"Proteklih godinu dana bilo je toliko mnogo različitih pomiješanih emocija između pandemije i pitanja u vezi s rasnim nepravdama. Sve to zajedno učinilo je da se prošla godina veoma razlikuje od ostalih godina", rekao je Austin Chiang, liječnik čiji su roditelji emigrirali iz Tajvana u SAD, 10 godina prije nego što se on rodio u Irvineu u Kaliforniji.
Istog dana kada je šest Azijskih Amerikanki, sa još dvije osobe, ubijeno u Atlanti prošle sedmice, zagovaračka grupa Stop AAPI Hate objavila je izvještaj u kojem se navodi 3.795 incidenata mržnje, između 19. marta 2020. i 28. februara 2021. godine, usmjerenih na azijske Amerikance i Pacifičke otočane.
Više od 500 incidenata zabilježeno je od početka ove godine.
COVID-19 prvenstveno je otkriven kod ljudi u Wuhanu u Kini krajem 2019. godine. Od tada je, šireći se globalno, u SAD-u odnio više od 548 000 života, a potvrđeno je više od 30 miliona slučajeva, podaci su Univerziteta Johns Hopkins.
U 16 najmnogoljudnijih američkih gradova, napadi na azijske Amerikance povećali su se 2020. godine za gotovo 150% u odnosu na prethodnu godinu, pokazuju podaci koje je prikupio Centar za proučavanje mržnje i ekstremizma Kalifornijskog državnog univerziteta.
Zbog toga je protekla godina postala vrijeme razmišljanja za Chianga, koji je magistrirao javno zdravstvo na Univerzitetu Harvard i doktorirao na Univerzitetu Columbia. Bio je aktivan na društvenim mrežama suzbijajući COVID-19 dezinformacije, kao glavni medicinski službenik za socijalne medije 14 bolnica, kojima upravlja Univerzitet Thomas Jefferson iz Philadelphije u Pensilvaniji i osnivač je Asocijacije za socijalne medije u zdravstvu (AHSM).
Smrt Georgea Floyda, Afroamerikanca koji je umro u maju dok je bio u policijskom pritvoru u Minnesoti, i ponovno oživljavanje pokreta Black Lives Matter, podstakli su Chianga na razmišljanje o mnogim stvarima."Na koji način se možemo pokušati uključiti, postići ravnopravnost i na mom radnom mjestu, ali i osigurati da se drugi osjećaju kao da se prema njima postupa pošteno, da budu vidljivi i da se čuje i njihov glas", rekao je gastroenterolog za mandarinski servis Glasa Amerike.
"Definitivno je mučno i pomalo je teško pomiriti se s tim, jer je istovremeno prisutan osjećaj da nas ocjenjuju, ne zbog vještine, već zbog izgleda, a to je zasigurno nešto što utiče na toliko različitih ljudi."
"Najsmješnije je bilo što me jedan gospodin bijele rase nazvao 'Eggrolls'", rekao je Vannthath Man (42) iz Haymarketa u državi Virginia, medicinski tehničar u bolnici Inova Fairfax, koji je studirao medicinsku njegu na Univerzitetu George Mason u Fairfaxu u državi Virginia.
"Ne doživljavam te stvari lično... Možda mu je ta misao bila negdje u glavi, ali da nije na liječenju, da nije zbunjen, ne bi to rekao. Ali to mu ne daje za pravo da razmišlja na taj način".
Rođen u Battambangu u Kambodži, Man je bio maltretiran do suza i izopćen tokom prvih školskih godina nakon što je 1989. godine, u 12. godini života, sa porodicom stigao u SAD. Za Glas Amerike je rekao da bi bilo dobro, da je u to vrijeme postojao neko da mu pomogne. "Možda ne bih imao suicidalne misli, možda nisam morao proći kroz tako težak period. Zato sam postao medicinski radnik, jer želim pomoći ljudima."
Na dan kada su četiri od njegovih šest COVID-19 pacijenata preminuli, Mann se okrenuo metodama samopomoći koje je osmislio za sebe dok je bio tinejdžer. "Kulturološki, naša porodica nije bila previše otvorena za razgovor o određenim stvarima. Puno vremena sam se sam nosio sa nekim stvarima. Na taj način sam razmišljao i tog dana, koje su pozitivne strane koje imate, i koje pozitivne stvari dajete zajednici."
