Linkovi

Ruski narativi u dezinformacijama o zakonima o stranim agentima u Gruziji i BiH


Kremlj
Kremlj

Iako su udaljene 2.000 kilometara jedna od druge, za Bosnu i Hercegovinu i Gruziju ključna opasnost je blizina Rusiji.

Dok se obje zemlje spotiču na svom putu ka članstvu u Evropskoj uniji, takozvani zakon o stranim agentima, inspirisan sličnim zakonom iz Rusije, postao im je jedna od glavnih prepreka, objašnjava izvještava Detektor. Iako su reakcije javnosti u ove dvije zemlje u potpunosti suprotne, propaganda inspirisana ruskim narativima i dezinformacijama gotovo je identična.

Desetine hiljada građana Gruzije nalaze se na ulicama Tbilisija od sredine aprila, ujedinjeni u borbi – protiv ruskog Zakona o stranim agentima i za Evropsku uniju. Zakon koji je usvojen u ovoj zemlji kopija je rješenja usvojenog 2012. godine u Rusiji, na osnovu kojeg ruske vlasti, na čelu s Vladimirom Putinom, godinama progone svoje protivnike. Borbu građana ojačavaju iskustva ruskih državljana koji su, nakon što su proglašeni stranim agentima u svojoj domovini, utočište pronašli upravo u Gruziji i koji im pojašnjavaju kako ovaj zakon nosi opasnost – ne samo po nevladine organizacije i medije – nego doslovno po sve građane koji se usude kritikovati vlast.

S druge strane, dok se vlasti Republike Srpske spremaju usvojiti isti zakon, građani BiH su bez gotovo ikakvih reakcija, izuzev malog broja nevladinih organizacija i aktivista koji ukazuju na represiju koja bi mogla nastupiti usvajanjem ovog zakona.

A obrazac dezinformisanja javnosti o ovom zakonu u obje zemlje je gotovo identičan, inspirisan ruskim narativima i pojačan antizapadnom propagandom.

Unatoč protivljenjima većeg ili manjeg dijela javnosti, vlasti Gruzije i Republike Srpske usvajanje ovog zakona pokušavaju opravdati činjenicom da isti zakon postoji i u Sjedinjenim Američkim Državama, pozivajući se na Zakon o registraciji stranih agenata koji je u ovoj zemlji usvojen još 1938. godine.

Ali ove tvrdnje nisu tačne. To je zapravo zakon kojim se sprečavao uticaj nacističkih njemačkih vlasti, ali i sovjetskih komunističkih agenata, a danas je alat za borbu protiv pranja novca, prevara, izbjegavanja sankcija, iznuda, terorizma i neprijateljski nastrojenih stranih sila. Iz njega su izuzete religijske, obrazovne, naučne, umjetničke i medijske organizacije.

U nacrtima koji su predloženi u Gruziji, a zatim i u Republici Srpskoj, koji su najsličniji ruskom, “strani agenti” nisu nacisti ili teroristi već sve neprofitne i nevladine organizacije, što znači da stranim agentima mogu biti proglašeni naučnici, novinari, umjetnici ili profesori.

“Sama svrha ovog zakona je upravo da stigmatizuje, delegitimiše, diskredituje ove organizacije i samim tim da utiša te kritičke glasove, kako se korupcija vlasti više ne bi razotkrivala”, navodi Tina Bokuchava, opoziciona zastupnica u gruzijskom Parlamentu.

Dok tvrde da je riječ o američkom zakonu, vlasti Gruzije šire i teoriju zavjere kako Zapad režira globalni rat i želi otvoriti front u Gruziji, nakon prvog koji je, kako kažu, započet u Ukrajini. Ovakva antizapadna propaganda jedna je od glavnih odlika ruskih dezinformacija nakon početka invazije na Ukrajinu. Kroz njih Rusija prikazuje Ameriku i Zapad kao rušitelje zdravih vrijednosti društva odnosno tradicionalne porodice.

