Linkovi

Ruska agresija testira tri decenije odnosa Srbije i Ukrajine


Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim u Vili Maximos u Atini, Grčka, 21. avgusta 2023.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim u Vili Maximos u Atini, Grčka, 21. avgusta 2023.

"Suština deklaracije potpisane u Atini je da je Srbija podržala mirovni plan predsednika (Ukrajine, Volodimira) Zelenskog." To za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže Boris Varga, politikolog i novinar, jedan od najboljih domaćih poznavalaca prilika u Ukrajini.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić učestvovao je 21. avgusta na samitu u glavnom gradu Grčke, gdje su lideri Zapadnog Balkana, Evropske unije, Moldavije i Ukrajine potpisali deklaraciju u kojoj je, između ostalog, iskazuje podrška "nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine".

U istom dokumentu su podržali "iskrene napore ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u postavljanju principa mira u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, u njegovoj Formuli za mir".

"Izdaja putinofila"

Prema riječima Borisa Varge, taj mirovni plan, predstavljen u novembru 2022. godine, detaljno iznosi uslove pod kojima Kijev pristaje na mirovne pregovore i obustavu ratnih dejstava, a to je, među ostalim, oslobađanje svih teritorija od ruskog okupatora, suđenje i kažnjavanje odgovornih za agresiju i ratna reparacija Ukrajine.

"O Formuli mira Zelenskog se malo zna na našim prostorima i zato je ta informacija prošla skoro neopaženo u medijima Zapadnog Balkana. Čak mislim da je u ovom momentu podrška ukrajinskom mirovnom planu Zelenskog od strane Srbije možda taktički važnija od sankcija Rusiji koje su pitanje strateškog opredeljenja. Svakako da je to velika izdaja za putinofile u Srbiji", smatra Varga.

Otkako je Kremlj pokrenuo invaziju na Ukrajinu 24. februara prošle godine, zvanični Beograd odbija da se pridruži sankcijama Evropske unije i Sjedinjenih Država protiv Rusije.

"Srbija će se o pitanju sankcija rukovoditi isključivo zaštitom svojih vitalnih i ekonomskih i političkih interesa", rekao je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, dan nakon što su ruske trupe upale na teritoriju Ukrajine.

Nakon samita u Atini Vučić je kazao da u deklaraciji koju je potpisao nema ništa što je protivno interesima Srbije i da se "nije saglasio sa dijelom koji se tiče sankcija Rusiji".

Sa druge strane, predstavnici Srbije u Ujedinjenim nacijama (UN) ranije su podržali deklaracije kojima se osuđuje agresija na Ukrajinu.

Upravo to je, prema mišljenju Borisa Varge, dokaz da je zvanični Beograd bio lojalan Zapadu i "načelno stao na stranu Kijeva".

"Tokom pune agresije, Vučić i njegovo okruženje u državnom vrhu davali su svakojake dvosmislene izjave o Ukrajini, koje pogoduju njihovom rusofilskom biračkom telu. To što je Vučić Formulu mira Zelenskog pričom o neuvođenju sankcija sakrio od svojih birača, nije je sakrio od Rusa. Treba se sledećih dana, spremiti na njegove priče koje će goditi Moskvi", smatra Varga.

Devedesete

Srbija i Ukrajina uspostavili su diplomatske odnose aprila 1994. godine. U tom trenutku Srbija je sa Crnom Gorom bila u sastavu Savezne Republike Jugoslavije, koja je nastala nakon istupanja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije iz socijalističke Jugoslavije.

Na prostoru Hrvatske i BiH u tom trenutku buktao je rat nakon agresije koju je pokrenula Jugoslovenska narodna armija, pod kontrolom Beograda, uz učešće različitih paravojnih formacija iz Srbije.

Prema riječima Borisa Varge, i prije zvaničnog uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Beogradom, ukrajinski mirotvorci su bili u mirovnoj misiji u Hrvatskoj, zajedno sa ostalim bivšim sovjetskim republikama, odnosno iz redova Saveza nezavisnih država.

On dodaje da se Ukrajina, koja je izašla iz SSSR-a 1991. godine, kao četrdesetomolionsko "novorođenče" na karti Evrope više bavila svojim unutrašnjim problemima nego spoljnom politikom.

"Tada se u ukrajinskom društvu nije do kraja definisala politika prema bivšim jugoslovenskim republikama kao sada. Ukrajinci su razumeli Hrvate i saosećali sa njima, ali su bili veliki ljubitelji kulture koja je dolazila iz Srbije", objašnjava Varga.

