Vladimir Putin i ruske vlasti pokušavaju, bez dokaza, da dovedu u vezu zvanični Kijev sa napadom na koncertnu dvoranu u Moskvi - za koji je odgovornost preuzela Islamska država - kako bi dodatno mobilisali domaću javnost za podršku ratnim dejstvima u Ukrajini, kažu za Glas Amerike stručnjaci za međunarodna bezbjednosna pitanja i borbu protiv terorizma.
U terorističkom napadu 22. marta uveče na koncertnu dvoranu Crocus City u moskovskom predgrađu Krasnogorsku, poginule su najmanje 143 osobe, a oko 360 ih je povređeno. Uhapšeno je 11 osoba osumnjičenih za umiješanost u teroristički napad, uključujući četvoricu naoružanih napadača.
Iako je ISIS-K, ogranak ekstremističke organizacije Islamska država, preuzeo odgovornost za napad, za koji su Rusiji početkom marta stigla i upozorenja američkih obavještajnih službi, iz Kremlja su optužili Ukrajinu da je spremala „prozor” za beg tadžikistanskim državljanima optuženim za napad.
„To je cinična, ali zgodna taktika koju Kremlj koristi, pokušavajući da poveže napad sa Ukrajinom. Da budem jasan, Ukrajina uopšte nije bila umiješana u ovo. Ukrajina nije činila teroristička djela ili ratne zločine u sukobu protiv Rusije, kao što to radi Rusija. Ratni zločini su dio ruske strategije u Ukrajini”, rekao je u razgovoru za Glas Amerike penzionisani pukovnik Robert E. Hamilton, saradnik Bliskoistočnog instituta (Middle East Institute) u Washingtonu i stručnjak za bezbjednosna pitanja.
On smatra i da vlastima u Kijevu ni u vojno-strateškom smislu nije bilo u interesu da na ovaj način proba da naudi Rusiji sa kojom je u ratu od februara 2022. i početka invazije na Ukrajinu.
„Ukrajina ima i druge načine da udari na Rusiju i to je radila koristeći podvodne i vazdušne dronove, ali je napadala legitimne vojne ili ekonomske ciljeve, a ne mesta za koncerte, ubijajući i ranjavajući stotine civila. Da je Ukrajina to uradila, samo bi mobilisala rusko stanovništvo i povećala bi se podrška Putinu i ratu”, objašnjava Hamilton.
Adrian Ahtuni, stručnjak za međunarodnu bezbjednost, objašnjava za Glas Amerike da je za teroristički napad ovih razmjera, posebno u glavnom gradu pod strogim policijskim nadzorom kao što je Moskva, potrebno značajno vreme za planiranje, kao i pristup finansijama, logistici, oružju i mreži ekstremista, koji su sposobni i voljni da ga izvrše u tajnosti.
„Lažno okrivljujući Ukrajinu i Zapad za učešće u napadu, Putin je pokušao da svoj neuspjeh prepakuje za domaću upotrebu kako bi prebacio krivicu”, kaže Shtuni.
Max Abrams, vanredni profesor Norteastern univerziteta u Bostonu, objašnjava da svi dokazi ukazuju da iza napada u Moskvi stoji Islamska država i to potkrepljuje objašnjenjem na koji način inače funkcioniše ova ekstremistička organizacija.
„Islamska država, kada izvrši napad i preuzme odgovornost, prolazi kroz vrlo specifičan proces. Ima specifične medije preko kojih preuzima odgovornost. I sada je prošla kroz taj proces i pružila je dodatne informacije, fotografije i video zapise, što su potvrdili i Amerikanci i Evropljani. Dakle, Putinova tvrdnja nije uvjerljiva, ali to ne znači da on neće pokušati da iskoristi napad, da eskalira retoriku i nasilje protiv Ukrajine”, kaže Abrams.
Poslije Putina, direktor Federalne službe bezbjednosti (FSB) Aleksandar Bortnikov, sekretar Savjeta bezbjednosti Rusije Nikolaj Patrušev i predsjednik Državne dume Vjačeslav Volodin su jedan za drugim rekli da iza napada stoje Kijev i Zapad. Ruski zvaničnici i političari nisu ponudili nikakve dokaze o ovakvim tvrdnjama.
Veoma brzo poslije napada, odgovornost je objavom na vlastitom medijskom kanalu preuzela ekstremistička organizacija ISIS-K, ogranak koji „pokriva” provinciju Korasan u južnoj i centralnoj Aziji, prevashodno u Afganistanu i Pakistanu. Dan kasnije, ova ekstremistička organizacija objavile je i snimke napada iz koncertne dvorane Krokus.
Abrams kaže da terorizam može da ojača vršioce izvršne vlasti i lidere i podseća da je Putin već politički jačao u prošlosti poslije napada čečenskih ekstremista.
„Lideri znaju da može da dođe do povećanja podrške javnosti vladi kada postoji spoljna operacija, posebno teroristička. A Putin se trudio da uhvati politički zamah prema ratu u Ukrajini, jer mu je potrebna sva raspoloživa domaća pomoć kada je u pitanju podrška za rat, koji je izuzetno skup, ne samo za Ukrajinu, već i za Rusiju”, kaže Abrams.
