Rusija razmatra da prekine davanje djece na usvajanje američkim roditeljima zbog zabrinutosti vezanoj za ophođenje prema nekoj od usvojene djece. Prošle godine, Moskva je ukinula prethodnu zabranu nakon što je sa Sjedinjenim državama potpisan ugovor o davanju sigurnosti, ali ruski zvaničnici sada kažu da taj ugovor treba još pojačati. Iako su zabilježeni pojedini problemi, roditelji koji su usvojili djecu kažu da većina od 60 hiljada ruske djece živi dobro u Sjedinjenim državama. Neki roditelji podstiču djecu da održavaju vezu sa svojom domovinom.
Govoriti na ruskom sa svojim bakom i dedom u St.Petersburgu putem Skype-a je redovna aktivnost za 15-godišnjeg Dimitry Millera, sa nadimkom Dima. On kaže da njegovi rođaci vole čuti njegov glas i on im daje uvjeravanja da je zdrav i sretan u svom novom domu.
Oni su zahvalni što ja živim na dobrom mjestu, kaže on.
Njegova 11-godišnja sestra, Dasha, nije znala engleski kada su došli u Sjedinjene države u julu 2009, ali je do sada zaboravila ruski i oslanja se na starijeg brata u komunikaciji putem telefona ili interneta. Bob Miller, koji ih je usvojio, podstiče ih da održavaju veze sa svojom obitelji.
Zaista smo željeli da zadrže svoju kulturu, da budu u vezi i sve dok imaju mobitele ili kompjutere, ta veza se može održavati, kaže Bob Miller.
Njegova supruga Karen kaže da su planirali usvojiti bebu, ali kada su otišli u Rusiju, saznali su da je više od 700 hiljada djece izgubilo roditelje ili je napušteno. Ona kaže da su starija djeca često izložena riziku ovisnosti od droge, samoubistva ili kriminala, dok odrastaju i sami prolaze kroz život. Karen i Bob su prvo pronašli Dashu u jednom sirotištu i nakon toga su saznali da ona ima i starijeg brata, za kojeg je jako vezana. Stoga su odlučili da ih oboje usvoje.
Htjeli smo da oni znaju koliko ih doista želimo i koliko ih već volimo, kaže Karen Miller.
Iako je njihov otac umro, a majka bila invalid, njihov deda je još uvijek bio veoma vezan za unuke. Bob kaže da je dobijanje njegove dozvole za usvajanje bio prioritet.
Govorili smo sa Dimom i rekli da moramo biti sigurni da će to sve biti u redu sa dedom i Dima je rekao: Da, moram govoriti sa dedom i dobiti njegov blagoslov.
Iako Bob i Karen govore samo malo ruskog, Karen je kao muzičarka i profesorica muzike naučila jednu rusku pjesmu koju i dalje pjeva. Ona kaže da je Dima naučio nešto engleskog u školi za siročad, ali da su prve sedmice kod kuće u Teksasu ipak bile veliki izazov.
Oni su se veoma dobro koristili ne-verbalnim vještinama, ali u nekim trenucima nismo mogli imati komunikaciju, imali smo nimalo lake emocije, priča Karen.
Bob i Karen se nadaju da će jednog dana odvesti oboje djece da posjete Rusiju kako bi mogli i dalje održavati veze sa zemljom u kojoj su rođeni i sa rodbinom kojoj nedostaju.