Kako kaže, ukrajinska unutrašnja politika od dolaska Leonida Kučme na vlast 1994. godine, bilo je balansiranje između Zapada i Rusije.

U to vrijeme, dodaje Varga, politika Kremlja nije bila otvoreno antizapadna, iako je tokom NATO intervencije u Jugoslaviji 1999. godine tadašnji premijer Rusije Jevgenij Primakov u znak protesta okrenuo avion sa puta u SAD.

"NATO intervencija u SR Jugoslaviji je čak prilično smanjila popularnost Alijanse, u koju su uglavnom Ukrajinci želeli da se integrišu. Poznato je da je ukrajinska vlada, tada 1999, među prvima i aktivno slala pomoć civilima i pomagala infrastrukturi SR Jugoslavije", kaže Varga.

Oktobra 2000. godine u masovnim protestima u Srbiji srušen je autokratski režim Slobodana Miloševića. Varga, koji je u to vrijeme studirao u Ukrajini a kasnije radio i kao novinar u medijima na ukrajinskom jeziku, kaže da je opoziciona borba građana Srbije u to vreme bila velika inspiracija mladim Ukrajincima.

Kako kaže, divili su se aktivistima studentskog pokreta "Otpor" u Srbiji, koji je nastao kao reakcija na represiju Miloševićevog režima.

"Srpski Otporaši su obučavali ukrajinske volontere i NVO, kako da se nenasilnim putem izbore za demokratiju i fer i demokratske izbore", kaže Varga.

Između Moskve i Kijeva

Kada je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008. godine, koju državni vrh Srbije smatra ništavnom, Ukrajina i Rusija su ostale među zemljama koje nisu priznale novu državu na Zapadnom Balkanu. Time su obje zemlje stale na stranu Srbije.

Međutim, šest godina kasnije u Ukrajini počinju veliki protesti protiv tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča zbog odluke da ne potpiše pristupne pregovore sa Evropskom unijom. Stotine hiljade ljudi izlaze na ulice Kijeva i drugih ukrajinskih gradova, a Janukovič, koji je održavao bliske odnose sa Moskvom, se sklanja upravo u Rusiju.

Na istoku Ukrajine, gdje veliki procenat stanovništva čine etnički Rusi, počinju sukobi između proruskih separatista, koje podržava Moskva, i ukrajinskih snaga. Zapad uvodi prve pakete sankcija Rusiji, koje srpski zvaničnici za sada uspješno izbjegavaju.

Na ukrajinskom poluostrvu Krimu, gdje oko 60 posto stanovništva čine Rusi, lokalna vlast u martu 2014. organizuje referendum za pripajanje Ruskoj Federaciji. Za je glasalo 96 posto glasača, a većina zapadnih zemalja nije priznala rezultate referenduma.

Dešavanja u Ukrajini su u srpskoj javnosti, kako podseća Boris Varga, praćena gotovo isključivo iz ruskog ugla.

"Ruska propaganda je već 2014, šest godina od proglašenja nezavisnosti Kosova, uspela u Srbiji da nametne svoj narativ. Čak i mnogi liberalni i prozapadni intelektualni krugovi u Srbiji smatrali su takav prevrat u Kijevu štetnim po ukrajinsku demokratiju", kaže Varga.

Dobrovoljci iz Srbije

Paralelno sa ratom koji se vodio na istoku Ukrajine, jedan broj građana Srbije pridružio se snagama proruskih separatista. To je postao jedan od većih "kamenčića u cipeli" kada je riječ o odnosima Srbije i Ukrajine.

Novembra 2017. ukrajinski ambasador u Beogradu Oleksandr Aleksandrovič pozvan je u Kijev na konsultacije nakon što je za portal BIRN izjavio da "Rusija koristi Srbiju i srpski faktor da destabilizuje Balkan i uništi Evropu".

"Rusija obučava srpske najamnike da ubijaju Ukrajince", rekao je tadašnji ambasador Ukrajine u Beogradu.

To je izazvalo oštre reakcije zvaničnog Beograda, uključujući i upozorenje iz Ministarstva spoljnih poslova da će, ukoliko se ukrajinski ambasador "ne vrati u okvire Bečke konvencije", preduzeti određene korake, "uobičajene u ovakvim slučajevima".

Vlasti Srbije u više navrata saopštile su da će biti kažnjeni svi državljani Srbije koji učestvuju na stranim ratištima, pa i u Ukrajini.