Ruske vlasti su potvrdile da su od američkih obavještajnih službi ranije tokom marta dobile informacije da postoji opasnost od mogućih terorističkih napada, ali su ih tada odbacile kao „provokaciju i pokušaj podrivanja nacionalne bezbednosti”.
„Ispostavilo se da su upozorenja američke obavještajne službe bila tačna. Odnosila su se na velike događaje, a čak su i bila dovoljno konkretna da pominju koncertne prostore. Ona su objavljena početkom marta, nekoliko nedjelja prije nego što se napad dogodio. Američka ambasada u Moskvi upozorila je državljane da izbjegavaju takva mjesta zbog sopstvene bezbjednosti. Rusija je, nažalost, zanemarila upozorenja i napala američku vladu”, kaže Bob Hamilton.
On ocjenjuje da su ruske optužbe na račun navodne umiješanosti Ukrajine u ovaj slučaj u skladu sa narativom „koji Putin pokušava da unapredi već godinama - da je Zapad u ratu protiv Rusije”.
„A ako Ukrajina, zajedno sa Zapadom, može da se okrivi za ovaj napad, to bi značilo da može da kaže - eto, vidite, sve vreme vam govorimo da nas Zapad i Ukrajina napadaju i pokušavaju da potkopaju našu bezbjednost i stabilnost. A ideja je da se prikupi ili poveća nivo narodne podrške ratu protiv Ukrajine, i to opravdava širenje rata”, dodaje Hamilton.
S obzirom na situaciju u Rusiji, u kojoj je Putin dobio novi šestogodišnji predsjednički mandat, a vlast se obračunava sa svakim ko „izaziva” autoritet Kremlja, postavlja se pitanje kakav će efekat na dalji tok rata u Ukrajini imati optužbe Moskve.
„Teško je znati šta Rusi misle. Njihovi mediji vjerovatno nisu 'čisti'. I tako će u velikoj mjeri zavisiti od toga odakle dobijaju informacije. Sigurno ima Rusa koji će shvatiti da Ukrajina ne stoji iza napada. Čak sam pročitao izveštaje da postoje indicije da se neki važni članovi Putinovog okruženja ne slažu sa njegovim nastojanjima da teroristički napad poveže sa Ukrajinom. Ali sigurno će dio Rusa izložen samo onome što Putin govori podržati njegovu odmazdu nad Ukrajinom”, navodi Hamilton.
O tome je pisao i američki Bloomberg koji je, pozivajući se na nekoliko izvora povezanih sa Kremljom, izvijestio da ruske vlasti gotovo da ne vjeruju da iza napada stoji Ukrajina.
Hamilton tvrdi i da vlast u Rusiji optuživanjem Kijeva pokušava na neki način da opravda to što obaveštajne službe nisu uspele da spreče napad, iako dodaje da nijedna država na svetu nije “imuna” na ovakve propuste.
„Jedanaesti septembar je bio veliki obavještajni neuspjeh u SAD. Razlika je u tome što su SAD sagledale propuste i pokušale da ih reše reformama, da učine razmjenu obavještajnih podataka boljom i redovnijom i da bolje integrišu obavještajne službe tako da svaka zna šta ona druga radi”, smatra on.
Podsjeća i da su se u 21. veku u Rusiji, kako kaže, češće nego u drugim zemljama, dešavali ovakvi napadi.
„Hiljade Rusa je poginulo u napadima i nisu mogli da spriječe da se oni ponove. Jedan od glavnih razloga što Rusija ima masivan i snažan bezbjednosni aparat, ali je uglavnom usmjeren na represiju protiv unutrašnjih neslaganja, a ne na sprječavanje stvarnih prijetnji ruskoj državi i društvu”, dodaje.
Shtuni ocjenjuje da napad u dvorani Crocus City predstavlja značajan neuspjeh ruskih službi, koji je još veći ako se uzmu u obzir upozorenja zapadnih obavještajnih službi, ali i lični neuspjeh za ruskog predsjednika.
„Napad je i lični udarac Putinovom imidžu i kredibilitetu, nekoliko dana pošto je obezbijedio peti predsjednički mandat uz obećanje da će čuvati Rusiju. Činjenica da se napad dogodio dok je Rusija upletena u Putinov ničim izazvan i dugotrajan rat, protiv susjedne Ukrajine, koji je njegov izbor, umjesto toga pokazuje kako je Putin zanemario unutrašnju bezbjednost Rusije”, kaže on.
Kao još jednu moguću posledicu napada u Moskvi i optužbi na račun Ukrajine, Hamilton vidi moguću novu delimičnu mobilizaciju u Rusiji, sličnu onoj koju su iz augusta i septembra 2022.
„Djelimična mobilizacija odgovara interesima ruskih vlasti, jer može da se regrutuje nekoliko stotina hiljada novih vojnika. I mislim da je računica da bi to moglo da se uradi bez velikog nezadovoljstva unutar ruskog društva. Režim u Kremlju jeste autoritarni režim, ali to ne znači da potpuno ignoriše javno mnjenje. Mora da bude osjetljiv na ono što ruska javnost misli. Pokušava da pronađe ravnotežu između obezbjeđivanja dovoljno ljudstva za vođenje rata u Ukrajini i izbjegavanja destabilizacije ruskog društva i podrške ratu i Putinovoj vladi”, kaže Hamilton.
