Ovaj panel je sazvan kao reakcija na prošlogodišnji poduhvat kineskog naučnika He Jiankuija koji je, u tajnosti i bez stvarne potrebe za terapijom stanja, modificirao embrije te su rođene prve genetički modificirane bebe, kod kojih je izmijenjen protein-receptor koji omogućava virusu HIV da inficira limfocite. Ovaj događaj bez presedana imao je značajnog odjeka u naučnoj zajednici te se stvorila potreba za hitnom raspravom o tome kakav stav zauzeti po ovom pitanju.
Nakon sastanka u sjedištu Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi, panel, kojeg je činilo 18 uglednih stručnjaka, upozorio je da je postupak previše rizičan i da ga ne bi trebalo pokušavati prije nego se uspostavi sistem pravila koja regulišu ovu tehniku. Supredsjedateljica savjetodavnog odbora, Margaret Hamburg, izjavila je kako se grupa složila oko skupa temeljnih načela.
Rekla je da panel predlaže SZO da stvori registar za istraživanje uređivanja ljudskog genoma. Prema tom sistemu, naučni radovi koji uključuju ovu tehnologiju će biti registrirani na transparentan način.
"Smatramo da je vrlo važno uspostaviti taj registar kako bismo dobili bolji uvid u istraživanje koje se odvija diljem svijeta, veću transparentnost o tome i zapravo veću odgovornost u smislu osiguranja da istraživanja ispunjavaju standarde nauke i etike“, izjavila je tom prilikom Hamburg.
Stručnjaci se slažu da bi to spriječilo rađenje modifikacija u tajnosti, kao što je bilo u slučaju Jiankui. Hamburg je također dodala da je cilj ovog panela da se imperativ transparentnosti proširi i na objavljivanje naučnih radova koji proizlaze iz važnih istraživanja. Hamburg je rekla da će od izdavača biti zatraženo da osiguraju da je istraživanje registrirano kod SZO prije nego što se objavi. Treba dodati da se često dešavalo da se izdavači ne usuđuju publicirati radove iz oblasti editovanja ljudskog genoma, upravo iz straha od reakcija, ali i straha od potencijalnog fabriciranja rezultata ovako popularne oblasti.
Hamburg je izjavila da je razvoj smjernica za istraživanja koja uključuju editovanje ljudskog genoma proces koji će potrajati oko 18 mjeseci, ističući da je to težak, ali hitan zadatak koji se mora provoditi promišljeno i sveobuhvatno.
Međutim, postoji svega nekoliko zemalja na svijetu koje imaju zakonske regulative vezane sa istraživanje i modifikaciju ljudskih embriona, a u zemljama gdje je to dozvoljeno, procedure dobijanja dozvole su prilično stroge. Čak ni u Kini nije lako dobiti dozvolu za ovakva istraživanja. Ipak, i pored toga, desila se omaška i rad se odvijao u tajnosti. Zapravo, smjernice SZO bi bile u stanju spriječiti objavljivanje radova koji su rezultat neregistrovanih istraživanja, ali možda nisu dovoljne da se spriječe u potpunosti ovakva istraživanja.
Također, treba razumjeti da se tehnologija editovanje DNK CRISPR-Cas 9 ne koristi samo u svrhu dobijanja „GMO beba“, nego da je potrebna i za istraživanje ranih faza embrionalnog razvitka čovjeka, o čemu i danas ne znamo puno.
Potpuni moratorij na bilo kakvo editovanje ljudskih embrija bi značio zastoj ovakvih istraživanja, usmjerenih na razumijevanje ekspresije gena i procesa koji stoje u srži formiranja jednog ljudskog bića. Ako nešto krene naopako u ovim ranim fazama razvoja, dolazi do malformacija ploda i, vrlo često, do sponatanih pobačaja. Zapravo ne znamo koji se to geni i proteini aktiviraju u tih prvih nekoliko dana od začeća.