Azijci, koji su rođeni u SAD-u ili Aziji su, prema podacima Instituta za migracionu politiku i popisu stanovništva u SAD-u, nesrazmjerno zastupljeni u zdravstvenoj zaštiti s obzirom na njihov broj u ukupnoj populaciji.
Od zdravstvenih radnika stranog porijekla u SAD-u, 40% dolazi iz Azije.
Adam Conners (35) rodom je iz Malanga u Istočnoj Javi u Indoneziji. U SAD je stigao 2011. godine u posjetu prijateljima. Kolabirao je od napada koje je izazvala tuberkuloza u kasnoj fazi i proveo je tri mjeseca u Univerzitetskoj bolnici George Washington u Washingtonu D.C., gdje mu je medicinsko osoblje pružilo takvu pažnju i njegu da je odlučio da se pridruži njihovim redovima.
Nakon učenja engleskog jezika, upisao se na ubrzani program medicinske njege na Univerzitetu Chamberlain u Downers Groveu u državi Illinois, saževši četiri godine studija u 30 mjeseci. Diplomirao je 2017. godine.
"Bilo je teško", rekao je Conners o programu koji je pohađao, indonezijskom servisu Glasa Amerike. Sada je medicinski tehničar u bolnici i vodi brigu o svima isto: Afroamerikancima, Latinoamerikancima, Azijatima, ljudima s Bliskog Istoka, bijelcima. "Oni su moji pacijenti."
Njegovi prvi COVID-19 pacijenti bili su u 70-im i 80-im godinama, ali sada je riječ o mlađim ljudima u 20-im i 30-im godinama.
"Zaista je tužno i depresivno", rekao je Connors. "A kad izađem s posla, na ulici vidim ljude koji ne nose maske ili jednostavno ne drže distancu. To slama moje srce."
"Kad bi samo oni na ulici mogli vidjeti unutrašnjost ove bolnice, ljude koji umiru", kaže Conners, koji bi se želio vratiti u Indoneziju kako bi radio s lokalnim pacijentima, izgradio ambulantu i pokušao pomoći svojim ljudima.
Medicinska njega tokom pandemije Connersa je naučila vrijednostima samopomoći. "To uključuje brigu o svom umu, svom mentalnom stanju", rekao je Conners, koji procjenjuje da je svjedočio smrti oko 100 pacijenata koji su umrli od COVID-19. "Ponekad se osjećam kao da me COVID samo pretukao. Ili se osjećam kao da sam upravo izgubio bitku s COVID-om".
Wengang Zhang (67) rođen je u kineskoj provinciji Sichuan, a u SAD je stigao 1988. godine sa medicinskom diplomom koju je stekao na današnjem Univerzitetu medicinskih nauka Chongqing. Doktor primarne zdravstvene zaštite, američku obuku završio je 1999. godine na Univerzitetu Kalifornija - Los Angeles medicinskom centru.
Zhang je za mandarinski servis Glasa Amerike rekao da je najveći izazov s kojim se suočio da bi se mogao baviti medicinom u SAD-u bio definitivno jezik. "Međutim, druga velika razlika je sistem, vrste osiguranja. Nikad nisam čuo za zdravstveno osiguranje ili Medicare, Medicaid."
On obavlja praksu u medicinskoj grupi Springhill u okrugu Contra Costa, istočno od San Francisca, gdje liječi pacijente koji su "bijelci, crnci, Španci ili Pacifički otočani".
Za mandarinski servis Glasa Amerike rekao je da je upravo on primio prvog pacijenta s COVID-19 u okrugu, nakon što je pozvan u lokalnu hitnu pomoć.
"Mogu vam reći tačno taj dan - 1. mart. Podaci i sve ostalo, poklapali su se s onim što smo učili iz kineskog iskustva."
Ispostavilo se da je prvi COVID-19 pacijent u okrugu ujedno i jedan od Zhangovih pacijenata. "Zdrav mladić i nije imao pojma gdje je pokupio virus".
Nakon pregleda, Zhang je napustio bolnicu, otvorio sve prozore u automobilu, odvezao se kući, parkirao, svukao i požurio da se istušira ne zaustavljajući se da razgovara sa suprugom.
"To je zapravo u mojoj praksi, od preko 20 godina, prvi put da sam shvatio da moj vlastiti život može biti u opasnosti, jer sam pregledao ovog pacijenta", rekao je Zhang.