Shtuni kaže da je napor Kremlja da okrivi Ukrajini dobro usklađen sa novom kampanjom za regrutaciju 150.000 ljudi u vojsku.
„Pojačane kampanje dezinformacija i vojne mobilizacije mogu da ukazuju na namjeru Kremlja da intenzivira ilegalni rat i krvavu agresiju na Ukrajinu i njen narod. Takav scenario sa oslabljenim Putinom koji pokušava da skrene krivicu, manipuliše javnim mnijenjem u Rusiji i želi da pokaže moć, mogao bi da dovede do više smrti i razaranja u Ukrajini i dalje negativne posljedice po globalnu bezbjednost”, govori on.
Zašto ISIS napada Rusiju?
Rusija nije prvi put na meti Islamske države, ali je u maju prošle godine, ISIS-K podgrupa posebno označila ovu zemlju kao metu, pozivajući sve muslimane koji se bore na obje strane rata u Ukrajini da se okrenu protiv Moskve i Kijeva.
Max Abrams objašnjava da je Rusija je oduvijek bila protivnik Islamske države u Siriji, kao i da je nekadašnji Sovjetski Savez ratovao u Afganistanu, te da je Moskva vodila dva rata u Čečeniji - kavkaskoj republici u sastavu Rusije u kojoj je većinsko muslimansko stanovništvo.
„To su neki od najvećih geopolitičkih sukoba koji se obično navode kao razlozi zašto ISIS vidi Rusiju kao neprijatelja. Osim toga, postoji i sve veća diskriminacija protiv ljudi iz Centralne Azije koji tamo žive. Islamska država ne samo da je nedavno napala Rusiju, već su i prije toga osujećeni drugi napadi. A propaganda Islamske države je i dalje usmjerena ka Rusiji. Ne bi me iznenadilo da vidimo neki napad sa masovnim žrtvama unutar Rusije za koji bi odgovornost preuzeo ISIS”.
Bob Hamilton dodaje da je, pored učešća u ratu u Sirija, Rusija meta napada zbog „bliskosti” Kremlja sa šiitskim režimima na Bliskom istoku koji su „prirodni neprijatelji” organizacije kao što je Islamska država.
Suniti i šiiti su dvije najveće grupe u islamskoj religiji. Sunita ima znatno više u svijetu, dok manjinski šiiti, kojih najviše ima u Iranu, čine 15 odsto od ukupno milijardu i tri stotine miliona muslimana, navodi se na sajtu washingtonskog Savjeta za međunarodna odnose.
I jedni i drugi vjeruju u proroka Muhameda, u istu svetu knjigu Kuran i poštuju pet obaveza islama, ali do njihovog razdvajanja došlo je ubrzo poslije smrti proroka Muhameda, oko toga ko treba da postane Muhamedov nasljednik.
Shtuni objašnjava i da je Moskva u džihadističkoj propagandi označena kao „glavni tlačitelj muslimana na Kavkazu i u centralnoj Aziji” i podsjeća da ovo nije prvi napad grupe ISIS-K u Rusiji.
„U septembru 2002. godine preuzeli su odgovornost za samoubilački napad na rusku ambasadu u Kabulu. Ranije, 2015. godine, ISIS je preuzeo odgovornost za postavljanje bombe u avion koji je krenuo za Sankt Peterburg, kada je ubijenoi 224 ruska putnika”, kaže on.
Stručnjaci sa kojima je Glas Amerike razgovarao ističu da, iako Islamska država nema snagu kao prije desetak godina, kada je na dijelu Bliskog istoka proglasila kalifat, i dalje predstavlja ozbiljnu pretnju širom sveta.
„Islamska država je u suštini uspela tada da razbijesni cijeli svijet, a njen izbor ciljeva je bio širok. Nije bilo zemlje koju ISIS nije želio da napadne. To je dovelo do stvaranja najveće protivterorističke koaliciju ikada. Okupili su se, iako nezvanično, SAD, Iran, Rusiju i evropske zemlje. A to je bilo previše da bi Islamska država mogla da izdrži. Kada je kalifat nestao, strani borci su napustili Siriju i raširili se po svijetu. Tako su otišli i u Afganistan, gdje je nastao ISIS-K“, navodi Abrams.
Pukovnik Bob Hamilton ističe da je sada, u vojnom smislu, teže iskorijeniti grupe ISIS-a, jer su geografski razbijene i rasprostranjenije.
„Sada više djeluje kao tradicionalna teroristička organizacija. Mislim da će i u narednim godinama ISIS biti prisutan, jer se djelimično hrani i ideološkim i religioznim bijesom, ogorčenjem i negodovanjem. I to ne samo na Bliskom istoku, već u mnogim dijelovima svijeta. ISIS je i dalje je ozbiljan faktor”, zaključuje on.
