Linkovi

SAD: Sve više starijih građana postaju beskućnici


55-godišnja Karla Finokio priča o svojim danima beskućništva dok je živjela u svom kamionetu.
55-godišnja Karla Finokio priča o svojim danima beskućništva dok je živjela u svom kamionetu.

Put Majkla Genaldija ka beskućništvu počeo je u prvim mjesecima ove godine, saobraćajnom nesrećom u kojoj se jedan automobil zabio u zadnji dio njegovog motocikla. Majklu su slomljena tri rebra, a više od mjesec dana proveo je u komi.

58-godišnji Amerikanac je izgubio posao kao mašinski tehničar, a zatim i kuću, i živio je u svom kamionu kada je otkriveno da ima rak pluća drugog stadijuma. Previše mlad da počne da koristi novac od socijalnog osiguranja, Genaldi sada živi u skloništu za osobe starije od 55 godina u Finiksu, u Arizoni, dok pokušava da se snađe u procesu prijava za invalidninu.

Kako stanovništvo stari, Sjedinjene Države nisu dovoljno pripremljene da na adekvatan način smjeste i vode računa o sve većem broju svojih starijih građana, zaključeno je u novom izvještaju koji je objavio Centar za studije stambenih pitanja univerziteta Harvard.

Bez dovoljne vladine pomoći, "mnogi stariji građani moraju da se odreknu potrebne njege, ili da se oslanjaju na pomoć porodice i prijatelja", upozorava Dženifer Molinski, direktorka programa za smještaj starijih građana u okviru Harvardovog centra za stambena pitanja. Mnogi, kao što je Genaldi, postaće beskućnici.

Molinski kaže da je veća vladina pomoć potrebna za sve više starijih Amerikanaca - "baby boomera", rođenih poslije Drugog svjetskog rata.

59-godišnji Čarls Sanders u šatoru u kampu za beskućnike nazvanom "Zona", u centru Finiksa, 14. jula 2023.
59-godišnji Čarls Sanders u šatoru u kampu za beskućnike nazvanom "Zona", u centru Finiksa, 14. jula 2023.

Prema izvještaju, 2021. godine, federalna pomoć kojom se finansiraju smještaj i usluge za starije građane kao što su kuhanje, čišćenje ili prevoz - bila je dovoljna za nešto više od trećine od 5,9 miliona građana starijih od 62 godine koji su se kvalifikovali za tu vrstu pomoći.

Kreativne ideje su posebno potrebne u ovom trenutku, da bi se smjestili ljudi sa fiksnim ili sve manjim prihodima, i oni sa nedovoljnom ušteđevinom, navodi se u izvještaju. Na primjer, to znači zajedničko iznamljivanje stanova ili kuća da bi se smanjili troškovi, umjesto da se živi sam, ili život u malim apartmanima, sagrađenim kao dodatak kućama. Postoje i zajednice gdje se pojedinačne kuće - ponekad sasvim male površine - grade tako da se nalaze grupisane oko centralne zgrade sa zajedničkim prostorijama kao što su trpezarije.

U narednih deset godina, broj Amerikanaca starijih od 75 godina će se povećati za 45% - porašće sa 17 miliona na skoro 25 miliona. A očekuje se da će se mnogi od njih imati finansijskih problema. U izvještaju se konstatuje da je 2021. godine, skoro 11,2 miliona starijih građana trošilo više od 30% svojih prihoda na smještaj.

Za starije od 65 godina, neke od najnepovoljnijih cijena smještaja su u oblastima popularnim za odlazak u penziju, kao što su Las Vegas u Nevadi, San Dijego u Kaliforniji, Roli u Sjevernoj Karolini, te Majami i Dejtona Bič na Floridi.

A kao i oni koji iznajmljuju kuće i stanove, i mnogi stariji kućevlasnici imaju teškoće da sačuvaju krov nad glavom.

Stariji Amerikanci imaju sve veći dug u otplati svojih kuća. Prosječan dug otplate za kućevlasnike između 65 i 79 godina je porastao za više od 400%, sa 21.000 dolara iz 1989. godine na 110.00 dolara 2022.

Mnogim starijim Amerikancima je takođe teško da plaćaju dodatne usluge koje su im potrebne, a troškovi dugoročne, svakodnevne, njege u prosjeku iznose oko 100 dolara dnevno.

U izvještaju se takođe navodi da je ljudima drugih rasa daleko teže da plaćaju smještaj nego bijelcima, posebno u crnačkim i latinoameričkim domaćinstvima. Stariji ljudi koji žive sami takođe teže mogu da otplaćuju svoje rate od onih koji žive u braku ili partnerstvu - 47% je opterećeno tim troškovima naspram 21% parova.

Kevin Henderšot živi u kampu za beskućnike u centru Finiksa. (Foto: AP/Matt York)
Kevin Henderšot živi u kampu za beskućnike u centru Finiksa. (Foto: AP/Matt York)

U Finiksu, 56-godišnja Angelita Saldana je postala beskućnica kada joj se brak raspao. Unuka meksičkih imigranata, Saldana je prvo živjela u svom kamionetu sa svojim psom Gasparom, ali sada živi u skloništu sa 60 kreveta, gdje odsjeda i Majkl Genaldi sa svojim psom, Čikom.

Saldana kaže da njena mesečna invalidnina u iznosu od 941 dolara nije dovoljna da plati ni garsonjeru u tom gradu, gdje prosječna stanarina počinje na oko 1.200 dolara. Socijalna radnica pokušava da joj pomogne da pronađe smještaj koji može da priušti. U međuvremenu, ima svoju sobu i privatno kupatilo u motelu koji je pretvoren u smještaj za starije građane.

"Ovdje mogu da dobro spavam", kaže, za razliku od mjeseci koje je provela u najvećem skloništu u centru Finiksa, gdje ima deset puta više kreveta.

Lisa Glou, direktorka za usluge pružanja skloništa u centralnoj Arizoni, organizacije koja upravlja oba skloništa, kaže da stariji ljudi mnogo bolje funkcionišu u smještajima koji su napravljeni imajući u vidu njihove potrebe - što uključuje više prostora, manje stepeništa i šira vrata za invalidska kolica.

Glou priča o 82-godišnjem muškarcu, koji nije mogao da spava u krevetu na sprat u skloništu u centru grada, prije nego što je premješten. Članovi osoblja su pronašli članove njegove porodice i prebacili ga u dom za stare gdje ima dnevnu medicinsku njegu.

"Sklonište u centru Finiksa nije dobro mjesto za starije ljude sa hroničnim bolestima", kaže Glou. "Tamo vidimo mnogo ljudi u svojim 70-im i 80-im."

"Šokirana sam da vidim toliko starih građana na ulicama", dodaje ona. "Tu su ljudi u kolicima, ljudi sa hodalicama..."

XS
SM
MD
LG