao na koji način oni sami sebe doživljavaju, Fulbeck je svakog od njih upitao: ‘tko si ti?’ “Zgodno je vidjeti da na to pitanje djeca – pogotovo ona mlađa - ne odgovaraju na standardni način poput nas odraslih. Mi bi rekli: ‘Ja sam Amerikanac,’ ili ‘Ja sam Kinez,’ ili pak ‘Ja sam bankar,’ ili ‘Ja sam učitelj.’ Djeca imaju puno originalnije odgovore, poput ‘Imam 12 godina, video igre, i točka - to je sve što radim.’ Jedan je napisao: ‘Ja sam Kenijac. Crn sam kao predsjednik Obama. Jednog dana bit ću profesionalni igrač američkog nogometa i predsjednik”.’
Mladi ispitanici koji se nisu mogli izraziti pismeno nešto su nacrtali, a umjesto njih na neka su pitanja odgovarali njihovi roditelji. Majka petogodišnje Kailani, Amerikanke iz japansko-nizozemske obitelji, rekla je da njenu kćer zanimaju japanski jezik i kultura. Zbog toga je, kad su je upitali je li pola Japanka, odgovorila: ‘Ja sam PUNO Japanka.’ A za desetogodišnju Alison iz japansko-crnačke-irsko-englesko-francuske obitelji, njen otac Hank kaže: “Ona sebe vidi jednostavno kao desetogodišnjakinju. Zna odakle dolazi, ali i da to nije nešto što je određuje. Po tome je ne određuju niti drugi, što mislim da je dobro”.
Otac male Alison je također mješavina dviju rasa – crne i bijele. No, za razliku od svoje kćeri, kaže da nije odrastao u rasno miješanom društvu. Kad bi ga ljudi kao dječaka upitali koje je rase, kaže da je mislio da ga time žele etiketirati ili procijeniti. No danas, dodaje on, kad ga upitaju o nasljeđu njegove djece, ljudi to čine iz radoznalosti, bez dodatnog prosuđivanja. ‘Moja kći odrasta u jednom novom svijetu, onom u kojem nije različita od drugih. Ona je samo dio ove istinski globalne zajednice koju napokon imamo u Sjedinjenim Državama,’ kaže Hank.
Upravo to je ono, kaže Kip Fulbeck, što je on želio predstaviti putem dječjih portreta u svojoj knjizi: “Krećemo se vrlo polako u pravom smjeru. U Sjedinjenim Državama trenutno se provodi popis stanovništva. Pri posljednjem popisu, 2000. godine, ljudima je po prvi put bilo dozvoljeno da zaokruže više od jedne opcije za definiciju svoje rase. Prije toga, mogli smo samo odabrati jednu. Stoga je za mene – koji imam majku Kineskinju i oca koji je istovremeno i Englez i Irac – jedna opcija značila da moram izabrati ili oca ili majku. To nije bilo pošteno za djecu. Mislim da se u tom pogledu mijenjamo i da smo postali svjesniji miješanih rasa”.
Kip Fulbeck zamolio je sestru američkog predsjednika Obame, koja je bijelkinja i Filipinka, da napiše predgovor za njegovu knjigu. Maya Soetoro-Ng to je i učinila, objasnivši pritom i prednosti i nedostatke onih koji su miješanih rasa. A pogovor je napisala pjevačica i glumica Cher, koja je dijelom potomkinja američkih Indijanaca Cherokee. Fulbeck kaže da je ona sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila jedna od prvih estradnih umjetnica u Sjedinjenim Državama koja je govorila o miješanoj rasi te da je stoga zahvalan na njenom doprinosu knjizi. Ovaj umjetnik kaže da je knjigom Mixed želio djeci miješanog podrijetla dati priliku da se sama izjasne tko su. Pokazavši da se oni vide tek kao obična djeca, on se nada da će ih i drugi ljudi vidjeti i prihvatiti kao savršeno običnu djecu.