Prema istraživanju Kaiser Health News-a i The Guardiana, od 3.561 zdravstvenih radnika koji su umrli na američkoj prvoj liniji od januara, 21% je bilo Azijaca/Pacifičkih otočana.
Među onima koji su preživjeli COVID-19 je Tsering Dechen (28), Tibetanka koja je u SAD stigla 2010. godine nakon završetka srednje škole u Nepalu, i nagovora majke da stekne dobro obrazovanje. Nakon niza neobičnih poslova, stekla je diplomu medicinske sestre na Lehman Collegeu, u New Yorku, 2019. Ona je medicinska sestra u progresivnoj njezi u Elmhurst Health & Hospital u New Yorku, a ovaj posao je počela da radi samo nekoliko sedmica prije pojave prvih COVID-19 slučajeva.
Njeno radno mjesto nalazi se u srcu Queens-a, četvrti poznate po bogatoj raznolikosti stanovnika iz Afrike, Azije, Evrope, Okeanije, te Južne i Centralne Amerike. "Osjećam da je bolnica Elmhurst najbolji primjer koji možemo imati o tome kako svi zajedno koegzistiramo", rekla je Dechen, koja kaže da je čula za nasilje usmjereno prema azijskim Amerikancima, a poznat joj je takav slučaj napada na liječnika.
"Zašto biste napali osobu, samca, samo zato što je azijski Amerikanac?" pita se ona. "Kako neko može kriviti samo jednu osobu za pandemiju? Kako može pokazati ljutnju i tako nekoga napasti?"
"Svakog dana uočavam koliko smo slični", rekla je Dechen za tibetanski servis Glasa Amerike. "Kada pogledate naše najstarije i njihove potrebe, vidite koliko sličnosti postoji u ovim različitim nacionalnostima."
Tien Tan Vo, 44, diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta Ross u Zapadnoj Indiji, a sada je medicinski direktor VO Medical Centra u kalifornijskom Imperial Valley-u, poljoprivrednom području koje graniči s Meksikom.
COVID-19 pacijente počeo je liječiti prošlog marta, kada se suočio s najtežim danima pandemije, jer "u to vrijeme nije bilo dovoljno testova". "Pacijenti su željeli biti testirani, bili su vrlo zabrinuti, uplašeni, željeli su odmah znati rezultat. To je sve vrlo stresno - testiranje i nivo anksioznosti u ovoj pandemiji."
Vo, koji je rođen u vijetnamskoj provinciji Binhdin, poslao je testove u San Diego na obradu i rekao pacijentima da moraju čekati rezultate.
Prisjetio se da je izašao na parking svoje klinike kako bi testirao jednu pacijenticu kojoj je kasnije dijagnostifikovan COVID-19.
"Izašao sam s punom zaštitnom opremom, bio sam pokriven od glave do pete, jer ne znamo šta se događa sa virusom ... i zamolio sam je da spusti prozor, a ona je počela plakati i nije mogla razgovarati, jer je ostala bez zraka".
Prebačena je u lokalnu bolnicu, a zatim u medicinski centar u San Diegu, bila je na respiratoru, njena porodica je bila izbezumljena. "Onda se 11. dana povratila, iznenada je bila bolje", rekao je Vo za vijetnamski servis Glasa Amerike.
Tada je primio još jednog pacijenta sa simptomima u bolnicu, koji je ustao i šetao nakon nekoliko sati. "Sutradan, muškarac nije mogao hodati. Nakon što je primio I.V. steroide, I.V. infuziju i transfuziju plazme nikako mu nismo mogli pomoći". Četiri dana nakon početne dijagnoze, ovaj čovjek postao je prvi njegov pacijent koji je preminuo od COVID-19.
Vo nije znao šta da kaže porodici. "Bili su dovoljno ljubazni da me nazovu i da mi kažu:'Doktore, potrudili ste se najbolje. Ne brinite. Ne budite tužni'. Čak su me ohrabrili da i dalje pomažem drugim ljudima."
"Medicinska sam sestra više od 30 godina, prošla sam i smrt i rođenje, ali ovo je za mene nevjerovatno. Nisam pratila brojeve, jer je to toliko obeshrabrujuće", rekla je Anchalee Dulayathitikul (55) medicinska sestra, koja je u SAD stigla 2014. godine, nakon što je odlučila da želi američko obrazovanje za svoju djecu.