Upravo je za istraživanje ovih procesa 2015. Kathy Niakan sa Instituta Francis Crick u Londonu dobila dozvolu od britanske Human Fertilisation and Embriology Authority (HFEA). Kathy i njen tim proučavaju i gene koji su aktivni u prvim danima nakon začeća i te gene alterniraju. Jedan od gena koje proučavaju je i OCT4, koji "diriguje" razvoj i diferencijaciju fetusa. Ovaj gen je aktivan u stanicama koje će formirati fetus. Nakon sedam dana, embriji na kojima se proučava ovaj gen će biti uništeni, a ti su embriji, inače, donacije pacijenata sa klinika za liječenje neplodnosti.
Zapravo, niz je faktora koje treba uzeti u obzir prilikom rasprave o editovanju ljudskih embrija i staničnih linija poput stanica od kojih nastaju spolne stanice, spolne stanice i oplođena jajna stanice. Editovanje ovih stanica, tzv. „germ line“, dovodi do prenošenja novih osobina na buduće generacije, što nije slučaj ako se edituju isključivo somatske (tjelesne) stanice.
Drugim riječima – ako editujemo stanice koje su uzete iz uzorka naše kože, jetre, sluznice – mi nećemo promjenu prenijeti na naše potomstvo. Ali, ako editujemo svoje spolne stanice ili stanice od kojih nastaju spermatozoidi i jajne stanice te embrije – ta nova osobina će se prenositi na buduće generacije.
Pri tome, treba uvijek naglasiti, editovanje je danas precizno, ali može napraviti i neželjena i nepredvidiva dejstva. Zajedno sa možda željenom osobinom, kroz generacije se tako mogu prenositi i mutacije. Zato što postoji visok rizik za ovakve događaje, naučnici smatraju da još nije vrijeme da se procedura editovanja ljudskih stanica počne primjenjivati kao terapeutsko sredstvo.
Ova pitanja su polje kako biomedicine, tako i bioetike i tiču se čak i načina uzimanja materijala za ova istraživanja. U SAD je materijal dolazi često ili od klinika za liječenje neplodnosti ili od uzoraka koje je naučnicima davala organizacija Planned Parenthood, a ovi načini su bili transparetni i legalni.
Sa smanjenjem budžeta za organizaciju Planned Paretnhood te atacima na nju, javlja se i problem kako doći do materijala za istraživanja. U Kini materijal za istraživanja – nevijabilni embriji, sa hromosomskim aberacijama također dolazi sa klinika za liječenje neplodnosti i to pod vrlo strogim pravnim okvirima. Prije Jiankuija je bilo praktično nemoguće uraditi editovanje vijabilnih – zdravih ljudskih embrija, jer su svi naučnici poštovali vrlo stroge regulative za ove eksperimente.
Zemlje koje imaju legislative ili regulacije ovakve vrste editovanja gena su Kanada, SAD, Meksiko, Brazil, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Belgija, Njemačka, Nizozemska, Kina, Indija, Japan, Južna Koreja, Australija te Singapur.
U SAD i UK je ovo editovanje dozvoljeno u nekim slučajevima, a dozvole su u nadležnosti državnih agencija. U Kini i Indiji ne postoje legislative, ali postoje regulacije i to tako da je u Indiji editovanje zabranjeno, a u Kini dozvoljeno. U Meksiku je editovanje dozvoljeno, dok u svim ostalim pobrojanim zemljama postoje restriktivne legislative. Trenutno se u Meksiku poziva na pooštravanje ovih regulativa, a dok se to ne desi na nacionalnom nivou, potaknuto upravo slučajem Jiankui, same institucije će napraviti set pravila za kliničke protokole.
Međutim, druge zemlje nemaju nikakve ni regulative ni legislative što znači da niti je moguće kazniti nekoga ko bi to, hipotetički, uradio u tajnosti na teritoriji tih zemalja, niti postoje okviri kojima se reguliše način sprovođenja editovanja i odabir materijala, ako je editovanje dozvoljeno.
Zapravo, mjere koje će SZO dovesti tek su početak, zametak većih napora za regulaciju ovog polja i za nadati se da će ovo ponukati i zemlje u kojima ne postoje nikakvi pravni okviri regulacije ovakvih istraživanja da donesu određene zakonske akte.