Taj narativ o narušavanju tradicije i porodičnih vrijednosti posebno je prisutan u Gruziji, gdje vlasti već godinama podržavaju Dan porodične čistoće i poštovanja roditelja, koji organizira pravoslavna crkva. Iako se 17. maj u svijetu obilježava kao Dan borbe protiv homofobije, baš tog dana u Gruziji se šire homofobni stavovi, a konzervativni narod iskorišten je ove godine i za uvjerenje da oni koji se protive ruskom zakonu promovišu homoseksualne brakove.

“Sve ove različite regresivne inicijative, uključujući Zakon o stranim agentima ili anti-LGBT zakon ili drugi zakoni, koji su puni mizoginije i seksizma, približavaju nas Rusiji i usmjereni su protiv onih koji žele biti dio evropske porodice i Evropske unije”, pojašnjava nam Ana Subeliani, zamjenica direktora organizacije “Tbilisi Pride”.

Građanima BiH i zemalja Zapadnog Balkana ovi stavovi su jako poznati jer ih često ponavljaju i zvaničnici u Republici Srpskoj i Srbiji. Jedan od najglasnijih u širenju ovih narativa je predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji je u nedavnom intervjuu za Novinsku agenciju Republike Srpske kazao kako podržava evropski put BiH, ali samo u slučaju ako on omogućava očuvanje srpske kulture, nezavisnosti i tradicije. On smatra i da SAD svjesno Srbe označavaju krivim za sukob devedesetih. Slične stavove ponavljali su i tokom kampanje protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja je usvojena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, tokom koje su tvrdili da je riječ o dokumentu kojim se svi Srbi proglašavaju genocidnim narodom, iako se termini Srbi, Srbija ili Republika Srpska uopće ne spominju u ovoj rezoluciji.

“Ovaj ogavni zapadni svijet gura Srebrenicu na politički teren i u Generalnu skupštinu UN-a, da Srbe okvalifikuje kao jedini narod u istoriji koji je počinio tako nešto. To se gura da bi se izbrisali svi zločini Njemačke. Nemojte to da radite jer to ne doprinosi životu u BiH”, govorio je Dodik na skupu “Srpska te zove” koji je organiziran u Banjoj Luci u svrhu borbe protiv rezolucije.

Usvajanje zakona o stranim agentima postao je i trend istočnoevropske i evroazijske regije pa su, osim Gruzije i Republike Srpske, njegovo aktivno zagovaranje tokom ove i prošle godine započeli još Kirgistan, Mađarska i Slovačka. Postoje najave pojedinih političara poput potpredsjednika Vlade Aleksandra Vulina ili osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja da će zalagati za usvajanje ovog zakona u Srbiji koja raznim manifestacijama ističe tradicionalne porodične vrijednosti.

Sve ove zemlje pokazale su određene prijateljske veze sa zvaničnom Rusijom, a ovaj zakon pokazuje kako ih ona može mobilisati da u isto vrijeme raspravljaju o istoj temi.

“Veoma je teško jer zvanične izjave vlade sada jasno pokazuju da su protiv Zapada. Okreću zemlju protiv njenog dobro utvrđenog historijskog odabira da idemo ka Zapadu i žele staviti Gruziju uz Rusiju, Bjelorusiju, Kirgistan i ovu neku uniju koja želi ponovo izgraditi Sovjetski savez. Sada ljudi brane svoj izbor. Nije stvar u protestima i u specifičnom zakonu, nego su protesti i demonstracije u vezi s Gruzijskim izborom”, zaključuje Giorgi Chitidze, programski menadžer Fondacije za civilno društvo Gruzije.

Pred Gruzijom i BiH u oktobru su i izbori, te je važno znati da bi se, u slučaju finalizacije zakona, na udaru mogle naći upravo one organizacije koje su zadužene za monitoring izbora i izvještavanje o izbornim prevarama, što će biti jedan od prvih pokazatelja štetnosti ovog zakona po cjelokupno društvo.

XS
SM
MD
LG