Odlučila se za karijeru medicinske sestre, jer je njen djed smatrao da ima brižnu narav. Dulayathitikul je stekla diplomu za babicu i medicinsku njegu 1988. godine na Tajlandskom univerzitetu Chiang Mai. Više od četvrt vijeka kasnije, iz prve je položila sve testove potrebne za dobijanje certifikata za medicinsku sestru u Marylandu.
Radi u Medicinskom centru Univerziteta Maryland Upper Chesapeake i nakon godinu dana rekla je za tajlandski servis Glasa Amerike da vidi kako sve ide u pravcu uspješnog zbrinjavanja COVID-19 pacijenta.
Dulayathitikul planira posjetiti svoju bolesnu majku na Tajlandu nakon pandemije, kada budu povučenje mjere ograničenja putovanja. Ali, kako kaže, vratiće se u Maryland zbog svoje djece i svoje karijere, jer mnogo voli svoj posao."
Darunee Rasameloungon (41), rođena je u Bangkoku, ali je 1991. godine sa porodicom stigla u SAD kako bi se pridružila ocu koji je emigrirao prije njih. Željela je biti inženjer ili agent FBI-a sve dok nije pomogla u njegovanju rođaka, kojem su bile polomljene ruke i noge, nakon što ga je udario autobus.
Kad se odlučila baviti medicinskom njegom, otac joj je rekao da joj ne može platiti fakultet s onim što zarađuje dostavljajući pizzu. Radeći sa svojim srednjoškolskim savjetnikom, Rasameloungon su visoke ocjene, volonterski rad i školske aktivnosti odvele do plaćene stipendije za sve četiri godine u medicinskoj školi za medicinske sestre Univerziteta George Mason u Fairfaxu u državi Virginia. Diplomirala je 2001. godine i sada je medicinska sestra u progresivnoj njezi u bolnici Fairfax, u kojoj radi od 2008. godine.
"Uvijek je teško, ovo je vrlo tužno kad nekoga morate zamotati u vreću, znate, oni su umrli sami", rekla je za tajladski servis Glasa Amerike. "Oni nemaju nikoga, a njihova porodica ne može biti s njima, to je stvarno tužno i može se dogoditi bilo kome."
Iako Rasameloungon namjerava i dalje da se bavi medicinskom njegom u SAD-u, dijelom i da bi bila blizu sina, želi napraviti dugu pauzu na Tajlandu kad se pandemija povuče. "COVID me natjerao da shvatim da želim provoditi više vremena sa svojom porodicom".
Rođen u Menifeeju u Kaliforniji, Limyi Heng (38), dijete je kambodžanskih izbjeglica. Proveo je tri godine u vazduhoplovstvu, većinu vremena u Južnoj Kaliforniji. "Ali, bio sam na puno tura po Sjedinjenim Državama, zbog čega sam uvidio zašto trebamo uvažavati raznolikost Amerike."
Njegov mentor u vazduhoplovstvu uveo ga je u karijeru medicinara, a magistrirao je medicinsku njegu na Univerzitetu Columbia, gdje je razvio mrežu koja ga je rano obavijestila o širenju COVID-19 u New Yorku i drugdje. Radi u zajedničkoj bolnici Redlands i memorijalnoj bolnici San Gorgonio.
Nagli porast broja slučajeva COVID-19 započeo je u oktobru i nastavio se do decembra. "Zapravo nije bilo najgoreg trenutka. Mislim da je bilo mnogo dugih sati, zaista dugih sati", rekao je Heng za kambodžijski servis Glasa Amerike. Za njega je prednost na poslu "biti dio tima" koji uključuje domaćice u bolnicama, ljude iz logistike koji dostavljaju zaštitnu opremu i vođe zajednice koji pružaju "prave poruke, prave informacije" da bi "suzbili dezinformacije".
Za Connersa je sličan timski rad ono što dovodi do njegovih najponosnijih trenutaka pandemije, a to je kada pacijenti napuštaju bolnicu. "To postignuće je rezultat timskog rada koji smo napravili."
Izvještaju su doprinijeli: Chetra Chap iz kambodžijanskog servis; Naras Prameswari and Dian Widyastuti iz indonezijskog servisa; Calla Yu iz mandarinskog servisa; Pinitkarn Tulachom iz tajvanskog servisa; Trinlae Choedron and Ngawang Tenzin iz tibetanskog servisa; An Hai iz vijetnamskog servisa; i Mark Sandeen zadužen za grafiku.