Do sada su za učešće u ratu na istoku Ukrajine u periodu od 2015. do 2018. godine donijete 32 osuđujuće presude. U 28 slučajeva, Viši sud u Beogradu je okrivljenima presudio uslovnu kaznu zatvora, dok su na kućni pritvor u trajanju od šest mjeseci osuđene četiri osobe.

Sve ove presude odnose se za učešće u ratu prije početka ruske invazije 2022. godine.

Prema podacima koje je Viši sud u Beogradu dostavio Radiju Slobodna Evropa u aprilu ove godine, za sada se ne vodi niti jedan postupak za državljane Srbije koji su otišli na front nakon što je Kremlj pokrenuo invaziju u februaru prošle godine.

To, međutim, ne znači da u ruskim redovima nema državljana Srbije. RSE je u više navrata pisao o ljudima iz Srbije koji su govorili za ruske i srpske medije o svom učešću u ratu i pozivali druge sunarodnike da im se priključe.

Boris Varga podsjeća da su rat na istoku Ukrajine i aneksija Krima uvezali odnose Beograda i Kijeva uzajamnim priznavanjem teritorijalnih integriteta, ali punim nedosljednih formalnosti i očiglednih protivrječnosti.

"S jedne strane, Beograd uvažava teritorijalnu celovitost Ukrajine i aneksirani Krim smatra ukrajinskim, iako je Srbiji u tom periodu Rusija sve više postajala strateški spoljnopolitički oslonac. Sa druge strane, Kijev takođe priznaje teritorijalnu celovitost Srbije i nije priznao nezavisnost Kosova, iako je potpuno sudbina Ukrajine vezana i potpuno zavisi od Zapada", kaže Varga.

Ipak, on dodaje da je Kijev dosljedniji u svom stavu od zvaničnog Beograda.

"Dvoličnost Beograda prema Ukrajini traje faktički od same aneksije Krima, kada su plaćenici iz Srbije blago kažnjeni i poslata je nedvosmislena poruka da Srbija ne želi da se zamera Rusiji", kaže Varga.

On podsjeća da je diplomatski mnogo gori potez bila posjeta predsjednika Srpskog narodnog pokreta Nenada Popovića okupiranom Krimu marta 2017. godine. Tom prilikom je Popović u krimskom parlamentu izjavio da u "Srbiji svi sa poštovanjem i divljenjem gledaju na hrabrost i odlučnost građana Krima da se vrate u sastav Rusije".

U junu iste godine Popović je imenovan za ministra bez portfelja u vladi Ane Brnabić.

Mijenja li Kijev stav o Kosovu?

Iako je od proglašenja nezavisnosti Kosova 2008. zauzela stav da je ta teritorija i dalje dio Srbije, čini se da Ukrajina razmatra promjenu tog stava.

Aktuelni ambasador Ukrajine u Srbiji Volodimir Tolkač saopštio je 8. avgusta da sve više glasova u ukrajinskom društvu podržava priznanje nezavisnosti Kosova, kao i da u ukrajinskom parlamentu postoji određeni broj poslanika - pristalica ideje o mogućem priznanju.

On je ipak napomenu da stav Ukrajine o priznanju ostaje nepromijenjen jer pitanje "formiranja i sprovođenja spoljne politike u skladu sa ukrajinskim zakonodavstvom pripada predsjedniku Ukrajine".

Boris Varga ističe da zvanični Kijev neće trošiti vrijeme na probleme koji mu nisu prioritetni.

"Ukrajini je trenutno najvažnija odbrana zemlje i očuvanje i sticanje novih saveznika, pa čak i onih koji ne dele u potpunosti stavove sa Kijevom, a kojih nije malo na globalnom jugu. Sa druge strane i zapadne države ne očekuju od Ukrajine u ovom času da prizna Kosovo, jer bi to bio Putinu samo adut u politici i propagandi", smatra Varga.

Ukrajinski ambasador je svoju izjavu dao dan nakon što su u medijima u Srbiji objavljeni dijelovi intervjua sa Oleksandrom Merežkom, predsjednikom Odbora za spoljne poslove Vrhovne rade Ukrajine.

Oleksandr Merežko rekao je 7. avgusta za T7, prema pisanju medija u Srbiji, da se u Kijevu razgovara o priznavanju Kosova.

Vlada Kosova, za razliku od Srbije, u više navrata je stala uz zapadne saveznike i nedvosmisleno osudila agresiju Rusije na Ukrajinu. Također, Kosovo se pridružilo sankcijama koje su EU i SAD uvele Rusiji.

XS
SM
MD
LG